Humanitarni rad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Humanitarizam je pogled na svet, pristup u studiji, filozofija, ili praksa koja smatra da su ljudi od primarnog značaja i koja je fokusirana na ljudske vrednosti i brige. Humanitarna pomoć je materijalna ili logistička pomoć za humanitarne svrhe, obično kao odgovor na humanitarne krize. Primarni cilj humanitarne pomoći je spašavanje života, ublažavanje patnje i održavanje ljudskog dostojanstva.

Humanitarna organizacija (dobrotvorna organizacija) je vrsta neprofitne organizacije (NPO). Termin je relativno opšteg karaktera i tehnički se odnosi na javne dobrotvorne organizacije (takođe pod imenom “ dobrotvorne fondacije”, “javne fondacije” ili jednostavno “fondacije”) ili privatne fondacije. Razlikuje se od drugih vrsta NPO-a po tome što je fokusirana ka opštim ciljevima filantropske prirode (dobrotvorne, obrazovne, verske ili druge aktivnosti koje služe javnom interesu ili opštem dobru). Zakonska definicija dobrotvornih organizacija varira u zavisnosti od zemlje, a u nekim sličajevima i od regiona zemlje u kojem humanitarna organizacija posluje.

Filantropija i dobročinstvo[uredi | uredi izvor]

Danas, termin filantropija se najčešće koristi da opiše davanje od strane organizacije (bilo profitne ili neprofitne), dok se davanje od strane pojedinaca naziva “individualnom filantropijom”. Drugi termin koji se pojavljuje je “dobročinstvo”, koji se često koristi umesto termina filantropija. Da bi se napravila razlika između ova dva, dobročinstvo se opisuje pre svega kao humanitarna pomoć, dok se izraz filantropija koristi za davanje koje podrazumeva šire i razvojne potrebe, kao što je podrška kulturi, nauci, zaštiti životne sredine ili civilnom društvu i razvoju demokratije. Filantropija je, i organizacijska i pojedinačna, najveći izvor prihoda za neprofitni sektor širom sveta.

Pravne forme kroz koje je moguće bavljenje humanitarnim radom su: fondacije(fondovi), nevladine organizacije.

Fondacije[uredi | uredi izvor]

Fondacija (dobrotvorna) je oblik neprofitne organizacije koja donira sredstva i podršku drugim organizacijama, ili obezbeđuje izvor finansiranja za svoje dobrotvorne projekte. Razlikujemo privatne i javne fondacije. Osnivanje fondacije prati usvajanje fondacijskih dokumenata kao sto su : statut, pravilnik, izjava o nameri. Za razliku od preduzeća, fondacije nemaju akcionare ali imaju upravni odbor, skupštinu i glasanje članova. Fondacija može da drži sredstva u svoje ime za svrhe navedene u osnivačkim dokumentima i svoju administraciju, a operacije se izvode u skladu sa statutom. Fondacija nasleđem upravlja nezavisno od osnivača. Privatne fondacije(fondovi) za razliku od javnih, uglavnom, ne prikupljaju sredstva iz spoljašnjih izvora.

Fondacije u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Osnivači fondova i zadužbina, formiranih najčešće pri glavnim ustanovama srpske kulture – Akademiji nauka (Srpska kraljevska akademija) i Univerzitetu (Velikoj školi) – bili su ljudi iz svih društvenih slojeva Srbije – uspešni veletrgovci i industrijalci, ministri, profesori, oficiri, vladike, političari, ali i skromni zemljoradnici ili vojvođanski paori. Tako se na spisku darodavaca Beogradskog univerziteta do 1939. godine nalazi 76 osoba i grupa, počev od kraljevske porodice do običnih građana.[1]

Nevladina organizacija[uredi | uredi izvor]

Nevladina organizacija (NVO) je pravno konstituisana organizacija stvorena od strane fizičkih ili pravnih lica koja deluje nezavisno od bilo koje vlade. U slučajevima u kojima su nevladine organizacije finansirane u potpunosti ili delimično od strane vlada, NVO zadržava nevladin status bez predstavnika vlasti u toj organizaciji. Termin se obično primenjuje samo na organizacije koje imaju neki širi društveni cilj koji ima političke aspekte, ali te organizacije nisu otvoreno političke organizacije, kao što su političke partije. NVO nemaju opsteprihvaćenu pravnu definiciju. Definicija se razlikuje od jednog do drugog pravnog sistema. Broj međunarodno aktivnih organizacija je oko 40.000. Broj lokalno aktivnih je ogroman npr. u Indiji je aktivno 3.300.000 ovakvih organizacija.

Tipovi nvo:[uredi | uredi izvor]

NVO se mogu deliti po orijentaciji i nivou saradnje.

NVO po orijentaciji:

  • dobrotvorne,
  • servisne ,
  • osnažujuće.

NVO prema stepenu saradnje:

  • organizacije vezane za užu zajednicu,
  • organizacije vezane za region,
  • nacionalne NVO,
  • međunarodne NVO.

Pravni status[uredi | uredi izvor]

Pravna forma NVO-a je raznovrsna i zavisi od zakona i običaja zemlje u kojoj funkcionišu. Međutim, četiri glavne grupe NVO koje se mogu naći širom sveta su:

  • Organizacije bez pravnog statusa volonterski nastrojene
  • Trustovi i fondacije
  • Kompanije kojima nije jedini cilj profit
  • Entiteti formirani ili registrovani pod posebnim NVO ili neprofitnim zakonima

NVO ne podležu međunarodnom pravu, kao države. Izuzetak je Međunarodni komitet Crvenog krsta, koji podleže odredbama Ženevske konvencije. Kontrola humanitarnog rada je problematična tema i zbog toga se humanitarni rad često koristi kao paravan za organizovani kriminal i terorizam. U Srbiji je humanitarni rad uređen Zakonom o donacijema i humaitarnoj pomoći i Zakonom o zadužbinama i fondacijama.

Mogućnosti i ograničenja učešća preduzeća u humanitarnom radu[uredi | uredi izvor]

Na osnovu Zakona o donacijama i humanitarnoj pomoći, (članovi 1- 9) utvrđene su sledeće mogućnosti i ograničenja:

  • Državni organi, jedinice lokalne samouprave, javna preduzeća, javne ustanove, druge organizacije i zajednice koje ne ostvaruju dobit, kao i domaće i strane humanitarne organizacije mogu primati donacije i humanitarnu pomoć.
  • Primalac donacije ne može biti politička stranka.
  • Donacije i humanitarna pomoć mogu biti u robi, osim duvana i duvanskih prerađevina, alkoholnih pića i putničkih automobila, uslugama, novcu, hartijama od vrednosti, imovinskim i drugim pravima.
  • Uvoz robe i usluga po osnovu donacije i humanitarne pomoći, kao i uvoz robe i usluga koji se kupuju iz sredstava dobojenih od donacije i humanitarne pomoći i iz sredstva ostvarenih realizacijom hartija od vrednosti i po osnovu korišćenja ustupljenih prava, je slobodan.
  • Primalac donacije je oslobođen plaćanja carina i drugih uvoznih dažbina i taksi;
  • Pimalac donacije ne može bez prethodnog plaćanja carine, robu oslobođenu od plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina i taksi, prodati ili upotrebiti u druge svrhe osim u svrhe za koje je donacija;
  • Ukoliko su devize primljene kao donacije ili humanitarna pomoć, primalac donacije ih drži kod ovlašćene banke i koristi ih za plaćanje uvoza u skladu sa ugovorom o donaciji odnosno ugovorom o pružanju pomoći;
  • Na uvoz robe koje predstavnja donaciju ili humanitarnu pomoć, ne plaćaju se akcize i porez na promet u skladu sa odredbama saveznog zakona kojim se uređuju osnovi poreskog sisitema;

Davanje za potrebe zajednice, uz ostale aspekte društveno odgovornog ponašanja, dugoročno vodi postizanju poslovnog uspeha :

  • jačanju „pozitivne slike“ firme kao društveno odgovornog preduzeća,
  • sticanju ugleda kod poslovnih partnera, ili prednosti nad konkurencijom,
  • smanjenje troškova poslovanja i uvećavanje poslovnih mogućnosti
  • pozitivan uticaj na ponašanje klijenata i odgovor na rastuća očekivanja,
  • zadovoljstvo i lojalnost zaposlenih,
  • podršku od strane javnosti, vlasti, medija,
  • ostvarivanje poreskih olakšica,
  • reklamiranje preduzeća,
  • javna priznanja

I drugi razlozi motivišu na davanje za opšte dobro:

  • zainteresovanost za određene teme, rad određenih organizacija ili pojedinaca u zajednici,
  • činjenica da je donacija tražena i uverenje da će sredstva biti korisno upotrebljena,
  • želja da se pomogne razvoju zajednice ili rešavanju aktuelnih problema,
  • poverenje u organizacije ili osobe koje traže donacije

Humanitarne oblasti[uredi | uredi izvor]

Preduzeća definišu opredeljenja da ulažu u određene oblasti ili sadržaje zasnovana na informacijama iz zajednice i svojoj poslovnoj politici. Određene oblasti i aktivnosti pristupačnije su poslovnom sektoru, a češće one koje imaju vidljive i lako merljive efekte. Iskustvo iz naše zemlje pokazuje da su to najčešće: humanitarne akcije prema ugroženom stanovništvu - pomoć izbeglim i raseljenim licima, osobama sa invalidetetom, deci privremeno ili trajno smeštenoj u ustanove, zdravstvena zaštita, obnova zdravstvenih ustanova i nabavka medicinske opreme, obrazovanje i stipendije za učenike - talentovane i siromašne, zaštita okoline, kultura i umetnost, sport i sportski događaji, naučno-istraživacki projekti i oprema za naučne ustanove, obnova spomenika kulture, izgradnja i rekonstrukcija verskih objekata.

Iskustvo takođe pokazuje da neke od oblasti značajne za razvoj zajednice i društva u celini ostaju van interesovanja domaćeg poslovnog sektora kao:zaštita ljudskih i manjinskih prava, međuetnička tolerancija, zaštita potrošača, podrška direktnom učešću građana i građanki u odlučivanju u zajednici, i mnoge druge.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dobročinstvo kao rodoljubiva obaveza”. Politika Online. 29. 12. 2012. Pristupljeno 16. 12. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beer, Jeremy. The Philanthropic Revolution: An Alternative History of American Charity (U of Pennsylvania Press, 2015)
  • Borsay, Anne, and Peter Shapely, eds. Medicine, Charity and Mutual Aid: The Consumption of Health and Welfare in Britain, c. 1550–1950 (Ashgate, 2013)
  • Cunningham, Hugh. "Philanthropy and its critics: a history." in Behrooz Morvaridi ed., New Philanthropy and Social Justice: Debating the Conceptual and Policy Discourse (2015): 17+
  • Davis, Adam J. "The Social and Religious Meanings of Charity in Medieval Europe"History Compass (2014) 12#12 PP 935–950.
  • Daunton, Martin J. ed. Charity, Self-Interest and Welfare in the English Past (1996)
    • Jones, Colin. "Some recent trends in the history of charity." in Martin J. Daunton, ed., Charity, Self-Interest and Welfare in the English Past (1996) pp: 51–63.
  • Jordan, W. K. The Charities of London, 1480–1660: The Aspirations and the Achievements of the Urban Society (1960).
  • Morris, Andrew. "How the State and Labor Saved Charitable Fundraising: Community Chests, Payroll Deduction, and the Public–Private Welfare State, 1920–1950." Studies in American Political Development 29.01 (2015): 106–125.
  • Roddy, Sarah, Julie–Marie Strange, and Bertrand Taithe. "The Charity-Mongers of Modern Babylon: Bureaucracy, Scandal, and the Transformation of the Philanthropic Marketplace, c. 1870–1912." Journal of British Studies 54#1 (2015): 118–137.
  • Sabra, A. Poverty and Charity in Medieval Islam: Mamluk Egypt, 1250–1517 (2000).
  • Scott, Anne M., ed. Experiences of Charity, 1250–1650 (Ashgate, 2015)
  • Teeuwen, Daniëlle. "Collections for the poor: monetary charitable donations in Dutch towns, c. 1600–1800." Continuity and Change 27#2 (2012): 271–299.
  • Van Leeuwen, Marco H.D. "Logic of charity: poor relief in preindustrial Europe." Journal of interdisciplinary history (1994): 589–613. online
  • Zakon o zadužbinama i fondacijama
  • Zakonom o donacijema i humaitarnoj pomoći
  • Ženevska konvencija iz 1949. godine i propratni akti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. decembar 2010)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]