Hari Blekman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hari Blekman
Hari Blekman
Lični podaci
Ime pri rođenjuHarold Endru Blekman
Datum rođenja(1908-11-12)12. novembar 1908.
Mesto rođenjaNešvil, Ilinois, SAD
Datum smrti4. mart 1999.(1999-03-04) (90 god.)
Mesto smrtiArlington, Virdžinija, SAD
UniverzitetKoledž Harvard
Pravna škola Harvard
Profesijasudija
Politička karijera
Politička
stranka
Republikanska stranka
Pridruženi sudija Vrhovnog suda SAD
9. jun 1970[1] — 3. avgust 1994.
PrethodnikEjb Fortas
NaslednikStiven Brajer
Sudija Apelacionog suda SAD za osmu oblast
21. septembar 1959 — 9. jun 1970.
PrethodnikDžon B. Senborn mlađi
NaslednikDonald Rou Ros

Harold Endru Blekman (engl. Harold Andrew Blackmun, Nešvil, Ilinois, SAD, 12. novembar 1908Arlington, Virdžinija, 4. mart 1999) je bio američki pravnik koji je služio kao pridruženi sudija Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država. Blekman je najpoznatiji kao autor presude u predmetu Rou protiv Vejda.[2]

Kasnih pedesetih godina Blekman se sprijateljio sa Vorenom E. Bergerom, tada sudijom apelacionog suda, koji će kasnije postati predsednik Vrhovnog suda. Berger ga je ubedio da prihvati mesto sudije u Apelacionom sudu za osmu oblast.

Nakon povlačenja pridruženog sudije Ejba Fortasa, Berger, koji je tada već bio predsednik Suda, preporučio je Niksonu Blekmana za novog pridruženog sudiju. Nikson je imenovao Blekmana 4. aprila 1970, nakon što je Senat odbio dva prethodna kandidata. Blekmanovo imenovanje je potvrđeno glasovima 94 senatora, niko nije glasao protiv.

Od Blekmana, koji je bio Republikanac, očekivalo se da se drži konzervativnih principa i interpretacije Ustava. On i Berger su u početku toliko često glasali isto, da su ih zvali Blizanci iz Minesote (engl. Minnesota Twins). Tokom prvih pet godina u Sudu, Blekman je u 87,5% slučajeva glasao isto kao i Berger, dok se samo u 13% pridružio vodećem liberalu Vilijamu Dž. Brenanu.[3] U predmetu Greg protiv Džordžije, glasao je za ponovno uvođenje smrtne kazne. Međutim, između 1975. i 1980, Blekman se počinje udaljavati od Bergera i približavati Vilijamu Brenanu. U tom periodu glasao je sa Brenanom u 54,5% slučajeva, a sa Bergerom u 45,5%.[3] Pri kraju Bergerovog mandata u Sudu, Blekman je glasao sa Brenanom u 70, 6% slučajeva, a sa Bergerom u samo 32, 4%.[3]

Godine 1973, Blekman je napisao većinsko mišljenje u predmetu Rou protiv Vejda, u kojem je Sud proglasio neustavnim zakon Teksasa koji je zabranjivao abortus. Nakon presude, Blekman je postao česta meta kritika protivnika abortusa, a dobijao je i pretnje smrću.

Blekman je nakon presude postao veliki zagovornik prava na abortus, i često je držao govore u kojima je branio presudu i napadao njene kritičare. Istovremeno, njegov odnos sa Bergerom se sve više pogoršavao, a dugogodišnje prijateljstvo je preraslo u napet i neprijateljski odnos.[4] Između 1981. i 1985, Blekman je glasao sa Brenanom u 77,6%, a sa Turgudom Maršalom u 76,1% slučajeva.[5] Između 1986. i 1990, procenat slaganja sa dvojicom vodećih liberalnih sudija narastao je na 97, 1% odnosno 95, 8%.[5]

U aprilu 1994, Blekman je najavio da se povlači. U tom trenutku je bio najliberalniji sudija u Vrhovnom sudu.[5] Bil Klinton je na njegovo mesto imenovao Stivena Brajera.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Members of the Supreme Court of the United States”. Supreme Court of the United States. Arhivirano iz originala 29. 04. 2010. g. 
  2. ^ Greenhouse 2005, str. 12.
  3. ^ a b v Greenhouse 2005, str. 186
  4. ^ Greenhouse 2005, str. 186–187.
  5. ^ a b v Greenhouse 2005, str. 235

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]