Hipolit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hipolit (grč. Ιππόλυτος, lat. Hippolytus) je u grčkoj mitologiji bio sin Tezeja i kraljice Amazonki, Antiope ili Hipolite, prema kojoj je dobio ime[1].

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Smrt Hipolita, Sir Lawrence Alma-Tadema (1836 - 1912)

Od svoje majke je nasledio ljubav prema telesnim vežbama i lovu, mada nije jeo meso ubijenih životinja. Poštovao je boginju Artemidu, klonio se žena i čuvao svoju nevinost. To se nije dopalo Afroditi, koja je bila boginja čulne ljubavi, pa je navela Hipolitovu maćehu Fedru da se strasno zaljubi u njega. To se desilo kada se Hipolit vratio od svog dede Piteja u Atinu kako bi se posvetio u misterije. Fedra se mučila da se odupre, ali pošto joj to nije pošlo za rukom, odlučila je da sebe umori glađu. To je primetila dadilja i u intimnom razgovoru sa gospodaricom, saznala strašnu tajnu koju je prenela Hipolitu. On je sa gnušanjem odbio ljubav svoje maćehe i odlučio da napusti dvor. To je doprinelo da se Fedra obesi, ali je odlučila i da se osveti svom pastorku, ostavivši pismo u kome ga je teretila da je on zapravo zaveo nju. To pismo je pročitao njen muž kada ju je zatekao mrtvu i veoma pobesneo. Pošto ni razgovor sa sinom nije doprineo da mu poveruje, proterao ga je i zamolio Posejdona da ga kazni smrću. Hipolit je upregao konje i u ludom trku krenuo ka Argu i Epidauru, ali ga je kraj Saronskog zaliva sustigao morski talas iz koga je izronila neman čija je rika prepala Hipolitove konje. Hipolit je izgubio kontrolu i kola su udarila u stenu i razbila se, a njega su konji vukli upletenog u uzde sve dok nije zadobio smrtonosne rane. U međuvremenu je Artemida saopštila Tezeju istinu, ali je već bilo kasno. Kada je stigao, Hipolit je već bio na samrti i mogao je još samo da uputi reči oproštaja svom ocu. Artemida je obećala Hipolitu da će biti poštovan i da će mu devojke pred udaju žrtvovati uvojke svoje kose. Prema kasnijem predanju, Artemida je zamolila Asklepija da oživi Hipolita i tada ga je prenela u svoje svetilište u Ariciji (Italija). U Trezenu se verovalo da Hipolit nije umro, već da je prenesen u sazvežđe Kočijaša.[2] Ime ovog junaka je i Virbije. O njemu su pisali Apolodor, Ciceron, Diodor, Euripid, Higin, Ovidije, Pausanija, Plutarh i Vergilije u „Enejidi“.[3]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Bibliography: Ancient Authors & Works; Hippolytus
  2. ^ Цермановић-Кузмановић, А. & Срејовић, Д. 1992. Лексикон религија и митова. Савремена администрација. Београд.
  3. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Hecamede to Hygia
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Hermes; Hermes defends Heaven
  5. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Sicyon; Sicyon subject to Agamemnon & The Return of the HERACLIDES
  6. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: DANAIDS; The DANAIDS, their mothers, husbands, and mothers-in-law according to Apollodorus 2.1.5
  7. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Diomedes 2; Family
  8. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; -{Damasen to Dracius

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]