Hijeron II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hijeron II
Lični podaci
Datum rođenja308. p. n. e.
Mesto rođenjaSirakuza,
Datum smrti215. p. n. e.
Mesto smrtiSirakuza,
Porodica
PotomstvoGelo, son of Hiero II, Demarata
RoditeljiHijeroklo
Period270. p. n. e.-215. p. n. e.

Hijeron II (oko 305. p. n. e. - 215. p. n. e.) je bio kralj Sirakuze u periodu od 270. p. n. e. do 215. p. n. e. Tokom njegove duge vladavine se na Siciliji odigrao Prvi punski rat, u kome je Hijeron igrao važnu ulogu i tokom koga je Sirakuza stupila u čvrst savez sa Rimom, stekavši veliki prosperitet i postavši važno kulturno i naučno središte antičkog sveta.

Hijeron je bio nezakoniti sin Hijerokla, sirakuškog plemića koji je tvrdio da potiče od tiranina Gelona. Za vreme Pirovog pohoda na Siciliju 277 - 276. p. n. e. je bio u Pirovoj vojsci, postavši, uprkos mladosti, jedan od njegovih generala. Kada se Pir povukao sa Sicilije, Hijeron je zbog svoje reputacije, izabran za komandanta vojske. Da bi ojačao svoju je političku poziciju i podršku unutar Sirakuze dok ratuje van grada oženio je ćerku Leptina, jednog od najuticajnijih građana Sirakuze.[1]

Nakon čišćenja vojske od starih najamnika unajmio je novu najamničku vojsku. Hijeron se posvetio obuci i naoružanju građanske vojske. Osvojio je Mile i zarobio 1.500 neprijateljskih vojnika. Nakon toga osvojio je i Amesel. Halesu je dobio predajom, a onda su Abakena i Tindarij prešli na stranu Sirakuze. Hijeron je tokom te ofanzive saterao Mamertince na malu teritoriju. Tauromenij i Tindaris su isto tako bili pod Sirakužanima. Nakon uspešne ofanzive Hijeron se sa 10.000 pešaka i 1.500 konjanika ulogorio kraj reke Longan. Mamertinci su imali 8.000 pešaka pod zapovedništvom Kiosa. Usledila je bitka na reci Logan, u kojoj je Hijeron II od Sirakuze pobedio Mamertince i zarobio njihovoga vođu Kiosa.[2] U tome trenutku umešali su se Kartaginjani i nagovorili su Mamertince da ne predaju grad. U Mesanu je ušla kartaginjanska jedinica, pa je Hijeron odustao od opsade Mesine i vratio se sa vojskom u Sirakuzu. Građani Sirakuze su nakon te pobede Hijerona proglasili kraljem Sirakuze. Bilo je to između 269. i 265. p. n. e.[3]

Nadgrobnik spomenika Hijerona II od Sirakuze

Nakon nekog vremena Mamertinci su nezadovoljni kartaginjanskim garnizonom digli pobunu i proterali ih iz grada da bi potom kartaginjani i sirakužani opkolili Mesinu. Ubrzo Meseni stiže pomoć rimske vojske pod komandom Apija Klaudija Kaudeksa koji je pobedio i kartaginjane i Hijerona i naterao ih na povlačenje. Nakon toga je rimska vojska kratkotrajno opsela Sirakuzu i još neke oblasti.

Uvidevši da Kartagina i Sirakuza gube saveznike koji prelaze na stranu rimljana Hijeron je zaključio da rimljani dobijaju rat, pa je i on prešao na njihovu stranu i nakon tog vremena bio rimski saveznik, pomažući logistički njihove pohode po Siciliji i drugde po Mediteranu. Izgradio je i snažnu flotu, a Sirakuza je prosperirala pošto su mu rimljani kao njihovom savezniku vratili otete teritorije. U njoj je pod njegovom vlašću delovao slavni naučnik Arhimed, za čiji je račun sagradio niz opsadnih sprava. Takođe je delovao i slavni pesnik Teokrit, koji je napisao niz pesama u počast Hijerona.

Sve do svoje smrti ostao je verni rimski saveznik. Sirakuza je od toga imala velike koristi, jer je savez sa rimljanima omogućio dugi period mira i napretka. Nikada ranije Sirakuza nije tako dugo uživala u miru i prosperitetu. Tokom Prvog punskog rata pomagao je Rimljanima. Zbog velikih zasluga Rimljani su ga specifično naveli u mirovnom sporazuma sa Kartaginom 241. p. n. e. Tim sporazumom okončan je Prvi punski rat, a Sirakuza je specifično navedena kao teritorija koju Kartagina ne sme da napada. Između dva punska rata Hijeron je posećivao Rim i tada bi mu se ukazale najviše državne počasti. Kada je 222. p. n. e. Marko Klaudije Marcel pobedio Gale deo ratnog plena poslao je Hijeronu kao velikom rimskom prijatelju.[3][4]

Ne zna se kad je tačno umro, ali se predpostavlja da je to bilo 215. godine pre Hrista ili 216. godine pre Hrista.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]