Hajnrih VII, car Svetog rimskog carstva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hajnrih VII
Krunisanje Hajnriha VII, minijatura iz 14. veka
Lični podaci
Datum rođenja1275.
Mesto rođenjaValansjen,
Datum smrti24. avgust 1313.(1313-08-24) (37/38 god.)
Mesto smrtiBuonkonvento,
Porodica
SupružnikMargareta od Brabanta
PotomstvoJovan Slepi, Marie of Luxembourg, Queen of France, Beatrice of Luxembourg
RoditeljiHenrik VI, grof od Luksemburga
Beatrice d'Avesnes
DinastijaDinastija Luksemburga
car Svetog rimskog carstva
Period1312-1313
PrethodnikFridrih II, car Svetog rimskog carstva
NaslednikLudvig IV, car Svetog rimskog carstva

Hajnrih VII (nem. Heinrich VII, oko 1275. (ili 1279?) – 24. avgust 1313) bio je kralj Rimljana od 1308. i car Svetog rimskog carstva od 1312. do svoje smrti. Bio je prvi car iz dinastije Luksemburga.

Hajnrih VII, car Svetog rimskog carstva, mermerna statua na carevom grobu u katedrali u Pizi

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Bio je sin luksemburškog grofa Hajnriha VI i Beatrise iz grofovske porodice Avne. Nakon što je 1308. izabran za kralja Rimljana, čime je u stvari dobio položaj kralja Nemačke, Hajnrih je 15. avgusta 1309. najavio da namerava da otputuje u Italiju i primi carsku krunu iz ruku pape. Hajnrih VII je svog sina Jovana Slepog oženio naslednicom češke krune Eliškom.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Hajnrih VII je 1312. na čelu svoje vojske preduzeo pohod na Italiju, ceremonijalni odlazak u Rim koji se očekivao od svakog titularnog kralja Rimljana. U Rimu je krunisan 29. juna 1312. za cara Svetog rimskog carstva. Samim tim, Hajnrih VII je postao prvi car Svetog rimskog carstva još od Fridriha II, a njegovim krunisanjem okončan je interegnum koji je trajao još od 1250. godine. Glavni cilj Hajnrihove politike bio je obnova carske vlasti u severnoj Italiji. Najjači otpor pružila mu je Firenca, a zatim i drugi gradovi u Toskani. Car se sporečkao i sa gvelfima i sa gibelinima, a njegov dolazak izazvao je približavanje pape Klementa V i napuljskog kralja Roberta Mudrog. Kako je Robert pored kraljevske titule bio i grof Provanse dugovao je vazalsku lojalnost caru. Hajnrih je krenuo da kazni Roberta zbog navodne neposlušnosti, ali je preminuo 1313. u Buenkonventu u blizini Sijene. Sahranjen je u katedrali Uspenja Bogorodice u Pizi.

Nakon Hajnrihove smrti carska vlast se brzo urušila u Italiji. Ipak, njegov dolazak ostavio je snažan utisak na savremenike, na prvom mestu na Dantea. U svojoj Božanstvenoj komediji Dante na nekoliko mesta pominje u pozitivnom kontekstu Hajnriha VII. U Petoj sferi Raja, u kojoj se nalaze hrabri ratnici i vladari iz prošlosti, Dante spominje kako je počasno mesto rezervisano i za Hajnriha. Takođe, u Čistilištu, Hajnrih VII se spominje kao spasilac koji će obnoviti carsku vlast u Italiji i okončati razne zloupotrebe Rimokatoličke crkve.

Hajnrihova smrt je dovela do nove borbe oko carske krune. Njegov sin Jovan Slepi nije uspeo da se nametne za novog cara, dok su najozbiljniji pretendenti na položaj cara bili Ludvig Bavarski iz dinastije Vitelsbaha i austrijski vojvoda Fridrih I Lepi iz dinastije Habzburga. Posle pobede kod Mildorfa u septembru 1322. carsku krunu je poneo Ludvig IV Bavarski.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Hajnrih VII je od 1292. bio oženjen Margaretom, ćerkom brabantskog vojvode Johana I. Sa njom je imao troje dece:

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Henri III, vojvoda Limburga
 
 
 
 
 
 
 
8. Waleran III, Duke of Limburg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Sophia of Saarbrücken
 
 
 
 
 
 
 
4. Henrik V, grof od Luksemburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Henrik IV, grof od Luksemburga
 
 
 
 
 
 
 
9. Ermesinde, Countess of Luxembourg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Agnes od Geldersa
 
 
 
 
 
 
 
2. Henrik VI, grof od Luksemburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Theobald I, Count of Bar
 
 
 
 
 
 
 
10. Henrik II, grof Bara
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ermesinde-Isabella of Bar-sur-Seine
 
 
 
 
 
 
 
5. Margareta od Bara
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Robert II od Drea
 
 
 
 
 
 
 
11. Filipa od Drea
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Yolande of Coucy
 
 
 
 
 
 
 
1. Hajnrih VII, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. James of Avesnes
 
 
 
 
 
 
 
12. Bouchard IV of Avesnes
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Adela of Guise
 
 
 
 
 
 
 
6. Baldwin of Avesnes
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Baldwin I of Constantinople
 
 
 
 
 
 
 
13. Margarita II Flandrijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Marija od Šampanje
 
 
 
 
 
 
 
3. Beatrice d'Avesnes
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Raoul I, Lord of Coucy
 
 
 
 
 
 
 
14. Thomas II of Coucy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Aliks II od Drea
 
 
 
 
 
 
 
7. Felicia of Coucy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Igo II Retel
 
 
 
 
 
 
 
15. Mahaut of Rethel
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Felicia de Broyes
 
 
 
 
 
 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]