Hajnrih III, car Svetog rimskog carstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hajnrih III Crni
Hajnrih III na minijaturi iz 1040. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1017-10-28)28. oktobar 1017.
Datum smrti5. oktobar 1056.(1056-10-05) (38 god.)
Mesto smrtiBodfeld,
Porodica
SupružnikGunhilda of Denmark, Agnesa od Poatjea
PotomstvoBeatrice I, Abbess of Quedlinburg, Adelheid II van Franken, Hajnrih IV, car Svetog rimskog carstva, Konrad II, vojvoda Bavarske, Judit od Švabije, Matilda of Swabia
RoditeljiKonrad II, car Svetog rimskog carstva
Gizela Švapska
DinastijaSalijska dinastija
PrethodnikKonrad II, car Svetog rimskog carstva
NaslednikHajnrih IV

Hajnrih III Crni (nem. Heinrich III.; , 28. oktobar 1017 — , 5. oktobar 1056) je bio car Svetog rimskog carstva (1046—1056) i kralj Nemačke (1028—1056) iz Salijske dinastije. Još dok mu je otac bio živ krunisan je 1028. kao kralj Nemačke, da bi se osiguralo nasleđivanje nove dinastije. Posle smrti Konrada II postaje 1039. jedini kralj Nemačke.

Prva ekspedicija na Češku (Bohemiju)[uredi | uredi izvor]

Tokom prvog obilaska kraljevstva dobijao je priznanje od vojvoda kao novi kralj. Prvi vojni pohod učinio je 1040. u Češkoj, protiv Bratislava I Pšemisla. Bratislav je imao Mađare kao saveznike, koji su upadima uznemiravali i pljačkali. Hajnrih III Crni je 13. avgusta 1040. krenuo na Bratislava, ali vojska mu je upala u zasedu i pretrpeo je poraz.

Posle prevrata u Ugarskoj Bratislav je izgubio saveznika, pa je poražen 15. avgusta 1041. godine. Potom je bio prisiljen da sklopi mirovni sporazum.

Prvi pohod na Ugarsku[uredi | uredi izvor]

Zbog novih ugarskih napada na Bavarsku, Hajnrih je 1042. godine objavio rat Ugarskoj. Iz ovog sukoba je Hajnrih izašao kao pobednik i zapadne delove tadašnje Ugarske je pripojio Bavarskoj.

Ugarski kralj Šamuel Aba je pobegao na istok. Tokom 1043, Hajnrih prisiljava ugarskog kralja da vrati Dunavske teritorije Nemačkoj. Ove teritorije je još Sveti Stefan Ugarski dao Nemcima. Time se uspostavila granica Ugarske i Austrije, koja je ostala kao zvanična sve do 1918. godine.

Posle te pobede Hajnrih, kao pobožan kralj koji sanja o „božanskom miru“, svima oprašta sve što je bilo i zaboravlja osvetu. Svoje vazale je prisilio da isto to učine.

Hajnrih pred Tivolijem

Podela Lorene[uredi | uredi izvor]

Kada je 1044. umro vojvoda Lorene, koji je bio vojvoda i donje i gornje Lorene, Hajnrih je poželio da se vojvodstva nigde ne učvrste. Vojvodin stariji sin Godfrid Lorenski je već vladao Gornjom Lorenom, pa se očekivalo da dobije i donju Lorenu. Međutim Hajnrih predaje Donju Lorenu mlađem bratu, čime izaziva pobunu starijeg. Hajnrih poziva braću na izmirenje, ali u tome ne uspeva. U međuvremenu su se ponovo pojavili problemi u Ugarskoj.

Drugi pohod na Ugarsku[uredi | uredi izvor]

Drugi pohod na Ugarsku je izveden 6. jula 1044. sa velikom vojskom. Mađari su bili lako pokoreni. Kraj sukoba i poraz pristalica Šamuela Abe je označen u bici kod Menfea. Na vlast je postavljen stari ugarski kralj Petar Orselo. Šamuel Aba je uhvaćen i odrubljena mu je glava.

Petar Orselo se zakleo Hajnrihu na vernost. Tako je uspostavljen mir između Ugarske i Nemačke.

Nemir u Loreni[uredi | uredi izvor]

Posle povratka iz rata u Ugarskoj Gotfrid Lorenski je tražio saveznike da bi potpuno povratio obe Lorene pod svoju vlast. Pregovarao je i sa francuskim kraljem Anrijem I. Zbog toga je Hajnrih III Crni organizovao suđenje Gotfridu Lorenskom. Gotfrid je osuđen, a vojvodstvo mu je oduzeto. On je odmah pobegao i započeo pobunu i građanski rat.

Tokom 1045. Hajnrih je zauzeo Gotdridov zamak i nekoliko drugih zamkova. Gotfrid je uspeo da zametne svađu u Burgundiji, čime stvara Hajnrihu probleme na drugom mestu, pa je Hajnrih krenuo na Burgundiju, ostavljajući deo vojske u Loreni. Burgundija je bila smirena i pre Hajnrihova dolaska. Posle toga Hajnrih je uspeo zarobiti i utamničiti Gotfrida Lorenskog i smiriti probleme u Loreni.

Carska palata u Goslaru

Drugi izlet u Italiju[uredi | uredi izvor]

U Italiji su bila tri kandidata za papu, pa se Hajnrih meša u taj izbor i postavlja 1046. svog kandidata papu Klementa II iz Bamberga. Osim toga bilo je problema i u Milanu oko toga ko će biti novi vladar. I u taj problem se Hajnrih umešao sprečavajući sukobe.

Carsko krunisanje[uredi | uredi izvor]

Hajnrih III Crni je krunisan kao car Svetog rimskog carstva 25. decembra 1046.

Sa papom je krenuo na jug Italije, gde je povukao mnoge odluke svog oca Konrada II. Nepopularni Pandulf od Kapue dobija ponovo vlast nad Kapuom.

Nove borbe sa Mađarima[uredi | uredi izvor]

Sa novim ugarskim kraljem Andrašom I najpre je sklopio mir, koji nije dugo trajao. Već 1051. Hajnrih preduzima treći pohod protiv Mađara. Međutim nije uspeo ostvariti trajniji mir. Tokom četvrtog pohoda opsedao je Bratislavu. Andraš I je pozvao papu da posreduje. Nakon što je Hajnrih prestao sa opsadom Andraš je povukao sve svoje ponude o plaćanju danka, pa ga papa ekskomunicira.

Hajnrihov novčić

Rat i mir u Loreni i Holandiji[uredi | uredi izvor]

Gotfrid Lorenski je pušten iz zatvora i vraćen mu je bio deo poseda, ali on se ponovo buni i nalazi nove saveznike Boldvina Flandrijskog i Dirka Holanskog, pa je pobuna protiv Hajnriha postala mnogo veća. Holanđani su tokom 1048. pobedili Hajnrihovu vojsku, zauzeli Najmegen, zapalili Verdun i opsedali Lijež.

Međutim tokom 1049. godine Hajnrih uspeva da pobedi i ubije Dirka Holandskog. Hajnrih je postigao sporazum sa danskim i engleskim kraljem, pa Boldvin Flandrijski više nije mogao napadati morem, a nije više mogao ni da pobegne carskoj vojsci. Hajnrih je uspeo da utamniči i Boldvina i Gotfrida Lorenskog. Time je konačno u Loreni i Holandiji zavladao mir.

Postavljanja[uredi | uredi izvor]

Hajnrih je postavljao papu za papom. Stekao je vremenom veliku vlast. U Nemačkoj je dodeljivao vojvodstva i posede. Time je stekao veliku vlast, ali i neprijatelje.

Normani na jugu Italije[uredi | uredi izvor]

Gaimar IV Salernski uz pomoć Normana osvaja veliki deo Apulije i Kalabrije. Gaimar je potom proglašen vojvodom Apulije i Kalabrije od strane normanskih plaćenika pod vođstvom Vilijama Otvila i Droga Otvila. Gaimar je priznao normanska osvajanja i postavio je Normane kao svoje vazale. Dakle Gaimar i Normani su bili samoproklamovani vladari. Ipak Hajnrih III je proglasio Draga Otvila direktnim vazalom carske krune. Hajnrih je izgubio popularnost među Lombardima, a Benevento, koji je bio papski vazal nije priznavao Hajnriha.

Papa Lav IX je krenuo u rat protiv Normana. Hamfri Otvil sa Robertom Gviskarom je predvodio normansku vojsku i pobedio je 18. juna 1053. u bici kod Sivitate združenu papsku i carsku vojsku. Papa je u toj bici zarobljen.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Bio je jedan od najmoćnijih careva. Njegov autoritet se protezao od Nemačke, Italije do Burgundije. Osvajao je teritorije i postavljao je pape. Ipak mnogi smatraju njegovu vladavinu i promašajem zbog problema koje je ostavio iza sebe. Borba za investituru, koja će kasnije uslediti je velikim delom stvar crkvene politike, ali on sam je doprineo problemu svojim postavljanjem papa.

Ujedinio je sva velika vojvodstva, sem Saksonije, i uspeo ih vezati za sebe.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Henry of Speyer
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Konrad II, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Adelaida od Alzasa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Hajnrih III, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Herman II, vojvoda Švabije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Gizela Švapska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Gerberga of Burgundy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Kralj Nemačke
(10281056)
car Svetog rimskog carstva
(10461056)