Franc Ernst Nojman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franc Ernst Nojman
Lični podaci
Datum rođenja(1798-09-11)11. septembar 1798.
Mesto rođenjaJoahimstal,
Datum smrti23. maj 1895.(1895-05-23) (96 god.)
Mesto smrtiKenigsberg, Nemačka
ObrazovanjeHumboltov univerzitet u Berlinu
Naučni rad
UčeniciAlfred Klebš
Gustav Kirhof
MentoriKristijan Vajs
Poznat poNojmanov zakon

Franc Ernst Nojman (nem. Franz Ernst Neumann; Joahimstal, 11. septembar 1798Kenigsberg, 23. maj 1895) je bio nemački matematičar, fizičar i mineralog.

Učešće u ratu[uredi | uredi izvor]

Njegov otac Ernst bio je poljoprivrednik, koji je napustio imanje i postao posrednik u prodaji nekretnina. Francova majka je bila razvedena grofica, a njeni roditelji nisu joj dozvoljavali da se uda za Ernsta, jer nije bio plemić. Franc Nojman je rastao kod majčinih roditelja i do svoje desete godine nije mogao da vidi majku. Školovao se u Berlinskoj gimnaziji, gde se pokazalo da ima talent za matematiku. Međutim zbog rata između Napoleonove vojske i Prusije napustio je 1814. gimnaziju i učestvovao je u ratu kao dobrovoljac. Napoleon je bio poražen 1814, a kada je 1815. obnovio rat Franc Nojman je ponovo učestvovao u ratu. Učestvovao je u bici kod Linjija 16. juna 1815, kada je bio teško ranjen. Odvezli su ga u bolnicu u Diseldorfu, tako da nije učestvovao u bici kod Vaterloa.

Studije i doktorat[uredi | uredi izvor]

Francov otac je u požaru sve izgubio, tako da je jako teško mogao da finansira Francovo obrazovanje. Ipak Franc Nojman je završio gimnaziju i po očevoj želji upisao je 1817. studij teologije na Univerzitetu u Berlinu. Preselio se 1818. na Univerzitet u Jeni, gde se počeo zanimati za mineralogiju i kristalografiju. Sprijateljio se sa jednim od svojih profesora Kristijanom Vajsom, koji je obezbedio Francu stipendiju za izlete u Šlesku da vrši geološka istraživanja. U međuvremenu mu je umro otac, a bio je zabrinut i za majčino zdravlje, pa je 1822—1823 privremeno napustio studije, da bi vodio majčin posed. Iako je vodio farmu ipak nije prestao da istražuje, pa je 1823. napisao svoj prvi članak iz kristalografije. Vrativši se na Univerzitet u Berlinu radio je kao kurator mineraloškoga kabineta i spremao se za doktorat. Doktorirao je 1825.

Profesor[uredi | uredi izvor]

Tokom 1826. zajedno sa Karlom Gustavom Jakobijem izabran je za docenta na Univerzitetu u Kenigsbergu. Tokom 1828. izabran je za vanrednoga, a 1829. za redovnoga profesora mineralogije i fizike. Tokom 1831. istraživao je toplotni kapacitet jedinjenja i došao do rezultata poznatoga kao Nojmanov zakon, da je toplotni kapacitet jedinjenja jednak zbiru kapaciteta od atoma. Nakon toga posvetio se optici i problemima dvostruke refrakcije.

Matematički seminar i institut[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa Karlom Gustavom Jakobijem osnovao je 1834. matematičko-fizikalni seminar, koji se bavio jednim delom matematikom, a drugim delom matematičkom fizikom. Cilj seminara je bio da uputi studente u naučni rad. Jedan od njegovih najpoznatijih studenata bio je Gustav Robert Kirhof, koji je prisustvovao seminarima od 1843 do 1846, što mu je omogućilo da formuliše Kirhofove zakone. Tokom 1847. Nojman je nasledio novac od svoje druge žene, što mu je omogućilo da izgradi fizikalnu laboratoriju.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Tokom 1832. istraživao je valnu prirodu svetlosti i dobio je rezultate slične kao i Ogisten Žan Frenel i Ogisten Luj Koši. Dao je značajan doprinos matematičkoj teoriji električne indukcije. Objavio je teoriju električne indukcije u dva članaka, tokom 1845. i 1847. i u njima je izveo matematičke zakone električne indukcije. Tokom 1878. objavio je rad o sfernim harmonicima (Beitrage zur Theorie der Kugelfunctionen ).

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]