Hoakin Turina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hoakin Turina
Hoakin Turina (1914)
Lični podaci
Puno imeHoakin Turina Perez
Datum rođenja(1882-12-09)9. decembar 1882.
Mesto rođenjaSevilja, Španija
Datum smrti14. januar 1949.(1949-01-14) (66 god.)
Mesto smrtiMadrid, Španija
Kompozitorski rad
Period20. vek
Uticaji odIsak Albeniz[1]
Najvažnija dela
Fantastične igre, Toreadorov govor, Seviljska simfonija, Sanlukar de Barameda, Margo, Procesija Rosio, Ciganske igre, Fandangiljo

Hoakin Turina Perez (šp. Joaquín Turina Pérez; Sevilja, 9. decembar 1882Madrid, 14. januar 1949) je bio španski kompozitor, pijanista, dirigent, muzički kritičar i pedagog koji je značajno doprineo razvoju nacionalnog karaktera španske muzike 20. veka. Njegove najpopularnije kompozicije su Fantastične igre i Toreadorov govor.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sevilja i Madrid (1882–1905)[uredi | uredi izvor]

Hoakin Turina je rođen 9. decembra 1882. godine u Sevilji, u porodici srednje klase, kao sin slikara italijanskog porekla Hoakina Turine i Konsepsion Perez. U četvrtoj godini je stekao reputaciju čuda od deteta. Uzimao je časove klavira kod Enrikea Rodrigeza, a 1894. godine je započeo studije harmonije i kontrapunkta kod Evarista Garsije Toresa, kapel-majstora Seviljske katedrale. Prvi put je javno nastupio kao pijanista 1897. godine. Napustio je rodni grad 1902. godine i nastanio se u Madridu, gde je nastavio da usavršava svoje pijanističko umeće kod Hosea Traga.[2]

Pariz (1905–1913)[uredi | uredi izvor]

Otputovao je u Pariz 1905. godine,[3] gde je učio klavir kod Morica Moškovskog i kompoziciju u muzičkoj školi „Schola Cantorum“ Vensana d'Endija. Pariskoj publici se predstavio 1907. godine delom Kvintet u g-molu, koje je doživelo veliki uspeh i dobilo nagradu na Jesenjem salonu.[1] U Parizu je upoznao Isaka Albeniza (koji ga je savetovao da prestane da piše muziku u francuskom stilu i da svoje delo zasnuje na andaluzijskim napevima[2][1]), Pola Dikaa, Kloda Debisija i Morisa Ravela.[4]

Godine 1908. sklopio je brak sa Obdulijom Garzon, a dve godine kasnije dobili su prvo od petoro dece.[2]

Godine 1913. okončao je muzičko obrazovanje u pariskoj „Schola Cantorum“, a iste godine je u Kraljevskom teatru u Madridu sa velikim uspehom izvedeno njegovo delo Procesija Rosio.[2]

Madrid (1914–1949)[uredi | uredi izvor]

Po izbijanju Prvog svetskog rata vratio se u Madrid. U oktobru 1914. premijerno je izvedena njegova opera Margo. Početkom naredne godine predstavljen je sa Manuelom de Faljom, kolegom sa studija u Parizu, na koncertu održanom u Madridskom ateneumu.[2]

U tom periodu Turinino stvaralaštvo je fokusirano na simfonijsku, kamernu, vokalnu i klavirsku muziku. Takođe je održavao intenzivnu koncertnu delatnost, bilo kao solista, bilo u kamernim ansablima ili sa pevačima. Kao dirigent premijerno je izveo svoja dela Božić (1916) i Skrušena preljubnica (1917), a 1918. godine angažovao ga je direktor baletske kompanije „Ballets Russes“ Sergej Djagiljev. Na mestu koncert-majstora u Kraljevskom teatru u Madridu premijerno je izveo neka od svojih najpoznatijih dela: Fantastične igre (1919), Seviljska simfonija (1920), Sanlukar de Barameda (1921), Orijentalni vrt (1923) i Toreadorov govor (1925).[2] Godine 1931. imenovan je za profesora kompozicije na Madridskom konzervatorijumu[3], a 1935. za akademika Kraljevske akademije lepih umetnosti San Fernando. Bavio se i teorijom muzike (1917. je objavio Kratku muzičku enciklopediju, a 1946. Raspravu o kompoziciji[3]), a bio je i autor brojnih novinskih članaka, muzičkih kritika i predavanja.[2]

Tokom Španskog građanskog rata (19361939) bio je pod zaštitom britanskog konzula Madridu, koji je tvrdio da je Turina bio činovnik konzulata. Po završetku rata bio je član komisije zadužene za reorganizaciju španskih konzervatorijuma, a 1941. je imenovan za Glavnog muzičkog komesara. Taj položaj mu je omogućio da konačno ustanovi Nacionalni orkestar.[2]

Sve veći broj zaduženja i obaveza, kao i bolest koja se iz godine u godinu pogoršavala, ograničili su njegovu muzičku produkciju. U poslednjih devet godina života komponovao je svega trinaest dela, a poslednje (Sa moje terase) je nastalo 1947. godine.[2] Hoakin Turina je umro 14. januara 1949. godine u Madridu.[5]

Delo[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana libreta opere Margo Hoakina Turine.

Kompozitorsko delo Hoakina Turine je veoma obimno. Negovao je različite muzičke žanrove.[6]

Scenska dela[uredi | uredi izvor]

  • Margo (1914)
  • Božić (1916)
  • Skrušena preljubnica (1917)
  • Orijentalni vrt (1922)
  • Blagovesti (1923)

Orkestarska dela[uredi | uredi izvor]

  • Procesija Rosio (1912)
  • Jevanđelje (1914)
  • Fantastične igre (1919)
  • Seviljska simfonija (1920)
  • Toreadorov govor (1926)
  • Ritmovi (1927)
  • Simfonijska rapsodija (1931)
  • Simfonija mora (1945)

Kamerna dela[uredi | uredi izvor]

  • Kvintet (1907)
  • Gudački kvartet br. 1 (1910)
  • Andaluzijska scena (1911)
  • Pesma o devojci iz Sanlukara (1923)
  • Trio za klavir, violinu i violončelo br. 1 (1926)
  • Sonata za violinu i klavir br. 1 (1929)
  • Kvartet za klavir i gudače br. 2 (1931)
  • Klasične varijacije (1932)
  • Trio za klavir, violinu i violončelo br. 2 (1933)
  • Sonata za violinu i klavir br. 2 (1934)
  • Serenada za gudački kvartet (1935)
  • Fantazija „Krug“ (1936)
  • Muze Andaluzije (1942)
  • Počast Navari (1945)

Vokalno-instrumentalna dela[uredi | uredi izvor]

  • Rima (1910)
  • Poema u obliku pesama (1917)
  • Napev Sevilji (1925)
  • Srce žene (1926)
  • Tri soneta (1930)
  • Ave Marija (1942)

Klavirska dela[uredi | uredi izvor]

  • Svita „Sevilja“ (1908)
  • Seviljski kutci (1911)
  • Tri andaluzijske igre (1912)
  • Album s putovanja (1915)
  • Španske žene (1916, 1932)
  • Priče iz Španije (1918, 1928)
  • Fantastične igre (1919)
  • Sanlukar de Barameda (1921)
  • Vrtovi Andaluzije (1924)
  • Kvart Santa Kruz (1925)
  • Legenda o Hiraldi (1926)
  • Svita „Majorka“ (1927)
  • Priče iz Španije (1928)
  • Sećanja na staru Španiju (1929)
  • Ciganske igre (1930, 1934)
  • Zamak Almodovar (1931)
  • Italijanska fantazija (1932)
  • Kutci Sanlukara (1933)
  • Koncert bez orkestra (1935)
  • Fantazija časovnika (1943)
  • Ulicama Sevilje (1943)
  • Sa moje terase (1947)

Dela za gitaru[uredi | uredi izvor]

  • Seviljana (1923)
  • Fandangiljo (1925)
  • Rafaga (1929)
  • Sonata (1930)
  • Počast Taregi (1932)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Enciklopedija Britanika: Hoakin Turina”. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 08. 8. 2015. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z „Biografija Hoakina Turine”. Arhivirano iz originala 20. 08. 2015. g. Pristupljeno 08. 8. 2015. 
  3. ^ a b v „Velika katalonska enciklopedija: Hoakin Turina”. Gran Enciclopèdia Catalana. Pristupljeno 08. 8. 2015. 
  4. ^ Marco 1993, str. 38
  5. ^ Draayer 2009, str. 320
  6. ^ „Dela Hoakina Turine“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. avgust 2015) Pristupljeno 8. 8. 2015.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]