Cvetna loža

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cvetna loža (sivo obojena) u odnosu prema plodniku (crveno obojen) kod tri tipa cvetova: hipogini (I), perigini (II) i epigini (III)

Cvetna loža (receptaculum) je veoma skraćena osovina cveta. Na njoj se nalaze ostali organi cveta ili grupa cvetova glavičaste cvasti.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Kod većine skrivenosemenica je teško uočljiva kao stabljika, već je najčešće skraćena u vidu posude, koja je ponekad blago zasvođena ili diskoidalna. Kod golosemenica, kao i kod nekih primitivnih skrivenosemenica, ona je konusna.[2] Nekada je veoma izdužena kao kod vrsta roda Myosurus, a može biti i izdubljena kao kod ruže, višnje i šljive. U cvetnoj loži kod hipoginih cvetova provodni snopići iz cvetne drške se šire dobijajući izgled širokog izvrnutog konusa, dok je kod epiginih cvetova provodni sistem složeniji, jer je plodnik smešten duboko u cvetnoj loži. U ovom slučaju provodni snopići prolaze kroz cvetnu ložu sve do nivoa čašičnih i kruničnih listića.[3] Kod periginog cveta, cvetna loža je izdubljena i opkoljava plodnik, ali za razliku od epiginog, ne srasta sa njgovim zidom.[4]

Uloga[uredi | uredi izvor]

Osim što okuplja druge organe cveta, cvetna loža učestvuje i u formiranju ploda. Glavni deo jabuke je sačinjen iz cvetne lože,[3] a kod jagode sitne plodove povezuje razrasla i sočna cvetna loža, koja je jestiva.[5]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Kod kajsije, cvetna loža je dlakava[6], kod šipka takođe ima čekinjaste dlake i razrasla je u obliku pehara u kome se nalaze plodovi orašice[7], dok je kod poljskog prstenjaka duguljasto kupasta i sadrži ljuspaste listiće[8].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ the free dictionary: receptacle, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  2. ^ Botany online: „Flowers“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2011); 31.7.2003.
  3. ^ a b Tatić, B.& Petković, B. 1991. Morfologija biljaka. Naučna knjiga. Beograd.
  4. ^ zivotinjsko-carstvo.com: „Reproduktivni biljni organi - tučak“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jun 2010), str. 2.
  5. ^ zivotinjsko-carstvo.com: „Biljni organi - plod i seme“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jun 2010), str. 3.
  6. ^ Serbian Brandy: „Pravljenje rakije od kajsija“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. septembar 2010); 21.9.2009.
  7. ^ Bionet-škola: „Šipak“, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  8. ^ Agro: Serijal; „osnovi herbologije“ (12)[mrtva veza]; preuzeto iz knjige „Osnovi herbologije“ autora M. Kojića i V. Janjića 1994. Institut za istraživanje u poljoprivredi „Srbija“. Beograd.