Haran

Koordinate: 36° 52′ 00″ S; 39° 02′ 00″ I / 36.8667° S; 39.0333° I / 36.8667; 39.0333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Haran
Haran
Administrativni podaci
Država Turska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 7.370
 — gustina10,47 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate36° 52′ 00″ S; 39° 02′ 00″ I / 36.8667° S; 39.0333° I / 36.8667; 39.0333
Vremenska zonaEET
Površina704 km2
Haran na karti Turske
Haran
Haran
Haran na karti Turske
Veb-sajt
Şanlıurfa Province Administrative District of Akçakale

Haran je drevni grad na području današnje Turske. Nalazi se na raskršću puteva za Damask, Ninivu i Karhemu.

Pretpotstavlja se da je sazidan 110. p. n. e.. Od davnina je poznat u Mesopotamskoj kulturi. Predstavljao je veliko komercijalno, kulturno i religijsko središte.

U Bibliji[uredi | uredi izvor]

Grad Haran spominje se u Bibliji u Knjizi postanja, gde govori o Avramu i njegovom potomstvu. U Knjizi postanja, nakon Velikog potopa dolazi do obnove zemlje. Opisuje se rodoslov od Adama i Eve do Avrama. Bog iz Ura Kaldejskog seli ”Teraha sa sinom Avramom, unukom Lotom, sinom Haranovim, snajom Sarom te im naredi da se nasele u grad Haran”. Nakon što su neko vreme živeli onde, Bog šalje Avrama u zemlju Kanaan. Kad dođe vreme Isakove ženidbe, Avram šalje svoga slugu da se vrati u Haran i onde nađe ženu za Isaka. Isak se oženio Rebekom.[1]

Haran u poslebiblijskoj tradiciji[uredi | uredi izvor]

Uz Haran se veže priča o Adamu i Evi, koji su se, prema predanju, nakon što ih je Bog prognao iz Raja, nastanili u Haranu. Spominje se i u Starom zavetu, u delu u kojem se opisuje put iz Ura Kaldejskog prema zemlji Kanaan.[2]

Hrišćani[uredi | uredi izvor]

Haran u 1. veku postaje centar hrišćanstva. U njemu su se gradile crkve otvorenog tipa. U isto vreme u Haranu se počela stvarati sekta Sabini. Nakon nekog vremena ljudi su se vratili staroj paganskoj veri i pridružili se sekti. Stvara se sabinska kultura, a hrišćanstvo nestaje s tog područja.

Haran danas[uredi | uredi izvor]

Haran je danas poznat po tradicionalnoj izradi kuća u obliku košnice od nepečene opeke. Zanimljivo je da su kuće, s obzirom na materijal od kojeg su napravljene, bile otporne zubu vremena čak 3 000 godina. Danas se tamo mugu videti samo ruševine s gradskim zidinama, kućama i spomenicima.

Područje danas nastanjuju Arapi. Oni su naselili prostor udaljen oko 2 km od starog lokaliteta. Vruća klima, veoma otežava život tamošnjem stanovništvu. Veruje se kako su Arapi na ovaj prostor došli za vreme Osmanskog carstva. Jedna prosečna porodica ima 10-15 dece. Žene su u selima tetovirane i nose beduinsku odeću.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Chwolsohn, Daniil Abramovic, Die Ssabier und der Ssabismus, 2 vols. St. Petersburg, 1856.
  • Green, Tamara, The City of the Moon God: Religious Traditions of Harran. Leiden, 1992.
  • Heidemann, Stefan, Die Renaissance der Städte in Nordsyrien und Nordmesopotamien: Städtische Entwicklung und wirtschaftliche Bedingungen in ar-Raqqa und Harran von der beduinischen Vorherrschaft bis zu den Seldschuken (Islamic History and Civilization. Studies and Texts 40). Leiden, 2002.
  • Rice, David Storm, "Medieval Harran. Studies on Its Topography and Monuments I", Anatolian Studies 2, 1952, pp. 36-84.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija