Хајди (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hajdi
Nastanak i sadržaj
AutorJohana Špiri
ZemljaŠvajcarska
JezikŠvajcarski dijalekat
Žanr / vrsta delaDečja književnost
Izdavanje
Datum1880.

Hajdi je švajcarski roman za decu koji je napisala Johana Špiri. To je svetski poznat bestseler, prvobitno objavljen u dva dela, Hajdine godine učenja i putovanja (nemački: Heidis Lehr- und Wanderjahre) i Hajdi koristi ono što je naučila (nemački: Heidi kann brauchen, was sie gelernt hat)[1]. Reč je o romanu o događajima u životu petogodišnje devojčice u zaštiti svoga dede, u švajcarskim Alpima. Napisana je kao knjiga "za decu i one koji vole decu" (kao što je citirano podnaslovom) u prvom izdanju 1880. od strane švajcarske autorke Johane Špiri.

Hajdi je jedna od najprodavanijih knjiga ikada napisanih i jedno je od najpoznatijih dela švajcarske književnosti.

Prvi prevod romana na srpski izašao je 1943.[2]

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!
Tetka Deta žuri nazad ostavljajući Hajdi sa dedom.

Petogodišnja devojčica Hajdi nakon smrti svojih roditelja, ostaje bez staratelja. Sestra njene majke, tetka Deta, saznaje da Hajdi ima dedu koji živi na planini i da je on jedini koji bi se mogao brinuti o njoj. Uprkos pričama da je on čudan i zao čovek koji živi sam, odvojen od drugih ljudi, tetka Deta ipak vodi Hajdi kod njega. U početku deda nije hteo uzeti Hajdi da se brine o njoj. Nije znao ništa o vaspitavanju dece i bojao se kako će se brinuti o devojčici. Međutim, detetu se dopalo na planini i iako je deda u početku bio hladan prema njoj, uskoro počinju odlično da se slažu.

Hajdi je živela sa dedom u kolibi na planini, okružena visokim drvećem i pašnjacima. Iako su bili asocijalni, Hajdi je našla prijatelja Petra, koji je vodio dedine koze na pašu. Petar je imao staru, bolesnu i slepu baku o kojoj se brinuo, jer je i on ostao bez roditelja. Njih dvoje su postali najbolji prijatelji. Preko leta su zajedno vodili koze na pašu, a preko zime je Petar išao u školu, tako da se nisu mogli družiti. Pa ipak, iako je deda bio čudan, u duši je bio dobar čovek. Iskrena i dobronamerna Hajdi ga je uspela otvoriti prema ljudima, tako da ju je ponekad vodio kod Petra. S obzirom da mu je Hajdi ispričala kako Petrov krov prokišnjava, deda je čak jednom prilikom otišao i popravio kako ne bi mogao vetar da zavija u kući.

Nakon tri godine boravka na planini, tetka Deta se vraća s namerom da odvede Hajdi u Frankfurt, da je da jednoj bogatoj porodici na usvajanje, kako bi bila prijateljica nepokretnoj devojčici Klari. Klara je nešto starija od Hajdi, ali je vezana za invalidska kolica, pa joj Hajdi pomaže kad joj je bilo potrebno. Ovde je Hajdi naučila i da čita, ali nije bila srećna. Čeznula je za planinom i uskoro se razbolela. Radi lečenja se vraća nazad kod dede, koji joj je jako nedostajao.

Uskoro je na planini posećuje Klara. Petar, koji je pomislio da Hajdi ne može imati drugih prijatelja sem njega, u besu slomi Klarina kolica kako ona ne bi imala načina da se kreće. Kad su shvatili šta se desilo, Hajdi i deda su bili veoma ljuti na Petra. On im tada obećava da će uraditi bilo šta da ispravi stvari. I tako, Hajdi se dosetila da je njih dvoje odnesu na planinu kako bi i Klara videla pašnjake o kojima joj je Hajdi toliko pričala i koje u Frankfurtu nikada ne bi imala prilike da vidi. Na planini, uz Petrovu i Hajdinu pomoć, Klara uspeva da prohoda. Kad su to ugledali Klarin otac i baka koji su sa njom došli na planinu, plakali su od sreće i obećali Hajdi da će se brinuti o njoj kad njen deda umre.

Glavni likovi[uredi | uredi izvor]

Hajdi[uredi | uredi izvor]

Hajdi je devojčica od pet godina, koja je sa godinu dana ostala bez roditelja. Radoznala je, vesela, uvek nasmejana, poslušna i razigrana. Voli svoj dom na planini, pristojna, druželjubiva i vredna. Ona je iskrena i otvorena, a pre svega, neiskvarena osoba koja je uvek spremna pomoći drugima. Uživa u običnim stvarima, kao što je gledanje zvezda iz svog slamnatog kreveta na tavanu i boravak na livadi, među prirodom. Veoma je jaka i zrela za svoje godine. Njena vedrine i optimizam zrači, pa je snažno uticala i na dedu i pozitivno ga je promenila. Podstakla ga je na druženje sa ljudima i smekšala njegovo tvrdo srce. Svojom pojavom ulepšava živote svih likova u knjizi i svi se dobro osećaju u njenom okruženju, vole je, poštuju i cene. Izuzetak je gospođica Rotenmajer, koja je jedini negativan lik i kojoj svaki Hajdin pokret i svaka njena reč smeta.

Deda Sofronije[uredi | uredi izvor]

Deda je usamljeni sedamdesetogodišnji starac koji živi sam u kolibi na planini. U svom životu je imao teške trenutke, izgubio je sve na kartama i u šumi mu je poginuo sin i od tada se povlači u sebe, daleko od ljudi. Utočište pronalazi među prirodom, počinje da živi jednostavnim životom i sav njegov imetak su dve koze i drvena koliba. Poseduje uglavnom pozitivne osobine: vredan je, spretan, strpljiv i smiren, a odlikuje ga krupnija građa, gusta siva brada i sive obrve. Međutim, Hajdi ga uspeva promeniti, pa on na kraju postaje dobar prijatelj ljudima iz okolnog sela, a čak i odlučuje da se preseli u to selo kako bi Hajdi mogla da ide u školu.

Petar[uredi | uredi izvor]

Petar je jedanaestogodišnji dečak koji živi sa slepom bakom. On je jednostavan pastir koji vodi na pašnjak sve koze iz okoline, među ostalom, i dve dedine koze. Preko zime ide u školu, iako nevoljno, pa će ga Hajdi kasnije uz pomoć pesmica sama naučiti da čita. Bio je ljubomoran na Hajdino i Klarino prijateljstvo, pa ipak, na kraju se prikazuje kao dobra osoba s tim što je dao sve od sebe kako bi i Klara videla pašnjake i prohodala.

Klara[uredi | uredi izvor]

Klara je dvanaestogodišnjakinja u potpunosti različita od Hajdi. Ona je gradsko dete iz bogate porodice, bledog lica sa plavim očima, nežna, krhka, sramežljiva, mirna, tiha i povučena. I pored toga, veoma je prijatna i spremna da pomogne. Živi samo sa tatom, koji mnogo radi, pa se o njoj brine gospođica Rotenmajer, ali joj često dolazi baka u posetu. Klara nije imala prijateljice sve dok Hajdi nije došla kod nje. Njih dve su se odlično slagale. Njihovo prijateljstvo mnogo menja Klaru i njen život. Na kraju romana uspeva da prohoda.

Film, televizijska i pozorišna adaptacija[uredi | uredi izvor]

Oko 20 filmova ili televizijskih produkcija su napravljeni iz originalne priče. Hajdi filmovi su postalo veoma popularni. Hajdi postaje veliki hit i ikona animirane serije u više zemalja širom sveta. Interesantno je to, da iako prvobitna knjiga opisuje Hajdi kao devojčicu sa tamnom, kovrdžavom kosom, ona se obično prikazuje kao mala plavušica.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]