Celijačna bolest

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Celijačna bolest
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostgastroenterologija
Patient UK[https://patient.info/doctor/coeliac-disease-pro coeliac-disease-pro Celijačna bolest]

Celijačna bolest ili celijakija je najčešća hronična gastroenterološka autoimuna bolest koju karakteriše nepodnošljivost organizma na gluten, bjelančevinu pšenice, ječma, raži i zobi. Oboljeli moraju da se pridržavaju striktne dijete, koja je skupa, a podrazumijeva konzumiranje namirnica bez glutena.[1]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

I pored saznanja da skoro 30% populacije nosilac gena neophodnog za razvoj celijakije (haplotip DQ2 i DQ8) samo 1% je razvilo bolest i prevalenca je u porastu širom sveta. Razlog ove pojave je nepoznat. Hipoteze da je pojčan sadržaj glutena u „ modernim žitima“ i porast upotrebe glutena sa vremenom, su besmislene, budući da je konzumacija žita (svih vrsta) opala sa 99 kg po osobi u 1900. godini na 60 kg po osobi u 2008 godini.[2]

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Celijačna bolest je autoimuno oboljenje uzrokovano glijadinom i srodnim prolaminima pšenice, raži i ječma. Ovi proteinski fragmenti kod genetski predisponiranih osoba dolaze u kontakt sa intracelularnim enzimom tkivna transglutaminaza, koja ih deaminira (deaminiran glijadin) što dovodi do promene stanja i oblika proteina. Ovako izmenjeni peptidi su lako prihvatljivi od HLA DQ2 i DQ8 (molekula izloženih na površini lamine proprie poznate kao antigen prezentujuće ćelije) ka CD4 T ćelijama što rezultuje kaskadnnom reakcijom koja uključuje urođeni i stečeni imunitet i na kraju dovodi do oštećenja crevnih resica.[2]

Faktori sredine[uredi | uredi izvor]

U faktore sredine doprinose povećanoj prevalence celijačne bolesti spadaju:

  • Način porođaja (naročiti rizik predstavlja carski rez),
  • Rane infekcije — u zavisnosti od uzročnika, mogu povećati rizik za razvoj celijačne bolesti
  • Izlaganje antibioticima — mada iako se nalazi signifikantna korelacija sa upotrebom antibiotika, ipak se ne nalazi signifikantna korelacija sa upotrebom antibiotika
  • Ishrana u odojačkom uzrastu
  • Sezona rođenja
  • Socio-ekonomski status
  • Genska predispozicija — koja prema nedavnim studijama pokazuju da vreme i količina glutena uvedenog u ishranu odojčeta i relacija sa prirodnom ishranom nemaju značajnog udela u ispoljavanju celijakije, već da važnu ulogu u nastanku celijačne bolesti ima genotip visokog rizika HLA DQ2 i DQ8. To potvrđuju i naredne generacije člana porodice koji boluje od celijakije, koje su u povećanom riziku za razvoj ove bolesti. Taj rizik je kod rođaka prvog stepena (roditelj, brat, sestra, dete): 1 od 22 osobe. Kod rođaka drugog stepena (tetka, stric, ded, nećakinja, nećak, rođak ili polubrat): 1 u 39.
  • Hronične bolesti — kao što je druga autoimuna stanja i bolesti, koja uvećavaju rizik od celijakije kod sledećih bolesti: tip 1 dijabetesa, bolesti štitaste žlezde, Sjogrenov sindrom, juvenilni idiopatski artritis, sindrom razdražljivih creva, perifernu neuropatiju, Daunov sindrom, Turner-ov sindrom, Vilijaamsov sindrom, nedostatak IgA.
  • Uloga makrobiota — se u poslednje vreme jako favorizuje kao hipoteza usmerena na ulogu mikrobiota u pojavi bolesti. Činjenica je da mikrobiom utiče na razvoj imunskog sistema i autoimunih bolesti; izmenjena kompozicija crevne mikrobiote opisana u pacijenata sa celijačnom bolešću se normalizuje posle tretmana sa dijetom bez glutena.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klinička slika se kod nekih pojedinca razvija rano u životu, dok se drugi osećaju zdravo do duboke starosti, jer takve osobe sa celijačnom bolesti nemaju nikakvih znakova ili simptome.

Zbog polimorfnosti manifestnih promena klinička prezentacija celijakije može biti:

Tipična — podrazumeva prisutne gastrointestinalne simptom. Tipična celijakija se karatkreiše pozitivnim testom serologije, sa simptomima ili bez njih i bez vidljive intestinalne inflamacije na biopsiji. Iako su tipične prezentacije bile mnogo učestalije napočetku i na sredini 20. veka, posle 80-ih godina 20. veka se beleži zaokret od klasičnih gastrointestinalnih simptoma ka više slučajeva sa atipičnom i asimptomatskom prezentacijom, s tim da su najređe one sa slabijim napredovanjem u telesnoj masi.

Atipična — ima prevashodno ekstraintestinalne manifestacije.

Tiha celijakija — opisuje asimptomatske pacijente sa pozitivnim testom serologije i intestinalnom inflamacijom na biopsiji

Potencijalna forma — uključuje pacijente sa pozitivnim testom serologije, sa simptomima ili bez njih i bez vidljive intestinalne inflamacije na biopsiji.

Najčešći klinički znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Na osnovu brojnih istraživanja sprovedenim u prvi decenijama 21. veka utvrđeno je da postoji više od 300 simptoma celijakije, koji se mogu razlikovati od osobe do osobe, i zato se zbog velike brojnosti mogu razvrstati na sledeći način:

Organiski sistemi Znaci i simptomi
Opšti
  • Anemija
  • Umor
  • Razdražljivost
  • Poremećaj rasta
Centralni nervni sistem
  • Depresija
  • Ataksija (nedostatak koordinacije mišića)
  • Razvojna kašnjenja
  • Neurološki ispadi
Koža i sluzokoža
  • Herpetiformni dermatitis
  • Intenzivan svrab i hronični osip koji se primarno nalazi na laktovima, kolenima, zadnjici, leđima i potiljaku.
  • Alopecija, gubitak kose sa glave ili tela.
  • Aftozni stomatitis ili recidivirajući soor.
Gastrointestinalni sistem
  • Proliv
  • Zatvor
  • Bol u trbuhu ili nadutost
  • Povraćanje
  • Malnutricija
  • Gubitak težine ili povećanje težine
  • Karcinom
Reproduktivni sistem
  • Neplodnost (muška i ženska)
  • Pobačaji
  • Odloženi pubertet
Muskuloskeletni i zubni sistem
  • Osteopenija i osteoporoza
  • Nizak rast
  • Oštećenja zubne cakline
  • Artritis

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radlović N, Leković Z, Radlović V, et al. Alergija na hranu u dečjoj dobi – klinički aspekt Biomedicinska istraživanja. 2017; 8(2):208-14.
  2. ^ a b Jericho H, Assiri A, Guandalini S. Celiac disease and wheat intolerance syndrome: A critical update and reappraisal. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2017; 64:15–21.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).