Хајдучка трава

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hajdučka trava
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Achillea
Vrsta:
A. millefolium
Binomno ime
Achillea millefolium
L. 1753
Sinonimi
  • Achillea collina Becker
  • Achillea lanata Koch.
  • Achillea pannonica Scheele

Hajdučka trava (hajdučica, sporiš, stolisnik, jalovi mesečnjak, kunica), lat. Achillea millefolium, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (fam. Asteraceae). Biljka se zove hajdučka trava, jer su hajduci njome zaceljivali rane. Naučni naziv roda ove biljke potiče od gr. achillea po imenu Ahila koji je bio učenik Hirona i ovom biljkom je zacelio ranu Telefusu.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Stablo dostiže visinu do 1 m i grana se samo u gornjem delu. Listovi su trojno perasto deljeni na veliki broj sićušnih režnjeva, po čemu je sama vrsta dobila naziv kako jedan od narodnih, stolisnik, tako i naučni millefolium (mille = hiljadu; folium = list). Raspored listova je spiralan. Stablo i listovi su pokriveni dlakama, ali samo kod mladih biljaka, dok kasnije većina dlaka otpada. Modifikovani listići cvasti su ovalnog oblika.[1] Cveta od juna do septembra. Cvasti glavice su raspoređene u obliku štita na vrhovima grana i izgrađene su od dve vrste cvetova:

  • jezičastih, raspoređenih po obodu i obojenih belo do roze;
  • cevastih, u centru žuto obojenih.
  • Plod je ahenija veličine oko 2 mm.

Areal rasprostranjenja[uredi | uredi izvor]

Autohtono raste na prostoru Evrope, Azije i Severne Amerike, dok se sreće i u Australiji i na Novom Zelandu.[1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjena je od nizije do planinskih predela i može se naći na livadama, pored puteva, zapuštenim staništima i šumskim čistinama.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Koristi se:

  • nadzemni deo biljke u cvetu (Millefolii herba) ili
  • cvetovi (Millefolii flos).

Osušena biljka je aromatičnog mirisa i ima gorko-aromatičan ukus zbog prisustva gorkih materija koje pripadaju seskviterpenskim laktonima, kao npr. ahilicin. Pored gorkih materija bogata je sadržajem:

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Mladi listovi se mogu koristiti kao salata i dodatak jelima.[1] Hajdučka trava se od davnina koristila u narodnoj, a omiljeno je lekovito sredstvo i u zvaničnoj medicini. Najčešće se upotrebljava kod želudačno-crevnih oboljenja, grozničavih stanja, povišenog krvnog pritiska, kao antitrombičko sredstvo kod moždane i srčane tromboze, poboljšanja krvne slike, funkcije jetre, povišenog nivoa šećera u krvi. Osim toga koristi se kao snažno antibakterijsko sredstvo protiv stafilokoka, ešerihije, kandide i dr.

U narodnoj medicini je poznato njeno lekovito dejstvo u smirivanju upala kože i sluzokože, lečenju rana i gnojnih procesa, zaustavljanju krvarenja po čemu je dobila naziv hajdučka trava.

U kozmetici se koristi eterično ulje hajdučke trave.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Stolisnik (Achillea millefolium)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 2014-11-05. Pristupljeno 2019-08-30. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistočne Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
  • Grbić, M., Marković, M. (2020): Cvećarstvo — Perene. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-301-1

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]