Haruki Murakami
Haruki Murakami | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 12. januar 1949. |
Mesto rođenja | Kjoto, Japan |
Obrazovanje | Vesada univerzitet |
Zanimanje | pripovedač, pisac kratkih priča, esejist, prevodilac |
Književni rad | |
Žanr | nadrealizam, magični realizam, fikcija, naučna fantastika |
Potpis | |
Zvanični veb-sajt | |
www |
Haruki Murakami (jap. 村上春樹; 村上春樹, Kjoto 12. januar 1949)[1] je jedan od najpoznatijih savremenih japanskih pisaca nadrealizma i dobitnik više prestižnih književnih nagrada. Njegove knjige i priče su bestseleri u Japanu i na međunarodnom planu, a njegov rad je preveden na 50 jezika[2] i prodati su milioni primeraka izvan njegove zemlje.[3][4][5] Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad, uključujući Gunzou nagradu za nove pisce, Svetsku nagradu za fantaziju, Međunarodnu nagradu za kratku priču Franka O'Konora, Nagradu Franc Kafka i Jerusalimsku nagradu.[6][7][8]
Odrastao u Kobeu pre nego što se preselio u Tokio da pohađa Univerzitet Vaseda, objavio je svoj prvi roman Čuj vetar kako peva (1979) nakon što je sedam godina radio kao vlasnik malog džez bara.[9] Njegova značajna dela uključuju romane Norveška šuma (1987), Hronika ptice navijalice (1994–95), Kafka na obali mora (2002) i 1Q84 (2009–10), pri čemu je 1Q84 rangiran kao najbolje delo japanske heksej ere (1989–2019) prema istraživanju književnih stručnjaka nacionalnog lista Asahi Šimbun.[10] Njegov rad obuhvata žanrove uključujući naučnu fantastiku, fantastiku i kriminalističku fantastiku, a postao je poznat po upotrebi magičnih realističkih elemenata.[11][12] Njegova zvanična veb stranica navodi Rejmonda Čendlera, Kurta Vonegata i Ričarda Brautigana kao ključne inspiracije za njegov rad, dok je sam Murakami naveo Kazua Išigura, Kormaka Makartija i Daga Solstada kao svoje omiljene trenutno aktivne pisce.[9][13] Murakami je takođe objavio pet zbirki kratkih priča, uključujući njegovo poslednje objavljeno delo, Prvo lice jednine (2020) i nefikcijske radove, uključujući Anderground (1997), inspirisano ličnim intervjuima koje je Murakami vodio sa žrtvama napada sarinom u metrou u Tokiju, i O čemu pričam kada govorim o trčanju (2007), seriji ličnih eseja o njegovom iskustvu maratonca.[14]
Njegova fikcija je polarizirala književne kritičare i čitalačku publiku. Japanski književni establišment ponekad ga je kritikovao kao nejapanskog, što je dovelo do toga da Murakami podseća da je bio „crna ovca u japanskom književnom svetu“.[15][16][17] U međuvremenu, Geri Fiskedžon, urednik Murakamijeve zbirke Slon nestaje (1993), Murakamija je opisao kao „zaista izvanrednog pisca“, dok je Stiven Pul iz Gardijana svrstao Murakamija kao „među najvećim živim svetskim romanopiscima“ za njegov opus.[18][19]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Haruki Murakami je rođen u Kjotu, ali je veći deo svog odrastanja proveo u Kobeu. Njegov otac je bio sin budističkog sveštenika, a majka ćerka veletrgovca iz Osake. Oboje su predavali japansku književnost.
Uprkos toj činjenici, Murakamija više interesuje američka književnost, što ga i izdvaja iz glavne struje japanske književnosti.
Studirao je dramu na Univerzitetu Vaseda u Tokiju, gde se i upoznao sa svojom budućom ženom Joko. Njegovo prvo zaposlenje bilo je u prodavnici gramofonskih ploča. Nakon završenih studija, 1974. godine, otvara džez bar „Peter Cat“ u Tokiju, koji radi sve do 1982. godine. Tema mnogih njegovih romana, kao i sami naslovi, povezani su sa muzikom, uključujući i Igraj, igraj, igraj (od R&B grupe The Dells), Norveška šuma (po pesmi Bitlsa) i Južno od granice, zapadno od sunca (prvi deo naslov je pesme Neta Kinga Kola).
Murakami je započeo sa pisanjem u svojim ranim tridesetim godinama. Kako je sam rekao, gledajući bejzbol utakmicu, odjednom je osetio neobjašnjivu inspiraciju za pisanjem svog prvog romana (Slušaj pesmu vetra, 1979). Nekoliko narednih meseci pisao je samo nekoliko sati nakon završenog radnog dana u baru, tako da je uspevao da piše samo kratka poglavlja. Nakon što ga je završio, roman je poslao na jedini seminar koji je hteo da prihvati rad takve dužine i osvojio je nagradu.
Taj prvobitni uspeh ohrabrio ga je da nastavi dalje sa pisanjem. Godinu dana kasnije, izdaje nastavak Fliper 1973. Godine 1982. izdaje Lov na divlju ovcu. Godine 1985. objavljuje Tvrdo kuvana zemlja čudesa i kraj sveta
Svetski poznat Murakami postaje objavljivanjem Norveške šume, nostalgične priče o gubitku i seksualnosti. Milion kopija prodano je u Japanu. Među mladima u Japanu, Murakami je postao superzvezda. Knjiga je štampana u dva dela koja su prodavana zajedno. Jedna je imala zeleni, a druga crveni deo. Najzagriženiji obožavatelji izražavali su svoju naklonost jednom od delova noseći knjigu zelene, odnosno crvene boje. Godine 1986. Murakami napušta Japan i putuje u Evropu i nastanjuje se u SAD.
Predaje, između ostalog, na Univerzitetu u Prinstonu. Baš u to vreme i nastaju romani Igraj, igraj, igraj i Južno od granice, zapadno od sunca.
Kratke priče su važan deo Murakamijevog opusa. Priče napisane u periodu između 1983. i 1990. godine objavljene su pod naslovom Slon nestaje. Posle potresa takođe je zbirka priča.
Dela[uredi | uredi izvor]
Neki od njegovih najpoznatijih romana su:
- Slušaj pesmu vetra (1979)
- Fliper (1973)
- I slon iščeznu i druge priče (1981)
- Lov na divlju ovcu (1982)
- Okorela zemlja čuda i smak sveta (1985)
- Norveška šuma (1987)
- Igraj, igraj, igraj (1988)
- Južno od granice, zapadno od sunca (1992)
- Knjige priča: Ponovni napad na pekaru (1993)
- Hronika ptice navijalice (1994)
- Sputnik ljubav (1999)
- Posle potresa (2000)
- Kafka na obali mora (2002)
- Kad padne noć (2004)
- 1Q84 (2009)
- Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodočašća (2013)
- Pisac kao profesija (2015) knjiga eseja
- O čemu govorim kada govorim o trčanju (2017)
- Ubistvo Komtura (2018)
- Prvo lice jednine (2021)
- Grad i njegovi nesigurni zidovi (TBA 2023 ?)[20]
Prevodioci Murakamijevih dela u Srbiji su Nataša Tomić i Divna Tomić, a izdavač Geopoetika, u Bosni ga prevodi izdavač Šahinpašić.
Rad[uredi | uredi izvor]
Prevodio je na japanski Ficdžeralda, Kervera, Irvinga, Selindžera i druge američke pisce. Nakon višegodišnjeg perioda provedenog u Americi i Evropi, sada živi u Japanu, a radi kao gostujući profesor na Univerzitetu Prinston u SAD.
Svoju arhivu zaveštao je tokijskom univerzitetu Vaseda.[21]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
On je šesti dobitnik „Franc Kafka“ nagrade za roman Kafka na obali mora.
Kritičari ga smatraju važnom figurom u postmodernoj književnosti, a „Gardijan“ ga je pohvalio kao „jednog od najvećih svetskih živih romanopisaca“.
Filmovi[uredi | uredi izvor]
Murakamijev prvi roman „Slušaj pesmu vetra“ je ekranizovan 1981. godine.
Godine 2004. izlazi film „Toni Takitani“ koji je snimljen po Murakamijevoj istoimenoj kratkoj priči.
Najzad, 2010. godine je snimljen film „Norveška šuma“. Ekranizacija Murakamijevog istoimenog romana.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „UPI Almanac for Tuesday, Jan. 12, 2021”. United Press International. 12. 1. 2021. Arhivirano iz originala 29. 1. 2021. g. Pristupljeno 27. 2. 2021. „… author Haruki Murakami in 1949 (age 72)”
- ^ Curtis Brown (2014), "Haruki Murakami now available in 50 languages" Arhivirano 2015-02-15 na sajtu Wayback Machine, curtisbrown.co.uk, February 27, 2014: "Following a recent Malay deal Haruki Marukami's work is now available in 50 languages worldwide."
- ^ Curtis Brown (2014), "Haruki Murakami now available in 50 languages", curtisbrown.co.uk, February 27, 2014: "Following a recent Malay deal Haruki Marukami's work is now available in 50 languages worldwide."
- ^ Maiko, Hisada (novembar 1995). „Murakami Haruki”. Kyoto Sangyo University. Arhivirano iz originala 23. 5. 2008. g. Pristupljeno 24. 4. 2008.
- ^ McCurry, Justin, "Secrets and advice: Haruki Murakami posts first responses in agony uncle role" Arhivirano 2016-10-14 na sajtu Wayback Machine, The Guardian, January 16, 2015.
- ^ „Japan's Murakami wins Kafka prize”. CBC. 30. 10. 2006. Pristupljeno 12. 9. 2020.
- ^ Kelleher, Olivia (25. 9. 2006). „Frank O'Connor short story award goes to Japanese author”. Irish Times. Pristupljeno 12. 9. 2020.
- ^ Flood, Alison (16. 2. 2009). „Murakami defies protests to accept Jerusalem prize”. The Guardian. Pristupljeno 12. 9. 2020.
- ^ a b „Author”. Haruki Murakami (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-17.
- ^ „The best Japanese work of fiction published in Japanese during Japan's Heisei era was 'IQ84' by Haruki Murakami”. Red Circle Authors. 11. 1. 2021. Pristupljeno 11. 1. 2021.
- ^ Oates, Joyce Carol (2. 5. 2019). „Science Fiction Doesn't Have to Be Dystopian”. The New Yorker (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-17.
- ^ Jamshidian, Sahar; Pirnajmuddin, Hossein (2014-01-01). „Dancing with shadows: Haruki Murakami's dance dance dance”. 21: 41—51.
- ^ „Haruki Murakami: 'I'm an outcast of the Japanese literary world'”. the Guardian (na jeziku: engleski). 2014-09-13. Pristupljeno 2021-06-17.
- ^ Mambrol, Nasrullah (2019-04-08). „Analysis of Haruki Murakami's Novels”. Literary Theory and Criticism (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-17.
- ^ Poole, Steven (13. 9. 2014). „Haruki Murakami: 'I'm an outcast of the Japanese literary world'”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 22. 12. 2016. g. Pristupljeno 11. 12. 2016. „Murakami doesn't read many of his Japanese contemporaries. Does he feel detached from his home scene? "It's a touchy topic", he says, chuckling. "I'm a kind of outcast of the Japanese literary world. I have my own readers ... But critics, writers, many of them don't like me." Why is that? "I have no idea! I have been writing for 35 years and from the beginning up to now the situation's almost the same. I'm kind of an ugly duckling. Always the duckling, never the swan."”
- ^ Kelts, Roland (16. 10. 2012). „The Harukists, Disappointed”. The New Yorker. Arhivirano iz originala 18. 10. 2012. g. Pristupljeno 17. 10. 2012.
- ^ „Haruki Murakami: 'You have to go through the darkness before you get to the light'”. the Guardian (na jeziku: engleski). 2018-10-10. Pristupljeno 2021-06-17.
- ^ Poole, Steven (27. 5. 2000). „Tunnel vision”. The Guardian. London. Pristupljeno 24. 4. 2009.
- ^ „Author's Desktop: Haruki Murakami”. www.randomhouse.com. Pristupljeno 2021-06-17.
- ^ „Novi roman Murakamija: Do kraja godine i u Srbiji - Kultura - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). 2023-04-14. Pristupljeno 2023-08-30.
- ^ Haruki Murakami zaveštao svoju arhivu (B92, 5. novembar 2018)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pintor, Ivan. "David Lynch y Haruki Murakami, la llama en el umbral", in: VV.AA., Universo Lynch. Internacional Sitges Film Festival-Calamar. 2007. ISBN 978-84-96235-16-8.
- Rubin, Jay (2002). Haruki Murakami and the Music of Words. Harvill Press. ISBN 978-1-86046-952-7.
- Strecher, Matthew Carl. The Wind-Up Bird Chronicle Readers Guide. Continuum Pubublishing Group. 2002. ISBN 978-0-8264-5239-9.
- Strecher, Matthew Carl. Dances with Sheep: The Quest for Identity in the Fiction of Murakami Haruki. University of Michigan/Monographs in Japanese Studies. 2001. ISBN 978-1-929280-07-0.
- Suter, Rebecca (2008). The Japanization of Modernity: Murakami Haruki Between Japan and the United States. Harvard University Asian Center. ISBN 978-0-674-02833-3.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Haruki Murakami at Random House
- Haruki Murakami at The New Yorker (online essays, stories, excerpts)
- Haruki Murakami at The New York Times (articles about, interviews with)
- Haruki Murakami at Complete Review (international meta-reviews)
- Haruki Murakami at the Internet Book List
- Haruki Murakami at The Encyclopedia of Science Fiction
- Haruki Murakami na sajtu ISFDb (jezik: engleski)
- Intervjui
- "Haruki Murakami: The Outsider" (by Laura Miller and Don George), Salon, December 1997 (about Wind-Up Bird and Underground)
- "Haruki Murakami, The Art of Fiction No. 182" (by John Wray), The Paris Review, Summer 2004
- Članci
- "The reception of Murakami Haruki in Taiwan" (PDF), Yale University
- "Haruki Murakami: How a Japanese writer conquered the world" (by Stephanie Hegarty), BBC News, October 17, 2011
- "The 10 Best Haruki Murakami Books" (by Murakami scholar Matthew C. Strecher), Publishers Weekly, August 8, 2014
- Multimedija
- Video about Murakami's life and work at Psychology Today's blog The Literary Mind