Franjo Kuharić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franjo Kuharić
Dr Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup na Trsatu u maju 1991. godine na proslavi 700. godišnjice svetilišta Gospe Trsatske
Lični podaci
Datum rođenja(1919-04-15)15. april 1919.
Mesto rođenjaPribić, Kraljevina Jugoslavija Kraljevstvo SHS
Datum smrti11. mart 2002.(2002-03-11) (82 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
GodineZagrebački nadbiskup
PrethodnikFranjo Šeper
NaslednikJosip Bozanić

Franjo Kuharić (Pribić, 15. april 1919Zagreb, 11. mart 2002) bio je hrvatski kardinal i počasni akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se kao najmlađe trinaesto dete u siromašnoj ratarskoj porodici u prigorskom selu Gornji Pribić u opštini Krašić. Teologiju je studirao u Zagrebu. Postavljen je za sveštenika 15. jula 1945. nakon svešteničke službe (Sveti Martin pod Okićem, Samobor). Pri njegovom postavljanju za sveštenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji nadbiskup Alojzije Stepinac mladim sveštenicima je izrekao poznatu rečenicu: „Šaljem vas u krvavu kupelj“.

Službovao je nakratko kao kapelan u župi Radoboju, kao upravnik župa u Rakovu Potoku i u Svetom Martinu pod Okićem. Pokušani su atentati na njega u Rakovom Potoku 1947. i u Jakovlju 1948. godine, ali je preživio ta dva atentata. Tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper u jesen 1957. postavio ga je za župnika u Samoboru.

Dana 3. maja 1964. postavljen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali, posle je postavljen za pomoćnog biskupa nadbiskupu dr Franji Šeperu. Kad je Šeper postavljen za prefekta Svete kongregacije za doktrinu vere, u avgustu 1969. godine, postavljen je za apostolskog administratora Zagrebačke nadbiskupije, a 16. juna 1970. zagrebačkim nadbiskupom, a u septembru iste godine predsednikom Biskupske konferencije SFRJ. Godine 1970. dobio je počasni doktorat zagrebačkog univerziteta.

Papa Jovan Pavle II proglasio ga je kardinalom 1983. godine.

Bio je domaćin prve posete pape Jovana Pavla Drugog Hrvatskoj 1994. godine.

U kontinuitet hrvatske države Kuharić je ubrajao i Nezavisnu državu Hrvatsku. Dejan Medaković je njegovu ulogu tokom ratova devedesetih poredio sa ulogom Alojzija Stepinca u Drugom svetskom ratu.[1]

Penzionisao se 1997. godine, a nasledio ga je kardinal Josip Bozanić. Preminuo je 11. marta 2002. godine.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Pisma i razmatranja o katoličkom sveštenstvu (1974)
  • Korizmene poslanice i poruke (1985)
  • Poruke sa Stepinčevog groba (1990)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Medaković 1997, str. 266.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]