Hajao Mijazaki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hajao Mijazaki
Datum rođenja(1941-01-05)5. januar 1941.
Mesto rođenjaTokio
 Japansko carstvo
SupružnikAkemi Ota
RoditeljiKacuji Mijazaki
Veb-sajtwww.ghibli.jp

Hajao Mijazaki (jap. 宮崎 駿, translit. Miyazaki Hayao; Tokio, 5. januar 1941) jedan je od najpoznatijih i najpoštovanijih stvaralaca anime (japanskih animiranih filmova).

Mijazaki je stvorio brojne anime filmove, jedan od najpoznatijih je Začarani grad koji je osvojio i Oskara za najbolji animirani film 2002. Filmovi Princeza Mononoke i Pokretni dvorac su takođe jedni od uspešnijih. U filmovima se najčešće istražuje ljudska povezanost sa prirodom, tehnologijom.

Rođen u Tokiju u Bunkjo delu Tokija, Mijazaki je od ranih godina izrazio interesovanje za mangu i animaciju, a pridružio se i Toej animejšon−u 1963. godine. Tokom ranih godina u Toej animejšon-u je radio kao čovek koji poboljšava animaciju, a kasnije sarađivao s režiserom Isaom Takahatom. Značajni filmovi kojima je Mijazaki doprineo u Toeju su Pseći Marš i Guliverova putovanja izvan meseca. On je pružio ključnu animaciju drugim filmovima u Toeju, kao što je Mačak u čizmama i Životinjsko ostrvo blaga, pre nego što je prešao u A-Pro 1971. godine, gde je zajedno sa Takahatom režiserao Lupin Treći deo. Nakon prelaska u Zuijo Eizo (kasnije poznat kao Nipon Animejšon) 1973. godine, Mijazaki je radio kao animator na Svetskom remek-delo pozorištu i režirao je televizijsku seriju Budući dečak Konan. Pridružio se Telekom Animejšon Film / Tokio filmu Šinsa 1979. godine da napravi svoj prvi dugometražni film, Dvorac Kagliostro 1979. i Naušika iz vetrove doline 1984. godine, kao i televizijsku seriju Šerlok lovački pas.

Mijazaki je osnovao studio Gibli zajedno sa Isaom Takahatom 1985. Režirao je nekoliko filmova sa Gibli, uključujući Zamak na nebu 1986. godine, Moj komšija Totoro 1988. godine, Kikin servis za dostavljanje 1989. i Porko Roso 1992. godine. Filmovi su imali komercijalan i kritičan uspeh u Japanu. Mijazakiov film Princeza Mononoke bio je prvi animirani film koji je osvojio nagradu Japanske akademije za sliku godine i na kratko postao film sa najviše zarade u Japanu nakon objavljivanja 1997. godine, a njegova distribucija na zapadu značajno je povećala popularnost i uticaj Giblija van Japana. Njegov film Začarani grad od 2001. godine postao je najveći film u istoriji Japana, osvajajući Oskara za najbolju animaciju na 75. dodeli Oskara i smatra se jednim od najboljih filmova ove decenije. Kasniji filmovi Pokretni dvorac, Ponjo i Vetar se diže takođe su imali kritičan i komercijalan uspeh. Nakon objavljivanja Vetar se diže, Mijazaki je objavio svoje penzionisanje od dugometražnih filmova, iako se vratio da radi na novom filmu u 2016. godini.

Radove Mijazakija karakteriše ponavljanje tema kao što su odnos čovečanstva sa prirodom i tehnologijom, prirodan i tradicionalan način života, značaj umetnosti i zanatstva i teškoća održavanja pacifističke etike u nasilnom svetu. Protagonisti njegovih filmova često su jake devojke ili mlade žene, a nekoliko njegovih filmova predstavljaju moralno dvosmislene antagoniste sa iskoristivim kvalitetom. Mijazakijevi radovi su hvaljeni i nagrađeni; proglašen je ličnom kulturnom zaslugom za izuzetne kulturne doprinose u novembru 2012. godine, a dobitnik je priznanja Akademije za svoj uticaj na animaciju i bioskop u novembru 2014. godine. Američki filmski kritičar Rodžer Ibert je 2002. godine nagovestio da je Mijazaki možda najbolji filmski animator u istoriji, hvaleći dubinu i umetnost njegovih filmova.[1]

Pogled na svet[uredi | uredi izvor]

Radnja filma Porko Roso je jedini njegov film čija je radnja smeštena u Evropi i to baš na nama blisko Jadransko more. U filmu se pored ljubavne priče provlače i tenkovi i italijanski nacisti, što pokazuje Mijazakijevu drugu stranu. Mijazaki je po uverenju marksista.

Mijazaki podržava emancipaciju žena što se vidi i u njegovim filmovima, gde se pojavljuju brojni jaki ženski likovi. U animeu Princeza Mononoke na čelu Gvozdengrada je žena Eboši. Mijazaki je to objasnio time što je rekao da žena na vlasti predstavlja revoluciju, dok bi muškarac bio samo šef.

Mijazakija je teško razumeti jer ide iz krajnosti u krajnost, on kao obožavalac prirode uništava prirodu u animeu Princeza Mononoke. U istom animeu Eboši ubija Boga šume, što Mijazaki objašnjava time da želi da u tom svetu postoje i loši ljudi, jer ne želi da ubije nekoga zato što je zao.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Reditelj[uredi | uredi izvor]

  • Dečak iz budućnosti - (未来少年コナン Mirai Shōnen Conan), 1978 (TV series)
  • Kagliostrov zamak - (Lupin III) - (ルパン三世カリオストロの城 Rupan sansei: Kariosutoro no shiro), 1979
  • Nausika iz doline vetrova - (風の谷のナウシカ Kaze no tani no Naushika), 1984
  • Zamak na nebu - Laputa: The Castle in the Sky (天空の城ラピュタ Tenkū no shiro Rapyuta), 1986
  • Moj komšija Totoro - (となりのトトロ Tonari no Totoro), 1988
  • Kikina dostavljačka služba - (魔女の宅急便 Majo no takkyubin), 1989
  • Porko Roso - (紅の豚 Kurenai no buta), 1992
  • Na tvoj znak, 1995
  • Princeza Mononoke - (もののけ姫 Mononoke Hime), 1997
  • Začarani grad - (千と千尋の神隠し Sen to Chihiro no Kamikakushi), 2001
  • Pokretni dvorac - (ハウルの動く城 Hauru no Ugoku Shiro), 2004
  • Ponjo - 2008.

Scenarista[uredi | uredi izvor]

  • Šaptač srca - (耳をすませば; Mimi o Sumaseba), 1995
  • Vetar se uzdiže -(風立ちぬ; Kaze Tachinu), 2013

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]