Celijačna bolest
Celijačna bolest | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | gastroenterologija |
Patient UK | [https://patient.info/doctor/coeliac-disease-pro coeliac-disease-pro Celijačna bolest] |
Celijačna bolest ili celijakija je najčešća hronična gastroenterološka autoimuna bolest koju karakteriše nepodnošljivost organizma na gluten, bjelančevinu pšenice, ječma, raži i zobi. Oboljeli moraju da se pridržavaju striktne dijete, koja je skupa, a podrazumijeva konzumiranje namirnica bez glutena.[1]
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
I pored saznanja da skoro 30% populacije nosilac gena neophodnog za razvoj celijakije (haplotip DQ2 i DQ8) samo 1% je razvilo bolest i prevalenca je u porastu širom sveta. Razlog ove pojave je nepoznat. Hipoteze da je pojčan sadržaj glutena u „ modernim žitima“ i porast upotrebe glutena sa vremenom, su besmislene, budući da je konzumacija žita (svih vrsta) opala sa 99 kg po osobi u 1900. godini na 60 kg po osobi u 2008 godini.[2]
Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]
Celijačna bolest je autoimuno oboljenje uzrokovano glijadinom i srodnim prolaminima pšenice, raži i ječma. Ovi proteinski fragmenti kod genetski predisponiranih osoba dolaze u kontakt sa intracelularnim enzimom tkivna transglutaminaza, koja ih deaminira (deaminiran glijadin) što dovodi do promene stanja i oblika proteina. Ovako izmenjeni peptidi su lako prihvatljivi od HLA DQ2 i DQ8 (molekula izloženih na površini lamine proprie poznate kao antigen prezentujuće ćelije) ka CD4 T ćelijama što rezultuje kaskadnnom reakcijom koja uključuje urođeni i stečeni imunitet i na kraju dovodi do oštećenja crevnih resica.[2]
Faktori sredine[uredi | uredi izvor]
U faktore sredine doprinose povećanoj prevalence celijačne bolesti spadaju:
- Način porođaja (naročiti rizik predstavlja carski rez),
- Rane infekcije — u zavisnosti od uzročnika, mogu povećati rizik za razvoj celijačne bolesti
- Izlaganje antibioticima — mada iako se nalazi signifikantna korelacija sa upotrebom antibiotika, ipak se ne nalazi signifikantna korelacija sa upotrebom antibiotika
- Ishrana u odojačkom uzrastu
- Sezona rođenja
- Socio-ekonomski status
- Genska predispozicija — koja prema nedavnim studijama pokazuju da vreme i količina glutena uvedenog u ishranu odojčeta i relacija sa prirodnom ishranom nemaju značajnog udela u ispoljavanju celijakije, već da važnu ulogu u nastanku celijačne bolesti ima genotip visokog rizika HLA DQ2 i DQ8. To potvrđuju i naredne generacije člana porodice koji boluje od celijakije, koje su u povećanom riziku za razvoj ove bolesti. Taj rizik je kod rođaka prvog stepena (roditelj, brat, sestra, dete): 1 od 22 osobe. Kod rođaka drugog stepena (tetka, stric, ded, nećakinja, nećak, rođak ili polubrat): 1 u 39.
- Hronične bolesti — kao što je druga autoimuna stanja i bolesti, koja uvećavaju rizik od celijakije kod sledećih bolesti: tip 1 dijabetesa, bolesti štitaste žlezde, Sjogrenov sindrom, juvenilni idiopatski artritis, sindrom razdražljivih creva, perifernu neuropatiju, Daunov sindrom, Turner-ov sindrom, Vilijaamsov sindrom, nedostatak IgA.
- Uloga makrobiota — se u poslednje vreme jako favorizuje kao hipoteza usmerena na ulogu mikrobiota u pojavi bolesti. Činjenica je da mikrobiom utiče na razvoj imunskog sistema i autoimunih bolesti; izmenjena kompozicija crevne mikrobiote opisana u pacijenata sa celijačnom bolešću se normalizuje posle tretmana sa dijetom bez glutena.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Klinička slika se kod nekih pojedinca razvija rano u životu, dok se drugi osećaju zdravo do duboke starosti, jer takve osobe sa celijačnom bolesti nemaju nikakvih znakova ili simptome.
Zbog polimorfnosti manifestnih promena klinička prezentacija celijakije može biti:
Tipična — podrazumeva prisutne gastrointestinalne simptom. Tipična celijakija se karatkreiše pozitivnim testom serologije, sa simptomima ili bez njih i bez vidljive intestinalne inflamacije na biopsiji. Iako su tipične prezentacije bile mnogo učestalije napočetku i na sredini 20. veka, posle 80-ih godina 20. veka se beleži zaokret od klasičnih gastrointestinalnih simptoma ka više slučajeva sa atipičnom i asimptomatskom prezentacijom, s tim da su najređe one sa slabijim napredovanjem u telesnoj masi.
Atipična — ima prevashodno ekstraintestinalne manifestacije.
Tiha celijakija — opisuje asimptomatske pacijente sa pozitivnim testom serologije i intestinalnom inflamacijom na biopsiji
Potencijalna forma — uključuje pacijente sa pozitivnim testom serologije, sa simptomima ili bez njih i bez vidljive intestinalne inflamacije na biopsiji.
Najčešći klinički znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]
Na osnovu brojnih istraživanja sprovedenim u prvi decenijama 21. veka utvrđeno je da postoji više od 300 simptoma celijakije, koji se mogu razlikovati od osobe do osobe, i zato se zbog velike brojnosti mogu razvrstati na sledeći način:
Organiski sistemi | Znaci i simptomi |
---|---|
Opšti |
|
Centralni nervni sistem |
|
Koža i sluzokoža |
|
Gastrointestinalni sistem |
|
Reproduktivni sistem |
|
Muskuloskeletni i zubni sistem |
|
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Terapija[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Radlović N, Leković Z, Radlović V, et al. Alergija na hranu u dečjoj dobi – klinički aspekt Biomedicinska istraživanja. 2017; 8(2):208-14.
- ^ a b Jericho H, Assiri A, Guandalini S. Celiac disease and wheat intolerance syndrome: A critical update and reappraisal. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2017; 64:15–21.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanična prezentacija Udruženja Srbije za celijakiju, Pristupljeno 18. aprila 2011.
- Celijakija – odgovori na najčešća pitanja, Biošpajz, Pristupljeno 18. aprila 2011.
Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |