Franc Jozef
Franc Jozef I | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. avgust 1830. |
Mesto rođenja | Beč, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 21. novembar 1916.86 god.) ( |
Mesto smrti | Beč, Austrougarska |
Porodica | |
Supružnik | Elizabeta Bavarska |
Potomstvo | Sofija od Austrije, Žizela od Austrije, Rudolf od Austrije, Marija Valerija od Austrije |
Roditelji | Franc Karl od Austrije Sofija od Bavarske |
Dinastija | Habzburg-Loren |
Car Austrije Kralj Ugarske, Bohemije, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije veliki vojvoda Vojvodstva Srbije | |
Period | 2. decembar 1848 — 21. novembar 1916. |
Prethodnik | Ferdinand I od Austrije |
Naslednik | Karl I od Austrije |
Čin | feldmaršal |
Franc Jozef (nem. Franz Joseph, nekada prevođeno kao Franja Josif; Beč, 18. avgust 1830 — Beč, 21. novembar 1916) – je bio car Austrije i kralj Ugarske, Bohemije, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 2. decembra 1848. do svoje smrti 21. novembra 1916. godine.[1] Od 1. maja 1850. do 24. avgusta 1866. bio je i predsednik Nemačke konfederacije. Jedan je od poslednjih velikih evropskih imperatora. Važio je za kulturnu, proračunatu i analitičnu osobu. On je bio je car Austrije i kralj Ugarske koji je najduže vladao, kao i treći najduže vladajući monarh bilo koje zemlje u evropskoj istoriji, nakon Luja XIV od Francuske i Johana II od Lihtenštajna.[2]
U decembru 1848, car Ferdinand je abdicirao s trona u Olomoucu, kao deo plana ministarskog predsednika Feliksa od Švarcenberga za okončanje Revolucije iz 1848. u Mađarskoj. To je omogućilo Ferdinandovom nećaku Francu Jozefu da se popne na tron. Franc Jozef, koji se uglavnom smatra reakcionarom, ranu vladavinu proveo je odupirući se konstitucionalizmu u svojim domenima. Austrijsko carstvo bilo je primorano da ustupi svoj uticaj nad Toskanom i najveći deo svog uticaja nad Lombardijom–Venecijom kraljevini Pijemont-Sardinija, nakon Drugog italijanskog rata za nezavisnost 1859. i Trećeg italijanskog rata za nezavisnost 1866. godine. Iako Franc Jozef nije ustupio nijednu teritoriju kraljevini Prusiji nakon austrijskog poraza u Austrijsko-pruskom ratu, Praškim mirom (23. avgust 1866) rešeno je nemačko pitanje u korist Pruske, čime je sprečeno da se ujedinjenje Nemačke odvije pod Habzburškom kućom.[3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Na presto je seo kao osamnaestogodišnjak u jeku revolucije 1848. godine, kada je njegov prethodnik Ferdinand I Dobri bio prisiljen da abdicira, a Franc Jozef (koji tada nema pravo na krunu) postaje car tek nakon što je pod pritiskom i njegov otac nadvojvoda Franc Karl odbio carsku krunu.
Uz kolegijalnu vojnu pomoć ruskog cara uspeo je da 1849. godine uguši mađarsku revoluciju, a zatim je uveo centralističko-apsolutistički režim. Da bi prevladao unutrašnju krizu u Monarhiji car Franc popustio je pritisku Mađara i priklonio se stvaranju dvojne Austrougarske monarhije. Time je osigurao lojalnost Nemaca i Mađara svojoj dinastiji, ali je nametanjem njihove dominacije nad nenemačkim i nemađarskim narodima, uglavnom slovenskim stanovništvom, zaoštrio nacionalno pitanje koje je postalo izvor novih sukoba i kriza.
Njihov konačan rasplet, koban za opstanak monarhije, zbio se u Prvom svetskom ratu, ali car nije doživio njegov kraj i propast svoje monarhije.
Mađarska revolucija i druge krize[uredi | uredi izvor]
Mađarska pobuna je ugušena tek uz pomoć ruskih trupa 1849. godine, samo da bi car u svojoj suludoj politici tokom Krimskog rata okrenuo Rusiju zauvek protiv sebe i tako smanjio njen pritisak na Prusku. Tim potezom on ostaje bez jedine prijateljski nastrojene velesile spremne da ide u rat na strani Austrije. U drugom slično „genijalnom“ potezu on najavljuje rat, zajedno s Pruskom, Danskoj čiji članovi kraljevske familije su orođeni britanskom kraljevskom kućom, samo da bi se nekoliko godina kasnije našao u ratu s „prijateljskom“ Pruskom.
Početak XX veka nalazi austrougarsku državu u savezu s Italijom i Nemačkom. To je bilo takvo prijateljstvo da Austrija po svojim vojnim planovima drži jednu armiju u stalnoj rezervi zbog mogućeg rata s Italijom. Istovremeno Nemačku s vremena na vreme potresaju ideje o aneksiji Austrije i prepuštanju ostatka države nezavisnoj Ugarskoj.
Prvi svetski rat i kraj carstva[uredi | uredi izvor]
Ubistvo prestolonaslednika Franca Ferdinanda kojim počinje Prvi svetski rat zatiče celu državu u ratnom zanosu osim starog Franca Jozefa koji izjavljuje: „Sada viču, zahtevaju rat, a sutra će plakati“.
Za njegovih poznih godina dolazi do niza porodičnih tragedija: u zamku Majerling 1889. godine pronađeni su mrtvi carev sin i prestolonaslednik Rudolf i grofica Marija Večera, a njihova smrt ni do danas nije rasvetljena, zatim, atentat na caricu Elizabetu (Sisi), te ubistvo prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Nasledio ga je rođak Karl, koji postaje poslednji austrijski monarh.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Supružnik[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Elizabeta Bavarska | 24. decembar 1837. | 10. septembar 1898. |
Deca[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Sofija od Austrije | 5. mart 1855. | 29. maj 1857. | umrla u detinjstvu | |
Žizela od Austrije | 12. jul 1856. | 27. jul 1932. | Lepopold od Bavarske | |
Rudolf od Austrije | 21. avgust 1858. | 30. januar 1889. | Stefani od Belgije | |
Marija Valerija od Austrije | 22. april 1868. | 6. septembar 1924. | Franc Salvator od Austrije |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Sarajevski pogrom nad Srbima 1914.
- Progon Srba u Bosni i Hercegovini (1914—1918)
- Zločini austrougarske i bugarske vojske u Srbiji (1914—1918)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Franz Joseph | emperor of Austria-Hungary | Britannica.com
- ^ Murad 1968, str. 1.
- ^ „Gale Encyclopedia of Biography: ''Francis Joseph''”. Answers.com. Pristupljeno 2013-12-02.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Babić, Mirko; Vujičić, Petar (2014). „Austrougarski pogromi protiv Srba 1914-1918: Sa posebnim osvrtom na ratno zakonodavstvo, logore i zločine šuckora u BiH”. Sarajevski atentat 1914. Ćorovićevi susreti 2013. godine: Međunarodni naučni skup istoričara. Gacko: Prosvjeta. str. 307—324.
- Honzík, Miroslav; Honzíková, Hana (1984). 1914/1918, Léta zkázy a naděje. Czech Republic: Panorama.
- Dimić, Žarko (2006). „Poseta austrijskog cara Franje Josifa Karlovcima 1852. godine” (PDF). Zbornik Matice srpske za istoriju. 74: 117—124.
- Kraljačić, Tomislav (2014) [1992]. „Austrougarski planovi o stvaranju etničkog zida u istočnoj Bosni u Prvom svjetskom ratu”. Moguće strategije razvoja Srbije. Beograd: SANU. str. 930—936.
- Mitrović, Andrej (1981). Prodor na Balkan: Srbija u planovima Austro-Ugarske i Nemačke 1908-1918. Beograd: Nolit.
- Mitrović, Andrej (1984). Srbija u Prvom svetskom ratu. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Mitrović, Andrej (2007). Serbia's Great War 1914-1918. West Lafayette: Purdue University Press.
- Radojević, Mira; Dimić, Ljubodrag (2014). Srbija u Velikom ratu 1914-1918: Kratka istorija. Beograd: Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih.
- Stojančević, Vladimir (1988). Srbija i srpski narod za vreme rata i okupacije 1914-1918. godine. Leskovac: Narodni muzej.
- Terzić, Slavenko (2012). „Austrougarski logor za Srbe u Doboju 1915-1917”. Glas SANU. 420 (16): 409—421.
- Ćorović, Vladimir (1920). Crna knjiga: Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme Svetskog Rata 1914-1918 (1. izd.). Beograd-Sarajevo.
- Albertini, Luigi (2005). The Origins of the War of 1914. New York, NY: Enigma Books.
- Murad, Anatol (1968). Franz Joseph I of Austria and his Empire. Twayne Publishers. ISBN 978-0-8290-0172-3.
- Palmer, Alan (1994). Twilight of the Habsburgs: the Life and Times of Emperor Francis Joseph. Atlantic Monthly Press.
- Bagger, E. S. (1927). Francis Joseph: Emperor of Austria—King of Hungary. New York: G.P. Putnam's Sons. OCLC 1658401.
- Beller, S. (1996). Francis Joseph. Profiles in Power. London: Longman. OCLC 605339010.
- Bled, J. (1994). Franz Joseph. Oxford: Blackwell. OCLC 844302638.
- Cunliffe-Owen, M. (1904). A Keystone of Empire: Francis Joseph of Austria. New York: Harper. OCLC 8393894.
- Gerő, A. (2001). Emperor Francis Joseph: King of the Hungarians. Boulder: Social Science Monogaphs. OCLC 865200178.
- Owens, K. (2013). Franz Joseph and Elisabeth: The Last Great Monarchs of Austria-Hungary. Jefferson: McFarland & Company. ISBN 9781476612164.
- Redlich, J. (1929). Emperor Francis Joseph of Austria. New York: Macmillan. OCLC 936201260.
- Unterreiner, K. (2006). Emperor Franz Joseph, 1830–1916: Myth and Truth. Vienna: Brandstätter. ISBN 9783902510440.
- Van der Kiste, J. (2005). Emperor Francis Joseph: Life, Death and the Fall of the Habsburg Empire. Stroud: History Press. ISBN 9780752495477.
- Winkelhofer, M. (2012). The Everyday Life of the Emperor: Francis Joseph and His Imperial Court. Innsbruck: Haymon Taschenbuch. ISBN 9783852189277.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Franc Jozef na sajtu Internet Archive (jezik: engleski)
- Franc Jozef na sajtu LibriVox (jezik: engleski)
- Novinski isečci na temu Franc Jozef u Novinskim arhivama 20. veka Nemačke nacionalne biblioteke ekonomije (ZBW)