Hesiod

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kip poznat pod nazivom „Pseudo-Seneka“. Danas se pretpostavlja da je ovo možda kip Hesioda

Hesiod (Ἡσίοδος) je starogrčki pesnik iz VIII veka p. n. e. Autor je Teogonije, speva koji predstavlja glavni izvor za grčku mitologiju. Prvi je pesnik koji o sebi daje biografske podatke. Ne zna se kad je tačno živio. Pretpostavlja se da je nešto mlađi od Homera i da je njegovo stvaralaštvo bilo u punoj snazi krajem 8. veka p. n. e.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

Hesiodi Ascraei quaecumque exstant, 1701

Mada su mnogi pisali da Hesiod nije ni postojao, mnogi autori su i dokazali da dva dela sigurno pripadaju Hesiodu:

„Teogonija” u tehničkom smislu - metrika - je njegovo najbolje delo, iako je nastalo znatno ranije nego „Poslovi i dani” budući da ovo delo odražava punu pesničku snagu i zrelost Hesioda.

Hesiodu se još pripisuju i delo „Štit Heraklov”, koji se sastoji od 480 heksametara.

„Štit Heraklov” je neuspešna imitacijai Homerovog spisa „Ahilovog štita“, ali, za razliku od „Ahilovog štita“, ovo delo Hesioda opisuje ratne demone i ratne užase.

Teogonija[uredi | uredi izvor]

Teogonija spada među prve grčke mitološke sinteze koje raspravlja o postanku sveta („Kosmogonija”), kao i o rodoslovu bogova. U svom delu, Hesiod pokušava afirmisati Zevsa koji posle pobede nad Titanima postaje svemogući čuvar pravde i vrhovni bog Olimpa.

Na završetku „Teogonije” Heziod je najavio svoju novu pesmu koja će ispevati stihove o ženama koje su kao ljubavnice bogova rodile, junake heroje, slavno potomstvo. Verovatno zbog toga, delo - pesma „Katalog žena” se često pripisivala njemu.

„Katalog žena” je imao pet knjiga čiji sadržaj čine velik broj mitoloških priča iz različitih krajeva Grčke.

Poslovi i dani[uredi | uredi izvor]

U spevu „Poslovi i dani”, Hesiod navodi da mu je otac napustio eolsku Kimu u Maloj Aziji te da se on nakon toga naselio u beotskom selu Askri.

Posle očeve smrti, sa svojim bratom Perzom vodio je sudsku parnicu oko nasledstva, ali je spor izgubio jer je njegov brat potkupio sudije. Posle suđenja brat je potrošio sav novac i bio je spreman da ponovo povede parnicu. Takav redosled događaja daje pravo i povod Heziodu, da u poemi, on svoga brata posavetuje da radi i da započne čestit život.

Ne zna se šta se tačno dalje dešavalo sa Heziodom, a ni gde je živio, ali, najverovatnije on se bavio poljoprivredom i svoje iskustvo utkao u poemu.

Od autobiografskih podataka može se još saznati i to da je u Halkidi na Eubeji, na takmičenju pesnika, povodom Amfidamantove sahrane osvojio tronog koji je posvetio helikonskim Muzama.

„Poslovi i dani” je poema o rada, i napisana je kao opomena bratu pijanici Perzu kojem pesnik daje niz saveta kako će početi živeti na častan način.

Iz mita o Prometeju, Pandori i mita o pet rodova ljudi:

  • Zlatnom rodu
  • Srebrnom rodu
  • Bronzanom rodu
  • Gvozdenom rodu
  • Rodu polubogova

Hesiod izvodi misao iz koje se vidi da je nekad, u prošlosti život bio bezbrižan i sretan, nasuprot njegovom vremenu gde je sve gorko i oporo:

O kamoli sreće da nisam dioničar petoga roda
Već da sam pre umro il' da sam kasnije rođen
Ovo je gvozdeno pleme i njega nikada neće
Dnevna minuti muka i tuga, pa ni po noći.

Saveti bratu, koji su moto Hesiodovo dela, mogu se svesti u samo dve rečenice zapovesti:

  • Bede se čovek može osloboditi moralnom energijom i radom.
  • Radi i budi pravedan.

Rad i pravda su temelj morala po Hesiodu. Do detalja se opisuju oruđa i svi poslovi ratarske godine, upleće se niz praktičnih pravila za život i realistički opisi prirode (opisi godišnjih doba), a poema se završava razmatranjem srečnih i nesrećnih dana za pojedine poslove.

Hesiod ima pesimistički pogled na život. On kritikuje savremeno društvo i slavi iznad svega rad i samo rad.

Sadržaj poeme je antiherojski i ratarski. Izražava se slikovito, u stilu narodnih poslovica, a fraze su mu kratke i jezgrovite.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hesiod”. Britannica. Pristupljeno 19. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]