Hromomikoza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hromomikoza
LatinskiChromomycosis
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostinfektologija, Dermatologija
MKB-10B43
MKB-9-CM117.2
DiseasesDB29799
eMedicinederm/855
MeSHD002862

Hromomikoza je hronična gljivična infekcija kože i potkožnog tkiva koja se najčešće javlja posle povrede kože.

Postoji više vrsta gljivica koje mogu da uzrokuju hromomikozu. Zajedničko za sve uzročnike je mrka prebojenost. Mogući uzročnici su: lat. Fonsecaea pedrosoi, Phialophora verrucosa, Cladosporium carrionii, Fonsecaea compacta.[1] Gljivice ulaze u organizam na mestima povreda na koži, pa su tako infekciji često izloženi poljoprivrednici koji nekada idu bosi po tlu koje sadrži navedene uzročnike i dolaze u kontakt sa ivercima drveća i trnjem.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

U svetskim razmera, incidenca hromomikoze je značajno veća u tropskim i suptropskim regionima u kojima vlada visoka vlažnost i temperaturi vazduha između 30 °C i 35° С. [2] Procenjuje se da se oko 20% slučajeva hromomikoze javlja u područjima sveta sa umerenim klimatskim uslovima, kao što su Japan[3] Kanada[4] Finska,[5], Rumunija i Češka Republika [6]

Hromomikoza se najčešće javlja kod poljoprivrednih radnika muškog pola u ruralnim regijama Severne, Centralne i Južne Amerike, ali i širom sveta, uključujući i Evropu, Indiju, Južnu Afriku i Australiju. Najviša incidenca u svetu je u afričkim zemljama na Madagaskaru, mada je veliki broj slučajeva prijavljen u Japanu i Brazilskoj Amazoniji (incidenca je 1,6 slučajeva na 10.000 stanovnika) u jednom selu u „Crnoj Gori“, u državi Rondoniji.

Zemalja sa najvišim brojem obolelih su Madagaskar i Brazil. Nekoliko različitih Latinskoameričkih i Afričkih zemalja, poput Gabona, Kolumbije, Venecuele, Kube, Dominikanske Republike i Meksika, imaju takođe visoku stopu razboljevanja od ove bolesti.

Prema hromomikozi ne postoji rasna predispozicija, a što se tiče pola, bolest više preovaladava kod osoba muškog pola (oko 70% obolelih su muškarci). Učestalost razboljevanja muškaraca je najverovatnije posledica njihovog češćeg bavljenja poljoprivrednim poslovima i veće sklonosti samopovređivanju, u odnosu na osobe ženskog pola koje su više posvećena kućim poslovima. Takođe na manji broj razboljevanja žena, mogu uticati i ženski hormoni koji najverovatnije ograničavaju rast gljivica.[7]

Bolesnika sa hromomikozom su najčešće životne dobi između 30 i 50 godina, a smrtnost od ove bolesti je zanemarljivo mala.[8]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Promena na koži se polako razvija i prvo nastaju male papule (izdignuća na koži), a iz njih se vremenom razvijaju plakovi ili čvorovi. Promene su najčešće lokalizovane na donjim udovima i to stopalima, zatim dlanovima, rukama, sedalnom predelu, a znatno ređe na ušima, licu i grudima. Čvorovi polako rastu i površina im je izbrazdana. U mnogim slučajevima centralni delovi ove promene zarastaju i posle toga ostaju bledo prebojeni ožiljci. Plakovi se šire po periferiji, imaju izdignute ivice i u centru ostaje žuto prebojen ožiljak. Na površini plakova i čvorova se mogu pojaviti crne tačke ili nekada ulceracije (čirevi) mogu biti ispunjene gnojavokrvavim sadržajem. U nekim slučajevima se štetni agensi šire preko krvi i limfe pa promene nastaju i na udaljenim regijama od primarne lezije.

Česte su sekundarne bakterijske infekcije, koje vode u limfedem (progresivno oticanje međućelijskog tkiva u kome se nakuplja limfa) i elefantijazu (veoma izražen otok koji čini da udovi bude ekstremno uvećan). Kod dugotrajne bolesti, mogu se naći promene u različitim stadijumima. Prognoza je dobra, jer najčešće infekcija ostaje lokalizovana, mada je kod bolesnika sa oslabljenim imunitetom moguće širenje infekcije, a veoma retko može da se razvije i skvamocelularni karcinom kože.

Dijagnoza i lečenje[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, biopsije promena i kulture i patohistološkog nalaza, kao i na osnovu seroloških testova.

Rani stadijumi se leče hirurški, krioterapijom i antigljivičnim preparatma.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fonsecaea pedrosoi, Phialophora verrucosa, Cladosporium carrionii, or Fonsecaea compacta
  2. ^ Brygoo ER, Destombes P. Epidemiologie de la chromoblastomycose humaine. Bull Inst Pasteur. 1975;74:219-43.
  3. ^ Nishimoto K. Chromomycosis in Japan. Ann Soc Belg Med Trop. Sep 1981;61(3):405-12
  4. ^ Berger L, Langeron M. Sur un type noveau de chromomycose observé au Canada (Torula bergeri n. sp). Ann Parasit Hum Comp. 1949;24:574-99.
  5. ^ Putkonen T. [Chromomycosis in Finland. The possible role of the Finnish sauna in its spreading]. Hautarzt. Nov 1966;17(11):507-9.
  6. ^ Rippon JW. Chromoblastomycosis and related dermal infections caused by dematiaceous fungi. In: Medical Mycology. The Pathogenic Fungi and the Pathogenic Actinomycetes. 2nd ed. Philadelphia, Pa: WB Saunders; 1982:249-76.
  7. ^ Pradhan SV, Talwar OP, Ghosh A, Swami RM, Shiva Raj KC, Gupta S. Chromoblastomycosis in Nepal: a study of 13 cases. Indian J Dermatol Venereol Leprol. May-Jun 2007;73(3):176-8.
  8. ^ Robert A Schwartz, Eugeniusz Baran Chromoblastomycosis medscape, Pristupljeno 10. 03. 2010. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).