Haran
Haran | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Turska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 7.370 |
— gustina | 10,47 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 36° 52′ 00″ S; 39° 02′ 00″ I / 36.8667° S; 39.0333° I |
Vremenska zona | EET |
Površina | 704 km2 |
Veb-sajt | |
Şanlıurfa Province Administrative District of Akçakale |
Haran je drevni grad na području današnje Turske. Nalazi se na raskršću puteva za Damask, Ninivu i Karhemu.
Pretpotstavlja se da je sazidan 110. p. n. e.. Od davnina je poznat u Mesopotamskoj kulturi. Predstavljao je veliko komercijalno, kulturno i religijsko središte.
U Bibliji[uredi | uredi izvor]
Grad Haran spominje se u Bibliji u Knjizi postanja, gde govori o Avramu i njegovom potomstvu. U Knjizi postanja, nakon Velikog potopa dolazi do obnove zemlje. Opisuje se rodoslov od Adama i Eve do Avrama. Bog iz Ura Kaldejskog seli ”Teraha sa sinom Avramom, unukom Lotom, sinom Haranovim, snajom Sarom te im naredi da se nasele u grad Haran”. Nakon što su neko vreme živeli onde, Bog šalje Avrama u zemlju Kanaan. Kad dođe vreme Isakove ženidbe, Avram šalje svoga slugu da se vrati u Haran i onde nađe ženu za Isaka. Isak se oženio Rebekom.[1]
Haran u poslebiblijskoj tradiciji[uredi | uredi izvor]
Uz Haran se veže priča o Adamu i Evi, koji su se, prema predanju, nakon što ih je Bog prognao iz Raja, nastanili u Haranu. Spominje se i u Starom zavetu, u delu u kojem se opisuje put iz Ura Kaldejskog prema zemlji Kanaan.[2]
Hrišćani[uredi | uredi izvor]
Haran u 1. veku postaje centar hrišćanstva. U njemu su se gradile crkve otvorenog tipa. U isto vreme u Haranu se počela stvarati sekta Sabini. Nakon nekog vremena ljudi su se vratili staroj paganskoj veri i pridružili se sekti. Stvara se sabinska kultura, a hrišćanstvo nestaje s tog područja.
Haran danas[uredi | uredi izvor]
Haran je danas poznat po tradicionalnoj izradi kuća u obliku košnice od nepečene opeke. Zanimljivo je da su kuće, s obzirom na materijal od kojeg su napravljene, bile otporne zubu vremena čak 3 000 godina. Danas se tamo mugu videti samo ruševine s gradskim zidinama, kućama i spomenicima.
Područje danas nastanjuju Arapi. Oni su naselili prostor udaljen oko 2 km od starog lokaliteta. Vruća klima, veoma otežava život tamošnjem stanovništvu. Veruje se kako su Arapi na ovaj prostor došli za vreme Osmanskog carstva. Jedna prosečna porodica ima 10-15 dece. Žene su u selima tetovirane i nose beduinsku odeću.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Chwolsohn, Daniil Abramovic, Die Ssabier und der Ssabismus, 2 vols. St. Petersburg, 1856.
- Green, Tamara, The City of the Moon God: Religious Traditions of Harran. Leiden, 1992.
- Heidemann, Stefan, Die Renaissance der Städte in Nordsyrien und Nordmesopotamien: Städtische Entwicklung und wirtschaftliche Bedingungen in ar-Raqqa und Harran von der beduinischen Vorherrschaft bis zu den Seldschuken (Islamic History and Civilization. Studies and Texts 40). Leiden, 2002.
- Rice, David Storm, "Medieval Harran. Studies on Its Topography and Monuments I", Anatolian Studies 2, 1952, pp. 36-84.