Fridrih Jekeln

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fridrih Jekeln
Fridrih Jekeln u sovjetskom zarobljeništvu
Lični podaci
Puno imeFridrih Jekeln
Datum rođenja(1895-02-02)2. februar 1895.
Mesto rođenjaHornberg, Nemačko carstvo
Datum smrti3. februar 1946.(1946-02-03) (51 god.)
Mesto smrtiRiga, SSSR

Fridrih Jekeln[1] (nem. Friedrich Jeckeln; 2. februar 18953. februar 1946) je bio SS-obergrupenfirer koji je služio kao SS i policijski vođa u okupiranom Sovjetskom Saezu tokom Drugog svetskog rata. Jekeln je predvodio jednu od najvećih skupina ajnzacgrupa i lično je odgovoran za naređivanje smrti preko 100.000 Jevreja, Slovena, Roma, i drugih nepoželjnih u Nacističkoj Nemačkoj.

Drugi svetski rat i masovna ubistva[uredi | uredi izvor]

Kada je počeo Drugi svetski rat, Jekeln je pozvan u aktivnu službu u Vafen-SS. Služio je kao oficir u 2. puku divizije Mrtvačka gava. Međutim, 1941. godine je okončana njegova služba na frontu, i Hajnrih Himler ga je prebacio d asluži kao viši SS i policijski vođa istočne Rusije. U ovoj ulozi, Jakeln je preuzeo upravljanje i kontrolu nad svim masovnim ubistvima i antipartizanskim operacijama koje su u njegovom rejonu sprovodile SS-ajnzacgrupe.

Jekeln je razvio svoje sopstvene metode za ubijanje velikog broja ljudi, što je postalo poznato kao Jakelnov sistem.

Imao je štab ljudi gde je svako bio specijalizovan za različite stadijume postupka. Primenjen u masakru u Rumbuli, 30. novebmra i 8. decembra 1941, Jekelnov sistem je funkcionisao na sledeći način:

  1. Ziherhajtsdinst (SD) bi odveo ljude iz njihovih kuća u Riškom getu.
  2. Ljudi određeni za smaknuće (obično Jevreji) bi bili organizovani u kolone od 500 do 1000 ljudi i odvedeni na mesta za ubijanje oko 10 km južno.
  3. Redarska policija (Orpo) bi odvela kolone do mesta za ubijanje.
  4. Tamo bi čekale tri već iskopane jame za simultana ubistva.
  5. Žrtvama bi bila oduzimana odeća i vredne stvari.
  6. Žrtve bi prolazile kroz špalir čuvara na putu do jama za ubijanje.
  7. Ubice bi naterale žrtve da legnu licem ka dnu jarka, ili češće na leševe onih upravo ubijenih.
  8. Svaka žrtva bi bila upucana jednom u potiljak iz ruskog automata. Ubice bi ili prolazile kroz sam jarak pucajući sa razdaljine od dva metra, ili bi stajale na vrhu iskopine i odozdo pucali na žrtve. Svako ko ne bi bio ubijen bi bio prosto zakopan živ prilikom pokrivanja jame.

Ovaj sistem je nazivan pakovanje sardina (nem. Sardinenpackung). U Rumbuli, Jekeln je oba dana masakra posmatrao ubijanje 25.000 ljudi. Pokazao se kao efikasan ubica kome nije bio problem da ubije ogromne količine nenaoružanih i čak nagih žena, dece i staraca.[2] Jedna od oko troje preživelih masakra u Rumbuli, Frida Mihelson je pobegla pretvarajući se da je mrtva dok su žrtve slagale svoju obuću (kasnije su je spasili Jekelnovi ljudi) preko nje:

Planina odeće me je pritiskala. Telo mi je bilo utrnulo od hladnoće i nepokretnosti. Međutim, sada sam bila potpuno svesna. Sneg ispod mene se istopio od toplote mog tela. ... Par trenutaka tišine. Onda iz pravca rova, dečji plač: 'Mama! Mama! Mamaa!'. Nekoliko pucnjeva. Tišina. Ubijeno.[3]

Dana 27. januara 1942, Jekelnu je dodeljena nacistička medalja Krst za ratne zasluge (Kriegsverdienst ili KVK) sa mačevima za ubijanje 25.000 ljudi u Rumbuli[4] U februaru 1945, sad general Vafen-SS i policije, Jekeln je postavljen za komandujućeg dobrovoljačkog SS planinskog korpusa a takođe je služio kao komandujući zamenskih trupa i viši SS i policijski vođa u jugozapadnoj Nemačkoj.

Smrtna kazna[uredi | uredi izvor]

Fridrih Jekeln (levo, stoji), na suđenju za ratne zločine u Rigi, 1946.

Po okončanju rata, Jekelna je, kao i ostale naciste koji su služili u Riškom vojnom distriktu, zarobila Crvena armija, i suđeno mu je pred sovjetskim vojnim sudom u Rigi, Letonija od 26. januara 1946. godine, do 3. februara 1946. godine. Jekeln i ostali optuženi su proglašeni krivim, osuđeni na smrt, i obešeni u Rigi, 3. februara 1946. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Po nekim izvorima Fridrih Jakeln
  2. ^ Ezergailis 1996, str. 239–270
  3. ^ Michelson, Frida, I Survived Rumbula, na strani 93
  4. ^ Fleming 1984, str. 99–100.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Fleming, Alexander (1984). Hitler and the Final Solution. University of California Berkeley. str. 99-100. ISBN 978-0-520-05103-4. 
  • Ezergailis, Andrew (1996). The Holocaust in Latvia 1941-1944 - The Missing Center. Riga: Historical Institute of Latvia (in association with the United States Holocaust Memorial Museum). str. 239—270. ISBN 978-9984-9054-3-3. 
  • Fellgiebel, Walther-Peer (2000). Die Träger des Ritterkreuzes des Eisernen Kreuzes 1939-1945. Friedburg, Germany: Podzun-Pallas. ISBN 978-3-7909-0284-6. 
  • Yerger, Mark. "Allgemeine-SS"

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]