Frenk Gilbret

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frenk Gilbret
Frenk Gilbret
Datum rođenja(1868-07-07)7. jul 1868.
Mesto rođenjaFerfild
 SAD
Datum smrti14. jun 1924.(1924-06-14) (55 god.)
Mesto smrtiMontkler
 SAD
Original Films Of Frank B. Gilbreth (Part I)

Frenk Gilbret (engl. Frank Bunker Gilbreth; Ferfild, 7. jul 1868Montkler, 14. jun 1924) je bio rani predstavnik naučnog menadžmenta. U industrijskom inženjerstvu i menadžmentu je postao značajan po tome što je 1911. godine razvio, a 1917. godine unapredio studiju pokreta (motion study). Ideje je pronašao u radovima Čarlsa Bebidža i naročito Frederika Tejlora, čiji je bio jedan od najvernijih sledbenika.

Gilbretova studija pokreta[uredi | uredi izvor]

Gilbret je proveo tri godine proučavajući pokrete zidara, da bi otkrio kako prosečan majstor u toku gradnje napravi oko 30 pokreta.[1] U tu svrhu je koristio filmsku kameru i mikrohronometar, specijalan uređaj za merenje vremena potrebnog da se obave određene radne operacije. Po Gilbretu, mnogi od pokreta zidara u toku zidanja su bili nepotrebni. Primenom prvog Tejlorovog principa, on je razvio pravu nauku po kojoj zidar može da zida i sa 18 pokreta ukoliko se skele sa ciglom i malterom postave tako da zidar ne mora mnogo da se saginje. Nešto kasnije je uveo inovacije sa podizanjem skela, specifičnim načinom dostavljanja cigle i maltera i pružanjem odgovarajućih asistencija od pomoćnika, pri čemu bi se broj pokreta mogao smanjiti sa 4 na 5. Gilbret je izračunao da bi sa tom inovacijom došlo do rasta produktivnosti zidara sa 1.000 na 2.700 ugrađenih cigli u toku dana, bez većih fizičkih napora. Primenom ostalih principa, menadžeri su mogli da biraju one radnike koji će ovo prihvatiti, koje će oni obučiti da rade na nov način i, saglasno tome, koji će imati mnogo veće plate. Nešto kasnije, sa svojom suprugom Lilijan Gilbret, radio je na pronalaženju načina za smanjivanje zamora, boljem protoku rada, bržem napredovanju i slično.

Saradnja sa Frederikom Tejlorom[uredi | uredi izvor]

Gilbret nije pristupio Tejloru kao početnik, već pre kao neko ko je imao puno da poduči i da nauči. Uskoro je dokazao svoju korisnost za pokret naučnog menadžmenta, koji je tada bio u začetku. Dok je Stanford Tompson, Tejlorov ekspert za studiju vremena, dobio zadatak da predstavi studiju vremena za brzinu rada na gradilištima, Gilbret je sproveo sistematične eksperimente studije pokreta na zidarima i uskoro je tvrdio da je smanjio njihove pokrete sa osamnaest na čak samo četiri. Impresionirao je Tejlora, koji je uključio Gilbretov rad u Principe naučnog menadžmenta (1911) i iskoristio Gilbretova dostignuća u postavljalju cigli da prikaže efikasnost tehnike štoperice, koju je on nazivao „kamenom temeljcem“ naučnog menadžmenta.

Pa ipak, čak i tada je dolazilo do povremenih mimoilaženja među njima. Najozbiljniji problem se javio kad su zidari u Gardneru, Masačusets u maju 1908. i u Glen Folsu, Njujork u martu 1911. godine uspešno organizovali štrajk na Gilbretovim gradilištima. Tejlor, misleći da je Gilbret prouzrokovao štrajk u Gardneru svojim požurivanjem procesa uvođenja promena, naredio je Stanfordu Tompsonu da više ne preduzima bilo kakav posao za Gilberta.

Kada se Gilbert suočio sa bankrotom za vreme strašne krize u građevinskoj industriji 19111912. i odlučio se da se u potpunosti posveti tejlorizmu i studiji pokreta, time je dobio neke poene kod Tejlora. Događaji kao što su Luj Brendisova promocija naučnog menadžmenta u slučaju Istern Rejtsa 1910. godine i štrajk Votertaun Arsenala iz 1911. godine, skrenuli su pažnju javnosti na tejlorizam i ubrzali antagonizam radničkih sindikata. Da bi odbranio svog mentora, Gilbret je učestvovao u debatama protiv vođa sindikata i organizovao Društvo za promovisanje naučnog menadžmenta.

Njegova žena Lilijan Gilbret, koja je završavala doktorski rad iz psihologije, tada je postala njegov aktivni partner. Lilijan Gilbret je napisala Prednost naučnog manadžmenta (objavljen pod Frenkovim imenom!) i Psihologiju menadžmenta. Oba dela su zastupala stanovište da je tejlorizam jedina metoda u menadžmentu koja odgovara zdravlju i razvoju radnika.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lancaster, Jane (2004). Making time : Lillian Moller Gilbreth--a life beyond "Cheaper by the dozen". Boston: Northeastern University Press. ISBN 978-1-55553-612-1. 
  2. ^ Contemporary African American fiction : new critical essays. Columbus: The Ohio State University Press. 2009. str. 56-78. ISBN 978-0-8142-0567-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]