Funkcija indikator
U matematici, funkcija indikator ili karakteristična funkcija je funkcija definisana na skupu , koja označava pripadnost elementa podskupu od .
Indikator funkcija podskupa skupa je funkcija
definisana kao
Ajversonove zagrade dozvoljavaju sledeću notaciju: .
Napomene o notaciji i terminologiji[uredi | uredi izvor]
- Notacija može da označava funkciju identiteta.
- Notacija može da označava karakterisičnu funkciju u konveksnoj analizi.
Izraz karakteristična funkcija ima drugačije (nepovezano) značenje u teoriji verovatnoće. Zbog ovoga se u teoriji verovatnoće za ovaj pojam gotovo uvek koristi izraz funkcija indikator, dok matematičari u drugim oblastima češće koriste izraz karakteristična funkcija za opisivanje funkcije koja označava pripadnost skupu.
Osnovna svojstva[uredi | uredi izvor]
Preslikavanje koje povezuje podskup skupa sa svojom funkcijom indikatorom je injektivno.
U sledećim formulama, tačka predstavlja množenje, 1·1 = 1, 1·0 = 0 itd. "+" i "−" predstavljaju sabiranje i oduzimanje. "" i "" su presek i unija.
Ako su i dva podskupa od , onda
a komplement funkcije indikatora za A, tj. AC je:
Opštije, pretpostavimo da je kolekcija podskupova od . Za svako ,
je jasno proizvod nula i jedinica. Ovaj proizvod ima vrednost tačno za one koji ne pripadaju ni jednom od skupova , a ima vrednost inače. To jest
Ako raspišemo proizvod sa elve strane, dobijamo,
gde je kardinalnost od . Ovo je jedan oblik principa uključenja-isključenja.
Kao što se vidi u prethodnom primeru, funkcija indikator je korisna kao sredstvo notacije u kombinatorici. Ova notacija se koristi i u drugim oblastima, na primer u teoriji verovatnoće: ako je prostor verovatnoće sa merom verovatnoće i je merljivi skup, onda postaje slučajna promenljiva čija je očekivana vrednost jednaka verovatnoći
Ovaj identitet je jednostavan dokaz Markovljeve nejednakosti.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Folland, G.B.; Real Analysis: Modern Techniques and Their Applications, 2nd ed, John Wiley & Sons, Inc., 1999.
- Thomas H. Cormen, Charles E. Leiserson, Ronald L. Rivest, and Clifford Stein. Introduction to Algorithms, Second Edition. MIT Press and McGraw-Hill, 2001. ISBN 0-262-03293-7. Section 5.2: Indicator random variables, pp.94-99.
- Martin Davis ed. (1965), The Undecidable, Raven Press Books, Ltd., New York.
- Stephen Kleene, (1952), Introduction to Metamathematics, Wolters-Noordhoff Publishing and North Holland Publishing Company, Netherlands, Sixth Reprint with corrections 1971.
- George Boolos, John P. Burgess, Richard C. Jeffrey (2002), Cambridge University Press, Cambridge UK, ISBN 0-521-00758-5.
- Lotfi A. Zadeh, 1965, "Fuzzy sets". Information and Control 8: 338–353. [1]
- Joseph Goguen, 1967, "L-fuzzy sets". Journal of Mathematical Analysis and Applications 18: 145–174