Habituacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Habituacija je vrsta adaptacije u kojoj osoba ne gubi generalnu sposobnost odgovora na draži, već nervni sistem usporeno, a često uopšte adekvatno, ne reaguje na stimuluse. Pojedini stručnjaci humanističkih profesija koriste pojam habituacije kako bi opisali formu zavisnosti od droga koju odlikuje psihološka zavisnost više od fizičke i koja se odlikuje psihičkim simptomima odvikavanja.

Habituacija bi se mogla definisati i kao vrsta neasocijativnog učenja tokom kojeg organizam uči svojstva stimulusa kojem je izložen jednom ili više puta. Neasocijativno učenje se može ispoljiti kao habituacija i senzitizacija. Habituacija bi tako predstavljala slabljenje reakcije organizma na ponavljani a neštetni ili beznačajni stimulus [1].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.

Literatura[uredi | uredi izvor]