Habituacija
Habituacija je vrsta adaptacije u kojoj osoba ne gubi generalnu sposobnost odgovora na draži, već nervni sistem usporeno, a često uopšte adekvatno, ne reaguje na stimuluse. Pojedini stručnjaci humanističkih profesija koriste pojam habituacije kako bi opisali formu zavisnosti od droga koju odlikuje psihološka zavisnost više od fizičke i koja se odlikuje psihičkim simptomima odvikavanja.
Habituacija bi se mogla definisati i kao vrsta neasocijativnog učenja tokom kojeg organizam uči svojstva stimulusa kojem je izložen jednom ili više puta. Neasocijativno učenje se može ispoljiti kao habituacija i senzitizacija. Habituacija bi tako predstavljala slabljenje reakcije organizma na ponavljani a neštetni ili beznačajni stimulus [1].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Kececi, H.; Degirmenci, Y.; Atakay, S. (2006). „Habituation and Dishabituation of P300”. Cognitive and Behavioral Neurology. 19 (3 https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A5%D0%B0%D0%B1%D0%B8%D1%82%D1%83%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0#catlinks): 130—134. PMID 16957490. doi:10.1097/01.wnn.0000213911.80019.c1.