Himna Svetom Savi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Himna Svetom Savi (Svetosavska himna) je pesma posvećena Svetom Savi, koja se peva na Savindan u svim školama u Srbiji. Pesma se takođe na Savindan izvodi i u školama u Republici Srpskoj. Izvodila se i u školama Knjaževine Crne Gore.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Himna posvećena prvom srpskom arhiepiskopu i književniku Svetom Savi, nastala je u manastiru Kuveždin na Fruškoj gori 1735. godine. Ovu svečanu pesmu ispevao je vladika vršački Jovan Georgijević (Đorđević), koji je kasnije postao i mitropolit karlovački. Pesmu je zabeležio jeromonah Silvester Vučković i 1832. preneo je u Hilandar. O prvoj školskoj slavi postoji zapis da je proslavljena u Zemunu 1812. godine. Za jednog od autora Himne Svetom Savi u današnjoj verziji smatra se i srpski pravoslavni sveštenik Nikola Begović. Prvo poznato javno izvođenje bilo je za praznik Uspenja Presvete Bogorodice 28. avgusta 1856. godine u selu Perna na Kordunu. Na tekst prote Begovića, koji je tada službovao u tom selu, otpevao je crkveni hor.

Književnik Jovan Đorđević piše da je prisustvovao izvođenju pjesme o Sveti Sava 1839. godine na đačkoj proslavi u Segedin, i ubijeđen je da je autor stihova njegov profesor, katiheta Pavle Stamatović . Između ostalih imena, kao mogući autor pominje se i pisac Aleksandar Sandić, ali je najprihvaćenija pretpostavka da je prvu srpsku himnu posvećenu Svetom Savi napisao nepoznati monah. Samo je monah mogao ovako snažno da odgovori poruci prvog srpskog patrijarha Sveti Joanikije II, a pošto se monasi, zbog svoje skromnosti i predanosti duhovnim vrlinama, nikada nisu potpisivali na svojim tvorevinama, ostala su nam nepoznata njihova imena, pa tako i ime pisca himne Svetom Savi.

Prvi notni zapis ove pjesme i njenu obradu za mješoviti hor ostavio nam je kompozitor Kornelije Stanković. Kasnije obrade dali su Mokranjac, Krstić, Ilić i drugi poznati srpski kompozitori.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Glas Crnogorca, br. 4, za 26. januar, Dopisi, Podgorica. Cetinje. 1902. str. 1. 
  2. ^ SAVIĆ, Nemanja (2000). Pjesme moje otadžbine. Banja Luka: Glas srpski. str. 13. ISBN 86-7119-195-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]