Hanter S. Tompson

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hanter S. Tompson
Tompson na sajmu knjiga u Majamiju 1988.
Lični podaci
Puno imeHanter Stokton Tompson
Datum rođenja(1937-07-18)18. jul 1937.
Mesto rođenjaLuivil, Kentaki, SAD
Datum smrti20. februar 2005.(2005-02-20) (67 god.)
Mesto smrtiVudi Krik, Kolorado, SAD
Književni rad
Uticaji odFrensis Skot Ficdžerald,[1] Vilijam S. Barouz, Džozef Konrad, Federiko Garsija Lorka,[2] Vilijam Fokner, Ernest Hemingvej, Jack_Kerouac, J. P. Donleavy, Mark Tven, Henri Miler, Ken Kizi, Džordž Plimpton[3]
Najvažnija delaAnđeli Pakla
Dnevnik ruma
Paranoja u Las Vegasu
Fear and Loathing on the Campaign Trail '72
The Curse of Lono

Hanter Stokton Tompson (engl. Hunter Stockton Thompson; Luivil, 18. jul 1937Vudi Krik, Kolorado, 20. februar 2005) bio je američki novinar i pisac. Pripisuje mu se stvaranje Gonzo novinarstva, stila novinarstva u kome se novinari toliko uživljavaju u predmet reportaža da postaju glavni junaci svojih priča. Takođe je poznat po zagovaranju i upotrebi psihodeličnih i drugih droga za menjanje svesti (a nešto manje i alkohola i vatrenih oružja), svojim anarhosocijalističkim pogledima, takođe se zalagao i za ikonoborstveni prezir prema autoritetima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Tompson je odrastao u Luivilu (engl. Louisville), kao dete Džeka Roberta Tompsona, službenika osiguranja, i domaćice Virdžinije Rej Dejvinson. U detinjstvu ga je zanimao sport, pogotovo bejzbol.

U srednjoj školi postaje član lokalnog književnog kluba, ali iz njega biva izbačen 1955. nakon što je osuđen za suučesništvo u oružanoj pljački. Nakon izdržanih 60 dana kazne se priključio Američkom ratnom vazduhoplovstvu, da bi kasnije u vazdušnoj bazi na Floridi postao urednik sportske rubrike tamošnjeg lista The Command Courier. Osim za taj, pod pseudonimom je pisao članke i za lokalne civilne listove.

Nakon izlaska iz vazduhoplovstva Tompson počinje raditi kao novinar za razne listove, pri čemu je često morao menjati poslove zbog problema sa autoritetima, teške naravi i sklonosti incidentima. U Brazilu je 1963, radeći za tamošnji list na engleskom jeziku Brazil Herald, upoznao svoju prvu suprugu Sandru. S njom će imati jednog sina, Huana Ficdžeralda Tomsona (rođ. 1963) i još dvoje dece koja su preminula ubrzo nakon porođaja.

Pri povratku u SAD, Tompson postaje fasciniran rastućom kontrakulturom, tako da se 1965. priključuje motociklističkoj bandi Anđeli pakla i svoja iskustva pretače u istoimenu knjigu koja mu donosi slavu, postaje tvorac novog novinarskog stila - gonzo.

Nakon te knjige veliki broj vodećih američkih listova ga angažuje da piše o kontrakulturi, tako da je izveštavao i o Letu ljubavi u San Franciscu. Krajem 1968. kupuje imanje u blizini Vudi Krika(Woody Creek) u Koloradu, koje će mu biti dom do kraja života.

Vrlo je brzo postao jedan od najpoznatijih meštana, tako da se 1970. kandiduje za šerifa okruga Pitkin. Tokom kampanje se zalagao za dekriminalizaciju droge, a izbore je tesno izgubio. Svoja je iskustva kasnije iznosi u poznatom članku Battle of Aspen.

Godinu kasnije, Tompson putuje u Las Vegas da bi izveštavao o moto-trci, koja mu posle služi kao inspiracija za roman Paranoja u Las Vegasu, koji postaje i do smrti ostaje njegovo najpoznatije delo. Iako je i ranije eksperimentisao s Gonzo novinarstvom, ta knjiga postaje najbolji primer tog stila, a mnogi je smatraju najboljim opisom početka kraja kako američkog sna, tako i kontrakulture 1960-ih.

Tompson je sličan stil koristio u člancima za časopis Roling stoun vezanim za Demokratske stranke za predsedničke izbore 1972. godine, a od kojih nastaje još jedno bitno delo, knjiga Fear and Loathing on the Campaign Trail '72.

To je, međutim, bio poslednji veliki Tompsonov uspeh. Kako je radikalizam 1960-ih zamirao, tako je i američka publika imala sve manje razumevanja za njegov specifični stil novinarstva. Godine 1980. se na osnovu njegovih članaka snima biografski film „Tamo gde bizoni lutaju“ (Where the Buffalo Roam) gde Tompsona tumači komičar Bil Mari (engl. Bill Murray). Iste se godine razveo od supruge.

Posle razvoda Tompson sve više povlači iz javnosti, tek povremeno objavljujući članke, koji su njegovim vatrenim poklonicima predstavljali razočaranje. Godine 2003. se oženio za svoju dugogodišnju saradnicu Anitu Bejmuk.

20. februara 2005. Tompson izvršava samoubistvo ispalivši metak iz pištolja sebi u glavu. U oproštajnom pismu je kao razlog naveo „starost i nedostatak zabave“. Osam meseci kasnije, Tompsonov pepeo, u skladu s njegovom željom, ispaljen je iz topa sa 50 m visokog tornja koji je sam dizajnirao.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Menad, Louis (7. 3. 2005). „Believer”. The New Yorker. 
  2. ^ „A conversation with journalist Hunter S. Thompson”. Charlie Rose. 30. 10. 1998. Arhivirano iz originala 06. 01. 2012. g. Pristupljeno 03/08/2012.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  3. ^ „George Plimpton, uber alles”. Pristupljeno 28/10/2012.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]