Herbert Džordž Vels

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Herbert Džordž Vels
Herbert Džordž Vels
Lični podaci
Datum rođenja(1866-09-21)21. septembar 1866.
Mesto rođenjaBromli, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti13. avgust 1946.(1946-08-13) (79 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeRoyal College of Science, Imperijalni koledž London

Potpis

Herbert Džordž Vels[1][2] (engl. Herbert George Wells; Bromli, 21. septembar 1866London, 13. avgust 1946) je bio engleski novinar, sociolog, istoričar i književnik najviše poznat po svojim delima naučne fantastike kao što su Vremenska mašina, Rat svetova, Nevidljivi čovek i dr.[3] Plodan u mnogim žanrovima, napisao je na desetine romana, kratkih priča i dela društvenih komentara, istorije, satire, biografije i autobiografije. Njegov rad obuhvata i dve knjige o rekreativnim ratnim igrama. Vels se sada najbolje pamti po naučnofantastičnim romanima i često ga nazivaju „ocem naučne fantastike“, zajedno sa Žil Vernom i izdavačem Hjugom Gernsbakom.[4][5][a]

Tokom svog života, međutim, bio je najistaknutiji naprednim stajalištima, čak proročanski društveni kritičar koji je svoje književne talente posvetio razvoju progresivne vizije na globalnom nivou. Kao futurista, napisao je brojna utopijska dela i predvideo je pojavu aviona, tenkova, svemirskih putovanja, nuklearnog oružja, satelitske televizije i nečega što podseća na Svetsku mrežu.[6] Njegova naučna fantastika zamišljala je putovanje kroz vreme, invaziju vanzemaljaca, nevidljivost i biološki inženjering. Brajan Oldis je Velsa nazvao „Šekspirom naučne fantastike“, dok ga je američki pisac Čarls Fort smatrao „divljim talentom“.[7][8]

Vels je činio svoja dela uverljivima unoseći uobičajene detalje uz jednu izuzetnu pretpostavku - nazvanu „Velsov zakon“ - što je novelo Džozefa Konrada da ga 1898. nazove „realistom fantastike“.[9] Njegova najznačajnija naučnofantastična dela uključuju Vremeplov (1895), koji je bio njegov prvi roman, Ostrvo doktora Moroa (1896), Nevidljivi čovek (1897), Rat svetova (1898) i vojnu naučnu fantastiku Rat u vazduhu (1907). Vels je četiri puta bio nominovan za Nobelovu nagradu za književnost.[10]

Velsovo najranije specijalizovano obrazovanje bilo je u oblasti biologije, a njegovo razmišljanje o etičkim pitanjima odvijalo se u specifično i fundamentalno darvinističkom kontekstu.[11] On je takođe je bio otvoreni socijalista od malih nogu, često (ali ne uvek, kao na početku Prvog svetskog rata) simpatizirajući pacifističke stavove. Njegovi kasniji radovi postajali su sve više politički i didaktički, a pisao je malo naučne fantastike, dok je ponekad u službenim dokumentima naznačio da je njegovo zanimanje novinar.[12] Romani poput Kipsa i Istorije gospodina Polija, koji opisuju život niže srednje klase, doveli su do sugestije da je on dostojan naslednik Čarlesa Dikensa,[13] ali je Vels opisao niz društvenih slojeva i čak pokušao, u Tono-Bungahz (1909), dijagnozirati englesko društvo u celini. Vels je bio dijabetičar i saosnivač je dobrotvorne organizacije Dijabetičarske asocijacije (danas poznate kao Dijabetes UK) 1934.[14]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u porodici radničke klase. Školovao se do 1879, kad roditelji više nisu bili u mogućnosti da ga finansiraju, pa je postao tapetarski pomoćnik. Taj posao mu se nije svideo, pa je bio srećan kada ga je majstor otpustio 1883. Radio je kao pomoćni učitelj u osnovnoj školi, pa je sa osamnaest godina dobio stipendiju i počeo da studira biologiju. Na univerzitetu se ističe znanjem, ali i interesovanjem za reformu društva kroz ideje socijalizma i platonizma. Izgubio je stipendiju i posvetio se pedagoškom radu. Relativno kasno je počeo da piše. Bio je politički aktivan u socijalističkim krugovima, ali je vremenom postao marginalna politička ličnost. Zanimljivo je da se smatra začetnikom stonih ratnih društvenih igara.

Ženio se dva puta, prvi put sa sestričnom Izabel Meri Vels, 1891. godine, a drugi put sa Ejmi Ketrin Robins, 1895. godine, sa kojom je imao dva sina. Poznate su njegove brojne vanbračne avanture kao i vanbračna deca. Njegov savremenik je bio Žil Vern. U Velsovim delima poenta je bila na posledici upotrebe pronalazaka, i to najčešće mračnim. Njegov roman prvenac bio je Vremeplov koji se bavi potpuno novom idejom putovanja kroz vreme i negativnom utopijom daleke budućnosti.[15]

Nepotpun spisak dela[uredi | uredi izvor]

  • Vremeplov (The Time Machine) (1896)
  • Ostrvo doktora Moroa (The Island of Dr. Moreau) (1896)
  • Nevidljivi čovek (The Invisible Man) (1897)
  • Rat svetova (The War of The Worlds) (1898)
  • Ljudi poput bogova (Men Like Gods) (1923)
  • Obrisi budućnosti (The Shape of Things to Come) (1933)

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Science fiction magazine editors Hugo Gernsback and John W. Campbell were the inaugural deceased members of the Science Fiction and Fantasy Hall of Fame, inducted in 1996 and followed annually by fiction writers Wells and Isaac Asimov, C. L. Moore and Robert Heinlein, Abraham Merritt and Jules Verne.[16]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Wells, H. G.". Revised 18 May 2015. The Encyclopedia of Science Fiction (sf-encyclopedia.com). Retrieved 22 August 2015. Entry by 'JC/BS' John Clute and Brian Stableford.
  2. ^ Parrinder, Patrick (2004). Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 35. ISBN 86-331-2112-3. 
  4. ^ Adam Charles Roberts (2000). „The History of Science Fiction”. Science Fiction. Routledge. str. 48. ISBN 0-415-19204-8. 
  5. ^ Siegel, Mark Richard (1988). Hugo Gernsback, Father of Modern Science Fiction: With Essays on Frank Herbert and Bram Stoker. Borgo Pr. ISBN 0-89370-174-2. 
  6. ^ „HG Wells: A visionary who should be remembered for his social predictions, not just his scientific ones”. The Independent. 9. 10. 2017. 
  7. ^ Wagar, W. Warren (2004). H. G. Wells: Traversing Time. Wesleyan University Press. str. 7. 
  8. ^ Wells, Herbert George (2007). The Time Machine. London: Penguin UK. str. xiii. ISBN 9780141439976. 
  9. ^ „How Hollywood fell for a British visionary”. The Telegraph. Pristupljeno 14. 3. 2019. 
  10. ^ "Nomination Database: Herbert G Wells". Nobel Prize.org. Retrieved 19 March 2015.
  11. ^ Robert M. Philmus and David Y. Hughes, ed., H. G. Wells: Early Writings in Science and Science Fiction (Berkeley, Los Angeles, and London: University of California Press, 1975), p. 179.
  12. ^ Vincent Brome, H. G. Wells: A Biography (London, New York, and Toronto: Longmans, Green, 1951).
  13. ^ Vincent Brome, H. G. Wells: A Biography (London, New York, and Toronto: Longmans, Green, 1951), p. 99.
  14. ^ „H G Wells - Author, Historian, Teacher with Type 2 Diabetes”. www.diabetes.co.uk. 15. 1. 2019. Pristupljeno 18. 2. 2019. 
  15. ^ Bakić, Ilija (2015). 101 lice fantastike. Novi Sad, Zrenjanin: Agora. str. 274—275. 
  16. ^ „Science Fiction and Fantasy Hall of Fame”. Mid American Science Fiction and Fantasy Conventions, Inc. (midamerican.org). 22. 2. 2008. Arhivirano iz originala 22. 7. 2015. g. Pristupljeno 22. 8. 2015.  Last updated in 2008, this was the official homepage of the Hall of Fame to 2004.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Izvori — zbirke[uredi | uredi izvor]

Izvori - pisma, eseji i intervjui[uredi | uredi izvor]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kritički eseji[uredi | uredi izvor]