Freja
Freja, Mardel ili Sir je boginja ljubavi i lepote u nordijskoj mitologiji. Njin muž je Od–Svipdag, a ćerka Nos (Dragocenost) i Gersimi. Navodno je lila zlatne suze za odsutnim mužem, ali je često optuživana i za promiskuitet. Praktikovala je seidr, određenu vrstu magije koju je naučila i Odina. Njenu kočiju vukle su dve mačke a sama se mogla pretvoriti u sokola. Posedovala je ogrlicu Brisingamen koju su joj napravila i poklonila četiri patuljka pod uslovom da provede noć sa svakim od njih. Polovina ratnika palih u borbi pripada njoj.
Ime[uredi | uredi izvor]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Ime Freja na staroskandinavskom jasno znači 'dama, ljubavnica'.[1] Ono potiče od protogermanske imenice ženskog roda *frawjōn („dama, ljubavnica“), što je srodno sa starosaksonskom frūa („dama, ljubavnica“) ili starovisokonemačkom frouwa („dama“; up. moderni nemački Frau). Freja je takođe etimološki blisko imenu boga Frejra, što znači 'gospodar' na staroskandinavskom.[2][3] Stoga se smatra da je teonim Freja bio epitet po poreklu, koji je zamenio lično ime koje je danas neposvedočeno.[4]
Alternativna imena[uredi | uredi izvor]
Pored Freje, staronordijski izvori boginju pominju sledećim imenima:
Ime (Staronordijski) | Značenje imena | Svedočenje | Napomene |
---|---|---|---|
Gef | 'davatelj'[5] | Gilfagining, Nafnabulur | Ime Gefn verovatno znači „ona koja daje (prosperitet ili sreću) i generalno se smatra povezanom sa imenom boginje Gefjon, ali etimologija imena Gefjon je predmet spora. Koren Gef- u Gef-jon je generalno teoretisano da je povezan sa korenom Gef- u imenu Gef-n."[6] Veza između dva imena je rezultirala etimološkim rezultatima Gefjun što znači „onaj koji daje”.[7] Imena Gefjun i Gefn su oba povezana sa grupama Alagab ili Ologab, Matron.[8]
Naučnik Ričard Nort teoriše da staroengleski geofon i staroskandinavski Gefjun i Frejino ime Gefn mogu da potiču od zajedničkog porekla; gabija germanska boginja povezana sa morem, čije ime znači „davanje“.[9] |
Horn | 'flaksen'(?)[5] | Gilfagining, Nafnafulur | Pojavljuje se u švedskim nazivima mesta Hernesand, Hernevi i Jernevi, koja potiču od rekonstruisanog staroskandinavskog naziva mesta *Hörnar-vé (što znači „Hernovo svetilište”).[10] Pored toga, ime Hern se takođe pojavljuje kao ime žene trola u Nafnaþulur.[11] |
Mardol | Potencijalno 'posvetljivač mora' preko mar ('more') u kombinaciji sa drugim elementom koji može biti povezan sa Delingrom, što ukazuje na svjetlost.[12] Ime bi inače moglo značiti 'onaj koji čini da more nabuja'.[13] | Gilfagining, Nafnabulur | Može biti povezan sa imenom boga Hajmdalr.[13] |
Skjalf | 'tresač'[5] | Nafnabulur | Takođe ime ćerke finskog kralja u Inglinškoj sagi. Zbog slika ogrlice u finskoj Skjalfovoj priči (Freja sama poseduje Brisingamen) možda postoji veza između dva imena.[14] |
Sir | 'sov'[5] | Gilfagining, Skaldskaparmal, Nafnabulur | Svinja je bila važan simbol Vanira i žrtvenih praksi (blot) povezanih sa grupom, posebno u vezi sa Frejom i njenim bratom Frejirom.[15] |
Treng | 'treng'[5] | Beletristika | |
Trungva | 'gomila'[5] | Nafnabulur | |
Valfreja | 'Freja od ubijene', 'dama ubijene' | Njals saga | Ovaj oblik se javlja u keningu u poeziji sadržanoj u Njals sagi (Valfrejiju stafr, 'Valfrejino osoblje'; 'dama od pobijenog osoblja' i/ili 'Freija od ubijenog osoblja').[16][17][18][19] |
Vanadis | 'dis od vanira'[5] | Skaldskaparmal | Ime „van-dete” („dete Vanira”) za „vepar” može biti povezano.[20] |
Svedočenja[uredi | uredi izvor]
Veluspa sadrži strofu koja pominje Freju, nazivajući je „Ođovom devojkom“; Freja je žena svog muža, Oda. U strofi se govori da je Freja jednom bila obećana neimenovanom graditelju, za koga se kasnije otkrilo da je jotun i da ga je Tor kasnije ubio (detaljno ispričano u Gilfagining poglavlju 42; videti odeljak Proza Eda ispod).[21] U pesmi Grimnismal, Odin (prerušen u Grimnira) govori mladom Agnaru da Freja svakog dana dodeljuje mesta polovini onih koji su ubijeni u njenoj dvorani Folkvangr, dok Odin poseduje drugu polovinu.[22]
U pesmi Lokasena, gde Loki optužuje skoro svaku ženu koja prisustvuje za promiskuitet ili nevernost, dolazi do agresivne razmene između Lokija i Freje. U uvodu pesme se napominje da među drugim bogovima i boginjama, Freja prisustvuje proslavi koju je održao Aegir. U stihu, nakon što se Loki posvađao sa boginjom Frigom, Freja se ubacuje, govoreći Lokiju da je lud jer je iskopavao svoja strašna dela, i da Friga zna sudbinu svih, iako je ne govori. Loki joj govori da ćuti i kaže da zna sve o njoj — da Freja nije manje kriva, jer su joj svi bogovi i vilenjaci bili ljubavnici. Freja to poriče. Ona kaže da Loki laže, da samo želi da brblja o nedelima, a pošto su bogovi i boginje besni na njega, može očekivati da će kući otići poražen. Loki govori Freji da ćuti, naziva je zlobnom vešticom i dočarava scenario gde je Freja jednom bila na jahanju svog brata kada su svi bogovi, smejući se, iznenadili njih dvoje. Njord se ubacuje — kaže da je žena koja ima ljubavnika koji nije njen muž bezopasna, i ističe da je Loki stvorio decu, i naziva Lokija perverznjakom. Pesma se nastavlja redom.[23]
Moderni uticaj[uredi | uredi izvor]
Počevši od ranih 1990-ih, derivati od Freje počeli su da se pojavljuju kao ime za devojčice.[24] Prema norveškoj bazi podataka o imenima iz Centralnog zavoda za statistiku, oko 500 žena je navedeno sa imenom Frøya (savremeni norveški pravopis imena boginje) u zemlji. Postoji i nekoliko sličnih imena, kao što je prvi element ditematskog ličnog imena Frøydis.[25]
Freja je predstavljena u nekoliko video igara kao što je igra Ensemble Studios iz 2002. godine Doba mitologije, gde je ona jedan od devet manjih bogova koje nordijski igrači mogu obožavati.[26][27][28] Takođe je predstavljena u igrici Santa Monika Studija iz 2018. Bog rata (stilizovana Freja u igri), gde ima ulogu i sporednog protagoniste i antagoniste.[29] Ona se pojavljuje u nastavku igre, Bog rata Ragnarok, koja bi trebalo da bude objavljena 2022. godine.[30] U višekorisničkoj onlajn igri trećeg lica na bojnom polju Smajt Freja je jedan od nekoliko bogova iz nordijskog panteona.[31]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ de Vries (1962), str. 142: "Freyja f. herrin, frau ; name einer göttin"
- ^ de Vries (1962), str. 142.
- ^ Orel (2003), str. 112.
- ^ Grundy (1998), str. 55–56.
- ^ a b v g d đ e Orchard (1997), str. 48.
- ^ Sturtevant 1952, str. 166
- ^ Orchard (1997), str. 52.
- ^ Davidson 1998, str. 79
- ^ North 1998, str. 226
- ^ Simek (1996), str. 156–157.
- ^ Faulkes (1987), str. 156.
- ^ See Orchard (1997), str. 84 for the rendering 'sea-brightener' and Turville-Petre (1964), str. 178 for elements.
- ^ a b Simek (1996), str. 202.
- ^ Simek (1996), str. 291.
- ^ Simek (1996), str. 309.
- ^ Finnur Magnusson (1828), str. 534.
- ^ Grimm (1882), str. 305, 420.
- ^ Golther (1888), str. 27.
- ^ Price (2020), str. 261.
- ^ Faulkes (1987), str. 257.
- ^ Larrington (1999), str. 7.
- ^ Larrington (1999), str. 53.
- ^ Larrington (1999), str. 84, 90.
- ^ Näsström (1995), str. 22.
- ^ „Names”. Statistics Norway.
- ^ „The Minor Gods: Norse - Age of Mythology Wiki Guide - IGN”.
- ^ „Age of Mythology”.
- ^ „Age of Mythology Reference Manual”.
- ^ „Freya is the Real Villain of God of War”. Screen Rant. 15. 7. 2020.
- ^ „God of War: Ragnarok Villains Are Thor and Freya, Game Includes All 9 Realms”. 10. 9. 2021.
- ^ „Smite game”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Andersen, Vilhelm (1899). Adam Oehlenschläger: et livs poesi (na jeziku: danski). Nordiske forlag, E. Bojesen.
- Bellows, Henry Adams (Trans.) (1923). The Poetic Edda. American-Scandinavian Foundation.
- Davidson, Hilda Ellis (1998). Roles of the Northern Goddess. Routledge. ISBN 0-415-13611-3.[mrtva veza]
- de Vries, Jan (1962). Altnordisches Etymologisches Worterbuch (1977 izd.). Brill. ISBN 978-90-04-05436-3.
- Dobat, Siegfried Andres (2006). „Bridging mythology and belief: Viking Age functional culture as a reflection of the belief in divine intervention”. Ur.: Andren, A.; Jennbert, K.; Raudvere, C. Old Norse Religion in Long Term Perspectives: Origins, Changes and Interactions, an International Conference in Lund, Sweden, June 3–7, 2004. Nordic Academic Press. ISBN 91-89116-81-X.
- Faulkes, Anthony, trans. (1987). Edda (1995 izd.). Everyman. ISBN 0-460-87616-3.
- Finnur Magnusson (1828). Priscae veterum borealium mythologiae lexicon. Libraria Gylendaliana.
- Flowers, Stephen (1989). The Galdrabók: An Icelandic Grimoire. Samuel Weiser, Inc. ISBN 0-87728-685-X.
- Gaimster, Märit (1998). Vendel Period Bracteates on Gotland. Almqvist & Wiksell International. ISBN 91-22-01790-9.
- Grimm, Jacob (1882). Teutonic Mythology, vol. 1. (James Stallybrass translation). London: G. Bell and Sons.
- Golther, Wolfgang (1888). Studien zur germanischen Sagengeschichte. Verlag der k. Akademie: in Commission bei G. Franz.
- Grundy, Stephan (1998). „Freyja and Frigg”. Ur.: Billington, Sandra; Green, Miranda. The Concept of the Goddess. Routledge. ISBN 0-415-19789-9.
- Hollander, Lee Milton (Trans.) (2007). Heimskringla: History of the Kings of Norway. University of Texas Press. ISBN 978-0-292-73061-8.
- Jones, Prudence; Pennick, Nigel (1995). A History of Pagan Europe. Routledge. ISBN 978-0415091367.
- Larrington, Carolyne (Trans.) (1999). The Poetic Edda. Oxford University Press. ISBN 0-19-283946-2.
- Lindow, John (2001). Norse Mythology: A Guide to Gods, Heroes, Rituals, and Beliefs (na jeziku: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-983969-8.
- Morris, William (Trans.) Morris, May (1911). The Collected Works of William Morris: Volume X, Three Northern Love Stories and the Tale of Beowulf. Longmans Green and Company.
- Näsström, Britt-Mari (1995). Freyja – the Great Goddess of the North. Almqvist & Wiksell International. ISBN 91-22-01694-5.
- Näsström, Britt-Mari (1999). „Freyja – The Trivalent Goddess”. Ur.: Sand, Reenberg Erik; Sørensen, Jørgen Podemann. Comparative Studies in History of Religions: Their Aim, Scope and Validity. Museum Tusculanum Press. ISBN 87-7289-533-0.
- Orchard, Andy (1997). Dictionary of Norse Myth and Legend. Cassell. ISBN 978-0-304-34520-5.
- Orel, Vladimir (2003). A Handbook of Germanic Etymology. Brill Publishers. ISBN 90-04-12875-1.
- * Price, Neil (2020). Children of Ash and Elm. Basic Books. ISBN 978-0-465-09698-5.
- Schön, Ebbe (2004). Asa-Tors hammare, Gudar och jättar i tro och tradition (na jeziku: švedski). Fält & Hässler, Värnamo.
- Scudder, Bernard (Trans.) (2001). „Egils saga”. The Sagas of Icelanders. Penguin Group. ISBN 0-14-100003-1.
- Simek, Rudolf (1996). Dictionary of Northern Mythology (na jeziku: engleski). D.S. Brewer. ISBN 978-0-85991-513-7.
- Thorpe, Benjamin (Trans.) (1866). The Elder Edda of Saemund Sigfusson. Norrœna Society.
- Tunstall, Peter (Trans.) (2005). The Saga of Half & His Heroes.
- Turville-Petre, Gabriel (1964). Myth and Religion of the North (na jeziku: engleski) (1975 izd.). Holt, Rinehart and Winston. ISBN 978-0837174204.
- Wiberg, Egon; Wiberg, Nils; Holleman, Arnold Frederick (2001). Holleman-Wiberg's Inorganic Chemistry. Academic Press. ISBN 0-12-352651-5.
External links[uredi | uredi izvor]
- Mediji vezani za članak Freja na Vikimedijinoj ostavi