Carstvo nebesko

Carstvo nebesko (grč. Βασιλεία τῶν Ουρανῶν — Basileia tōn Ouranōn) ili Carstvo Božje (grč. Βασιλεία τοῦ Θεοῦ — Basileia tou Theou), osnovni je pojam hrišćanstva i središnja tema poruke Isusa Hrista. U katoličkoj i protestantskoj tradiciji se obično prevodi kao Kraljevstvo Božje ili Nebesko kraljevstvo.

U Novom zavetu se spominje preko 100 puta, i to gotovo uvek kao parabola. Prema Isusu, Carstvo nebesko je u čoveku, ^[1] dostiže se putem razumevanja, ^[2] postajanjem nalik detetu ^[3] i vršenjem Božje volje. ^[4]

Naziv[uredi | uredi izvor]

Proučavaoci Biblije podsećaju da je grčka reč „basileia“ prevod hebrejske reči „malkuth“, koja ne znači carstvo ili kraljevstvo po teritorijalnom principu, već pre označava vladavinu. ^[5] Tako bi „Βασιλεία τῶν Ουρανῶν“ doslovno značilo vladavina nebesa.

Carstvo nebesko[uredi | uredi izvor]

U hrišćanstvu Carstvo nebesko predstavlja eshatološku realnost; boravište pravednih i otkupljenih grešnika; osnovni sadržaj hrišćanske nade i vere.

Prvo i osnovno obeležje Carstva Božijeg je večnost, a drugo sabornost - da čitav Božiji narod bude okupljen oko Boga.

Sveti apostol Pavle govori u Poslanici Jevrejima: "Pristupili ste gori sionskoj i Gradu Boga Živoga, Jerusalimu nebeskome" (Jev 12,22-24), opisujući pristupanje, tj. jedinstvo zemaljske Crkve, kao predukus Carstva Božijeg, sa nebeskom Crkvom (Carstvo Božije), dajući i sadržajni opis Carstva, u kome se nalaze, pored ostalih, i "duhovi savršenih pravednika", tj. svetitelji Božiji. U Psalmima stoji: "Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svoga, Sione" (Ps 147,12), ili proroka Jeremije u pozivu Izrailju: "Umij lice svoje oda zla, Jerusalime, da bi se izbavio" (Jer 4,14); isto govore i reči Hristove: "Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane tebi, koliko puta htedoh da skupim čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htedoste" (Mt 23,37-38) - ovde se, naravno, ne misli samo na stanovništvo Jerusalima, već na sav judejski i izrailjski narod.