Henri Ford

Uredi veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Henri Ford
Henri Ford
Datum rođenja(1863-07-30)30. jul 1863.
Mesto rođenjaSpringvels Taunšip
 SAD
Datum smrti7. april 1947.(1947-04-07) (83 god.)
Mesto smrtiDirborn
 SAD
Potpis

Henri Ford (engl. Henry Ford; Springvels Taunšip, 30. jul 1863 — Dirborn, 7. april 1947) je bio američki preduzetnik koji je osnovao Ford Motornu Kompaniju i pripisan mu je doprinos stvaranju srednjeg sloja američkog društva. Iako nije izmislio montažnu traku,[1] bio je među prvima koji su je uveli kako bi razvio i proizveo prvi automobil koji su mogli priuštiti mnogi Amerikanci srednje klase. Ford je pretvorio automobil u praktično sredstvo koje će duboko uticati na pejzaž 20. veka. Njegovim uvođenjem automobila modela T započeo je revoluciju transporta i američke industrije. Kao vlasnik kompanije Ford Motor Company, postao je jedan od najbogatijih i najpoznatijih ljudi na svetu. On je zaslužan za „Fordizam“: masovnu proizvodnju jeftinih proizvoda u kombinaciji sa visokim platama radnika. Ford je imao globalnu viziju, konzumerizam kao ključ za mir. Njegova intenzivna predanost je sistematski smanjivala troškove što je rezultiralo mnogim tehničkim i poslovnim inovacijama, uključujući sistem postavljanja prodajnih salona širom Severne Amerike i velikih gradova na šest kontinenata. Ford je ostavio većinu svog ogromnog bogatstva Ford Fondaciji a svojoj porodici kompaniju Ford.

Ford je takođe nadaleko poznat po svom mirotvorstvu u prvim godinama Prvog svetskog rata, a i kao izdavač antisemitskih tekstova,[2] kao što je knjiga „Međunarodni jevrej“.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ford je rođen na uspešnoj porodičnoj farmi u Springvels Taunšipu, koji je danas deo grada Dearborna u Mičigenu,[3] gde se trenutno nalazi sedište firme koju je osnovao. Njegovi roditelji, Vilijam i Mari Ford,[4] bili su imigranti iz okoline grada Korka u južnoj Irskoj,[5] a Henri je bio najstariji od šestoro njihove dece.

Već kao dete bio je strastveni mehaničar.[6] Uvek je umesto poslova na farmi radio na nekim mašinama u očevoj radionici. Kad mu je bilo trinaest godina prvi put je video parnu mašinu sa sopstvenim pogonom. 1879. Otišao je od kuće u Okolimu Detroita kako bi se uvežbavao za mehaničara. 1882.[7]

Brak i porodica[uredi | uredi izvor]

Henri Ford 1888. godine

Ford je oženio Klaru Džejn Brajant (1866–1950) 11. aprila 1888. i podržavao je porodicu poljoprivredom i vođenjem pilane.[8] Oni su imali jedno dete: Edsel Ford (1893–1943).[9]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Ford se vratio u Dearborn kako bi radio na porodičnoj farmi i postaje stručnjak u upravljanju Vestinghauzovim kompaktnim parnim strojem, što ga je na kraju dovelo do posla servisera istih strojeva u toj firmi. 1891. postaje inženjer u Edison Iluminejing Kompanu i nakon promocije u glavnog inženjera 1893. imao je dovoljno novca da posveti pažnju svojim vlastitim eksperimentima na motorima s unutrašnjim sagorevanjem. Ti eksperimenti su 1896. kulminirali završetkom rada na sopstvenim samohodu nazvanom kvadricikl, kojeg je prvi put isprobao u vožnji 4. juna iste godine.[10]

Iste godine Ford je prisustvovao sastanku Edisonovih rukovodilaca, gde je bio upoznat sa Tomasom Edisonom. Edison je odobravao Fordovu automobilsku eksperimentaciju. Uz Edisonovu podršku, Ford je dizajnirao i napravio drugo vozilo, kompletirajući ga 1898. godine[11] Nakon tog uspeha napušta Edison Iluminejting Kompanu i zajedno s ostalim inovatorima osniva Detroit Automobil Kompanu,[11] koja je ubrzo bankrotirala jer je Ford usavršavao dizajn automobila umesto da ih prodaje.[11] Svojim vozilima Ford se utrkivao s onima drugih proizvođača kako bi prikazao njihovu superiornost. Sa zanimanjem za trkačke automobile osnovao je drugu firmu pod nazivom Henri Ford Kompanu. 1902. Ford je isteran iz firme zajedno s ostalim inovatorima, a ona je reorganizovana pod nazivom Kadilak.[11]

Osnivanje Ford kompanije[uredi | uredi izvor]

Henri Ford sa Tomasom Edisonom i Harvijem Fajerstonom. Fort Majers (Florida), 11. februar 1929.

Svoju vlastitu firmu pod nazivom Ford Motor Kompani osniva 1903.[11] zajedno s jedanaest ostalih inovatora i kapitalom od 28.000 dolara. U novokonstruisanom automobilu Ford je odvezao probnu milju na zaleđenom jezeru Sv. Kler i s vremenom od 39.4 sekunde postavio novi kopneni brzinski rekord. Uveren tim uspjehom, poznati vozač utrka Barnej Oldfild naziva novi model "999" odavajući počast trkačkoj lokomotivi tog vremena i predstavlja ga širom države, čineći marku Ford poznatom u SAD. Henri Ford je bio i jedan od ranih podupirača legendarne trke Indijanapolis 500.

Ford model T[uredi | uredi izvor]

Godine 1908, firma u prodaju pušta Model T s čijom se trkačkom verzijom Ford utrkivao od 1909. do 1913. i pobedio na trci preko celih Sjedinjenih Država (iako je kasnije diskvalifikovan), a 1911. Frenk Kulik je sa njom postavio brzinski rekord na ovalnim stazama. 1913. Ford pokušava da nastupi na trci Indijanapolis 500, ali odustaje zbog pravila koja su zahtevala dodavanje težine od 450 kilograma.[12] Tada se povlači iz trka, budući da mu zbog popularnosti Modela T više nisu bile potrebne za postizanje publiciteta. S prvim danom 1919. prepustio je mesto predsednika kompanije svome sinu Edselu, iako je zadržao čvrstu poziciju u rukovođenju njome.

Ford je stvorio ogromnu reklamnu mašinu u Detroitu kako bi osigurao da svaki list nosi priče i oglase o novom proizvodu. Fordova mreža lokalnih dilera učinila je automobil sveprisutnim u skoro svakom gradu u Severnoj Americi. Kao nezavisni dileri, franšize su se obogatile i davale publicitet ne samo Fordu, već i konceptu automobila; lokalni motorni klubovi su nastajali da bi pomogli novim vozačima i da bi podsticali istraživanje seoskih područja. Ford je uvek bio voljan da prodaje farmerima, koji su pogledali na vozilo kao komercijalni uređaj za pomoć u njihovom poslu. Prodaja je naglo rasla - nekoliko godina je ostvarivala 100% dobitka u odnosu na prethodnu godinu. Uvek u potrazi za povećanom efikasnošću i nižim troškovima, Ford je 1913. godine uveo transportne trake u svoje pogone, što je omogućilo ogroman porast proizvodnje. Iako se Fordu često pripisuje ta ideja, savremeni izvori pokazuju da je koncept i njegov razvoj došao od zaposlenih Klerensa Ejverija, Petera E. Martina, Čarlsa E. Sorensena, i K Harolda Vilsa.[13]

Fordova montažna linija, 1913.

Prodaja je prevazišla 250.000 1914. godine. Do 1916, sa opadanjem cene do 360 američkih dolara za bazični automobil, prodaja je dostigla 472,000.[14]

Ford T rodster na dispeju u Indiji 1926. godine

Do 1918, polovina automobila u Americi bila je Model T. Svi novi automobili bili su crni. Kako je Ford napisao u svojoj autobiografiji, „Svaki kupac može da ima bilo koju boju koju želi okoliko je osnova crna“.[15] Do razvoja montažne linije, koja je uslovljavala crno zbog kraćeg vremena sušenja, Model Ts je bio dostupan u drugim bojama, uključujući crvenu boju. Dizajn je strastno promovisan i odbranjen od strane Forda, a proizvodnja se nastavila sve do 1927. godine. Finalna ukupna proizvodnja je bila 15.007.034. Ovaj rekord je stajao narednih 45 godina, a ostvaren je za 19 godina od uvođenja prvog modela T (1908).

Nakon smrti Edsela Forda 26. maja 1943. Henri Ford je podržao Herija Beneta da preuzme poziciju predsednika dok je Edselova udovica Eleanor, koja je nasledila njegovo pravo glasa, predložila Henrijevog unuka i svog sina Henrija Forda II. Problem je na kraju rešen tako da je tada 79-godišnji Henri Ford lično preuzeo poziciju predsednika, Henri Ford II. je postao potpredsednik, a Heri Benet osoba odgovorna za zaposlenike i odnose s javnošću.

Henri Ford je 21. septembra 1945. prepustio poziciju predsednika firme unuku Henriju Fordu II, a preminuo je od izliva krvi u mozak u 83. godini 7. aprila 1947. na svom posedu u Dearbornu. Sahranjen je na groblju Ford Sementeri u Detroitu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Life of Henry Ford”. Arhivirano iz originala 5. 10. 2001. g. Pristupljeno 28. 11. 2013. 
  2. ^ „Ford's Anti-Semitism | American Experience | PBS”. www.pbs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-21. 
  3. ^ www.hfmgv.org The Henry Ford Museum: The Life of Henry Ford Arhivirano 2008-10-24 na sajtu Wayback Machine
  4. ^ Ford, My Life and Work, 24; Edward A. Guest "Henry Ford Talks About His Mother," American Magazine, July 1923, 11–15, 116–120.
  5. ^ „The history of Ford in Ireland Family Crest and Name History”. 
  6. ^ Ford, My Life and Work, 22–24; Nevins and Hill, Ford TMC, 58.
  7. ^ Watts 2006, str. 28.
  8. ^ „Widow of Automobile Pioneer, Victim of Coronary Occlusion, Survived Him Three Years”. Associated Press. 29. 9. 1950. „Friday, Sept. 29 (Associated Press) Mrs. Clara Bryant Ford, 84 year-old widow of Henry Ford, died at 2 A. M. today in Henry Ford Hospital. A family spokesman said her death was the result of an acute coronary occlusion.” 
  9. ^ „Edsel Ford Dies in Detroit at 49. Motor Company President, the Only Son of Its Founder, Had Long Been Ill.”. Associated Press. 26. 5. 1943. „Edsel Ford, 49-year-old president of the Ford Motor Company, died this morning at his home at Grosse Pointe Shores following an illness of six weeks.” 
  10. ^ The Showroom of Automotive History: 1896 Quadricycle Arhivirano 2010-06-15 na sajtu Wayback Machine
  11. ^ a b v g d Ford R. Bryan, "The Birth of Ford Motor Company" Arhivirano 2012-08-29 na sajtu Wayback Machine, Henry Ford Heritage Association, retrieved August 20, 2012.
  12. ^ Richard Bak, Henry and Edsel: The Creation of the Ford Empire (2003) pp. 54–63
  13. ^ Nevins (1954) 1:387–415
  14. ^ Lewis 1976, стр. 41–59.
  15. ^ Ford & Crowther 1922, стр. 72

Литература[uredi | uredi izvor]

Memоари управника Форда[uredi | uredi izvor]

Biografije[uredi | uredi izvor]

Specijalizovane studije[uredi | uredi izvor]

  • Baime, A.J. The Arsenal of Democracy: FDR, Detroit, and an Epic Quest to Arm an America at War (2014)
  • Ford, Henry; Crowther, Samuel (1922). My Life and Work. Doubleday, Page. str. 72. ISBN 9781774413968. .
  • Barrow, Heather B. (2015). Henry Ford's Plan for the American Suburb: Dearborn and Detroit. DeKalb, IL: Northern Illinois University Press. .
  • Batchelor, Ray (1994). Henry Ford: Mass Production, Modernism and Design. Manchester University Press. .
  • Bonin, Huber (2003). Ford, 1902–2003: The European History. 2 vol Pari. ISBN 978-2-914369-06-0.  scholarly essays in English; reviewed in Holden, Len. "Fording the Atlantic: Ford and Fordism in Europe" in Business History Volume 47, #Jan 1, 2005 pp. 122–127
  • Brinkley, Douglas. "Prime Mover". American Heritage 2003 54(3): 44–53. on Model T
  • Bryan, Ford R. (1993). Henry's Lieutenants. ISBN 978-0-8143-2428-8. 
  • Bryan, Ford R. (1990). Beyond the Model T: The Other Ventures of Henry Ford. Wayne State Press. .
  • Dempsey, Mary A. "Fordlandia," Michigan History 1994 78(4): 24–33. Ford's rubber plantation in Brazil
  • Denslow, William R. (2004) [1957]. 10,000 Famous Freemasons. Part. One, Volume 1, from A to J (Paperback republication izd.). Kessinger Publishing. ISBN 978-1-4179-7578-5. Foreword by Harry S. Truman. 
  • Grandin, Greg (2010). Fordlandia: The Rise and Fall of Henry Ford's Forgotten Jungle City. London, Icon. ISBN 978-1-84831-147-3. 
  • Hounshell, David A. (1984), From the American System to Mass Production, 1800-1932: The Development of Manufacturing Technology in the United States, Baltimore, Maryland: Johns Hopkins University Press, ISBN 978-0-8018-2975-8, LCCN 83016269 
  • Jacobson, D. S. "The Political Economy of Industrial Location: the Ford Motor Company at Cork 1912–26." Irish Economic and Social History 1977 4: 36–55. Ford and Irish politics
  • Kraft, Barbara S. The Peace Ship: Henry Ford's Pacifist Adventure in the First World War Macmillan, 1978
  • Levinson, William A. (2002). Henry Ford's Lean Vision: Enduring Principles from the First Ford Motor Plant. Taylor & Francis. ISBN 978-1-56327-260-8. 
  • Lewis, David L. "Ford and Kahn" Michigan History 1980 64(5): 17–28. Ford commissioned architect Albert Kahn to design factories
  • Lewis, David L. "Henry Ford and His Magic Beanstalk" . Michigan History 1995 79(3): 10–17. Ford's interest in soybeans and plastics
  • Lewis, David L. "Working Side by Side" Michigan History 1993 77(1): 24–30. Why Ford hired large numbers of black workers
  • McIntyre, Stephen L. "The Failure of Fordism: Reform of the Automobile Repair Industry, 1913–1940: Technology and Culture 2000 41(2): 269–299. repair shops rejected flat rates
  • Meyer, Stephen. The Five Dollar Day: Labor Management and Social Control in the Ford Motor Company, 1908–1921 (1981)
  • Nevins, Allan, and Frank Ernest Hill. Ford: the Times the Man the Company (1954); Ford: Expansion and Challenge, 1915-1933 (1957); Ford: Decline and Rebirth, 1933-1962 (1963) comprehensive scholarly history
  • Nolan; Mary. Visions of Modernity: American Business and the Modernization of Germany (1994)
  • Daniel, M. G. Raff and Lawrence H. Summers (oktobar 1987). „Did Henry Ford Pay Efficiency Wages?” (PDF). Journal of Labor Economics. 5 (4): S57—S86. S2CID 158557619. doi:10.1086/298165. 
  • Pietrykowski, Bruce (1995). „Fordism at Ford: Spatial Decentralization and Labor Segmentation at the Ford Motor Company, 1920–1950”. Economic Geography. 71 (4): 383—401. JSTOR 144424. doi:10.2307/144424. 
  • Pool, James; Pool, Suzanne (1978). „"Chapter: Ford and Hitler"”. Who Financed Hitler: The Secret Funding of Hitler's Rise to Power, 1919-1933. Dial Press. ISBN 978-0708817568. 
  • Roediger, David, ed "Americanism and Fordism—American Style: Kate Richards O'hare's 'Has Henry Ford Made Good?'" Labor History 1988 29(2): 241–252. Socialist praise for Ford in 1916
  • Segal, Howard P. "'Little Plants in the Country': Henry Ford's Village Industries and the Beginning of Decentralized Technology in Modern America" Prospects 1988 13: 181–223. Ford created 19 rural workplaces as pastoral retreats
  • Tedlow, Richard S. "The Struggle for Dominance in the Automobile Market: the Early Years of Ford and General Motors" Business and Economic History 1988 17: 49–62. Ford stressed low price based on efficient factories but GM did better in oligopolistic competition by including investment in manufacturing, marketing, and management.
  • Thomas, Robert Paul. "The Automobile Industry and its Tycoon" Explorations in Entrepreneurial History 1969 6(2): 139–157. argues Ford did NOT have much influence on US industry,
  • Valdés, Dennis Nodin. "Perspiring Capitalists: Latinos and the Henry Ford Service School, 1918–1928" Aztlán 1981 12(2): 227–239. Ford brought hundreds of Mexicans in for training as managers
  • Wilkins, Mira; Frank Ernest Hill (1964). American Business Abroad: Ford on Six Continents. Wayne State University Press. 
  • Williams, Karel, Colin Haslam and John Williams, "Ford versus 'Fordism': The Beginning of Mass Production?" Work, Employment & Society, Vol. 6, No. 4, 517–555 (1992), stress on Ford's flexibility and commitment to continuous improvements

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Foust, James C. (1997). „Mass-produced Reform: Henry Ford's Dearborn Independent”. American Journalism. 14 (3–4): 411—424. doi:10.1080/08821127.1997.10731933. 
  • Higham, Charles, Trading with the Enemy The Nazi–American Money Plot 1933–1949 ; Delacorte Press. 1983.
  • Kandel, Alan D. "Ford and Israel" Michigan Jewish History 1999 39: 13–17. covers business and philanthropy
  • Lee, Albert. Henry Ford and the Jews; Rowman & Littlefield Publishers, Inc. 1980. ISBN 978-0-8128-2701-9.
  • Lewis, David L. (1984). „Henry Ford's Anti-semitism and its Repercussions”. Michigan Jewish History. 24 (1): 3—10. 
  • Reich, Simon (1999) "The Ford Motor Company and the Third Reich" Dimensions, 13(2):15–17 online
  • Ribuffo, Leo P. (1980). „Henry Ford and the International Jew”. American Jewish History. 69 (4): 437—477. 
  • Sapiro, Aaron L. (1982). „A Retrospective View of the Aaron Sapiro-Henry Ford Case”. Western States Jewish Historical Quarterly. 15 (1): 79—84. 
  • Silverstein, K. (2000). „Ford and the Führer”. The Nation. sv. 270 br. 3. str. 11—16. 
  • Woeste, Victoria Saker (2004). „Insecure Equality: Louis Marshall, Henry Ford, and the Problem of Defamatory Antisemitism, 1920–1929”. Journal of American History. 91 (3): 877—905. JSTOR 3662859. doi:10.2307/3662859. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Henri Ford na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Хенри_Форд&oldid=27548979”