Franc Jozef

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franc Jozef I
Lični podaci
Datum rođenja(1830-08-18)18. avgust 1830.
Mesto rođenjaBeč,  Austrijsko carstvo
Datum smrti21. novembar 1916.(1916-11-21) (86 god.)
Mesto smrtiBeč,  Austrougarska
Porodica
SupružnikElizabeta Bavarska
PotomstvoSofija od Austrije, Žizela od Austrije, Rudolf od Austrije, Marija Valerija od Austrije
RoditeljiFranc Karl od Austrije
Sofija od Bavarske
DinastijaHabzburg-Loren
Car Austrije
Kralj Ugarske, Bohemije, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
veliki vojvoda Vojvodstva Srbije
Period2. decembar 184821. novembar 1916.
PrethodnikFerdinand I od Austrije
NaslednikKarl I od Austrije
Činfeldmaršal
Izgled prve strane viteške diplome Franca Jozefa I. Iz Legata Tanje Kragujević i Vasilija Vinca Vujića u Adligatu.
carica Elizabeta
car Franc Jozef u poznijim godinama

Franc Jozef (nem. Franz Joseph, nekada prevođeno kao Franja Josif; Beč, 18. avgust 1830 — Beč, 21. novembar 1916) – je bio car Austrije i kralj Ugarske, Bohemije, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 2. decembra 1848. do svoje smrti 21. novembra 1916. godine.[1] Od 1. maja 1850. do 24. avgusta 1866. bio je i predsednik Nemačke konfederacije. Jedan je od poslednjih velikih evropskih imperatora. Važio je za kulturnu, proračunatu i analitičnu osobu. On je bio je car Austrije i kralj Ugarske koji je najduže vladao, kao i treći najduže vladajući monarh bilo koje zemlje u evropskoj istoriji, nakon Luja XIV od Francuske i Johana II od Lihtenštajna.[2]

U decembru 1848, car Ferdinand je abdicirao s trona u Olomoucu, kao deo plana ministarskog predsednika Feliksa od Švarcenberga za okončanje Revolucije iz 1848. u Mađarskoj. To je omogućilo Ferdinandovom nećaku Francu Jozefu da se popne na tron. Franc Jozef, koji se uglavnom smatra reakcionarom, ranu vladavinu proveo je odupirući se konstitucionalizmu u svojim domenima. Austrijsko carstvo bilo je primorano da ustupi svoj uticaj nad Toskanom i najveći deo svog uticaja nad Lombardijom–Venecijom kraljevini Pijemont-Sardinija, nakon Drugog italijanskog rata za nezavisnost 1859. i Trećeg italijanskog rata za nezavisnost 1866. godine. Iako Franc Jozef nije ustupio nijednu teritoriju kraljevini Prusiji nakon austrijskog poraza u Austrijsko-pruskom ratu, Praškim mirom (23. avgust 1866) rešeno je nemačko pitanje u korist Pruske, čime je sprečeno da se ujedinjenje Nemačke odvije pod Habzburškom kućom.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Na presto je seo kao osamnaestogodišnjak u jeku revolucije 1848. godine, kada je njegov prethodnik Ferdinand I Dobri bio prisiljen da abdicira, a Franc Jozef (koji tada nema pravo na krunu) postaje car tek nakon što je pod pritiskom i njegov otac nadvojvoda Franc Karl odbio carsku krunu.

Uz kolegijalnu vojnu pomoć ruskog cara uspeo je da 1849. godine uguši mađarsku revoluciju, a zatim je uveo centralističko-apsolutistički režim. Da bi prevladao unutrašnju krizu u Monarhiji car Franc popustio je pritisku Mađara i priklonio se stvaranju dvojne Austrougarske monarhije. Time je osigurao lojalnost Nemaca i Mađara svojoj dinastiji, ali je nametanjem njihove dominacije nad nenemačkim i nemađarskim narodima, uglavnom slovenskim stanovništvom, zaoštrio nacionalno pitanje koje je postalo izvor novih sukoba i kriza.

Njihov konačan rasplet, koban za opstanak monarhije, zbio se u Prvom svetskom ratu, ali car nije doživio njegov kraj i propast svoje monarhije.

Mađarska revolucija i druge krize[uredi | uredi izvor]

Mađarska pobuna je ugušena tek uz pomoć ruskih trupa 1849. godine, samo da bi car u svojoj suludoj politici tokom Krimskog rata okrenuo Rusiju zauvek protiv sebe i tako smanjio njen pritisak na Prusku. Tim potezom on ostaje bez jedine prijateljski nastrojene velesile spremne da ide u rat na strani Austrije. U drugom slično „genijalnom“ potezu on najavljuje rat, zajedno s Pruskom, Danskoj čiji članovi kraljevske familije su orođeni britanskom kraljevskom kućom, samo da bi se nekoliko godina kasnije našao u ratu s „prijateljskom“ Pruskom.

Početak XX veka nalazi austrougarsku državu u savezu s Italijom i Nemačkom. To je bilo takvo prijateljstvo da Austrija po svojim vojnim planovima drži jednu armiju u stalnoj rezervi zbog mogućeg rata s Italijom. Istovremeno Nemačku s vremena na vreme potresaju ideje o aneksiji Austrije i prepuštanju ostatka države nezavisnoj Ugarskoj.

Prvi svetski rat i kraj carstva[uredi | uredi izvor]

Ubistvo prestolonaslednika Franca Ferdinanda kojim počinje Prvi svetski rat zatiče celu državu u ratnom zanosu osim starog Franca Jozefa koji izjavljuje: „Sada viču, zahtevaju rat, a sutra će plakati“.

Za njegovih poznih godina dolazi do niza porodičnih tragedija: u zamku Majerling 1889. godine pronađeni su mrtvi carev sin i prestolonaslednik Rudolf i grofica Marija Večera, a njihova smrt ni do danas nije rasvetljena, zatim, atentat na caricu Elizabetu (Sisi), te ubistvo prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Nasledio ga je rođak Karl, koji postaje poslednji austrijski monarh.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Franc I, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
8. Leopold II, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Marija Terezija
 
 
 
 
 
 
 
4. Franc II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Karlo III od Španije
 
 
 
 
 
 
 
9. Marija Lujza Španska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Marija Amalija od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
2. Franc Karl od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Karlo III od Španije (=18)
 
 
 
 
 
 
 
10. Ferdinand I od Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Marija Amalija od Saksonije (=19)
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Terezija Karolina od Dve Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Franc I, car Svetog rimskog carstva (=16)
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija Karolina Austrijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Marija Terezija (=17)
 
 
 
 
 
 
 
1. Franc Jozef
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Christian III, Count Palatine of Zweibrücken
 
 
 
 
 
 
 
12. Count Palatine Friedrich Michael of Zweibrücken
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Caroline of Nassau-Saarbrücken
 
 
 
 
 
 
 
6. Maksimilijan I Jozef od Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Count Palatine Joseph Karl of Sulzbach
 
 
 
 
 
 
 
13. Marija Franciška od Sulcbaha
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Countess Palatine Elizabeth Augusta Sophie of Neuburg
 
 
 
 
 
 
 
3. Sofija od Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Karl Fridrih, veliki vojvoda od Badena
 
 
 
 
 
 
 
14. Karl Ludvig Badenski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Lujza od Hesen-Darmštata
 
 
 
 
 
 
 
7. Karolina Badenska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Ludvig IX od Hesen-Darmštata
 
 
 
 
 
 
 
15. Amalija od Hesen-Darmštata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Karoline of Zweibrücken
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

prestolonaslednik Rudolf i princeza Stefani

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Elizabeta Bavarska
24. decembar 1837. 10. septembar 1898.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Sofija od Austrije
5. mart 1855. 29. maj 1857. umrla u detinjstvu
Žizela od Austrije
12. jul 1856. 27. jul 1932. Lepopold od Bavarske
Rudolf od Austrije
21. avgust 1858. 30. januar 1889. Stefani od Belgije
Marija Valerija od Austrije
22. april 1868. 6. septembar 1924. Franc Salvator od Austrije

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


austrijski car
18481867.
Car/kralj Austrougarske
18671916