Cetinjski manastir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cetinjski manastir
Osnovni podaci
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
MitropolijaMitropolija crnogorsko-primorska
Osnivanje1484.
OsnivačIvan Crnojević
Upravnikprotosinđel Pajsije Đerković
MestoCetinje
DržavaCrna Gora

Cetinjski manastir je jedan od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se na Cetinju, a pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. Posvećen je prazniku Rođenja Presvete Bogorodice. Prvobitno je podignut 1484. godine, kao novi katedralni manastir Zetske mitropolije.[1] U razdoblju od 1493. do 1496. godine, pri ovom manastiru je radila čuvena Cetinjska štamparija, najstarija štamparija u srpskim zemljama.[2] Stari manastir je postradao 1692. godine od Mlečana pri dolasku Sulejman paše,[3][4] nakon čega je od mitropolita skenderijsko primorskog Danila Petrovića, podignut novi manastirski kompleks, koji je u više navrata dograđivan. U manastiru se čuvaju brojna kulturna dobra.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Cetinjski manastir (između 1890. i 1900)
Detalji manastira

Prvi manastir na Cetinju sazidao je 1484. godine Ivan Crnojević, vladar Zete, i tada je postao sjedište Zetske mitropolije. Do druge polovine 1777. mitropoliti imaju titulu „skednerijsko primorski“, a od tada tituli dodaju i crnogorsko ime.[5][6] Iz ranijeg perioda se u vezi mitropolita Romila (1530.-1551.) veže i crnogorsko ime.[7] Manastir je sazidan na lokaciji Ćipur, a je srušen do temelja 1692. od strane Mlečana, koji su ga prvo lagumali, da se lagum zapali kada skadarski vezir bude u njega ulazio. Manastir je tako uništen pri povlačenju Mlečana pred Turcima.[8] To je utvrdio Lazar Tomanović, navodeći podatak da se ranije mislilo da su Turci uništili manastir, na osnovu mletačkih dokumenata.[9]

Sulejman-paša Bušatlija je na Cetinju preživio mletačko rušenje Cetinjskog manastira. Sudbina manastira je bila, sa Mlečanima, kao i manastira Tvrdoša. Lagumali su ga i podigli u vazduh, a to je i ranilo pašu. Ogorčeni Turci su potom cijeli manastir sravnili sa zemljom. Novi vladika je izabran tek 1694. godine u osobi igumana Save ili kasnijeg mitropolita Save Očinića.[10]

Danas se na Ćipuru nalaze ostaci ovog manastira, poznatog kao Manastir Crnojevića na Ćipuru. Manastir je obnovio 1701. godine vladika Danilo, na mestu nedaleko od prvobitne lokacije.[11] Tom prilikom u novi manastir je ugrađeno kamenje iz starog, a preneta je i ploča sa grbom Crnojevića i posvetom Ivana Crnojevića. 1712. manastir je bio spaljen od bosanskog vezira Ahmet paše,[12] a obnovio ga je oko 1743. crnogorski mitropolit Sava Petrović Njegoš. Mahmud-paša Bušatlija ga je spalio 1785. godine a obnovio ga je Petar I Petrović Njegoš. Vladimir Bronevski početkom 19. vijeka manastirsku crkvu pominje kao petokupolnu,[13] a danas nema takav izgled. Više puta je dograđivan, a sadašnji izgled datira iz 1927. godine. U manastiru se nalazi Crkva Rođenja Bogorodice u kojoj se nalaze mošti Svetog Petra Cetinjskog.

Starešine manastira[uredi | uredi izvor]

Portret Ime i prezime Vreme službe
iguman Luka (Anić) 1995—2010
iguman Metodije (Ostojić) 2010—2018
iguman Pajsije (Đerković) 2021—


U manastiru se čuvaju[uredi | uredi izvor]

Ruka Svetog Jovana Krstitelja
Kruna Stefana Dečanskog

Imovina Cetinjskog manastira[uredi | uredi izvor]

U Osnivačkoj povelji Cetinjskog manastira (Hrisovulji) gospodara Ivana Crnojevića je navedeno da onoga koga odredi Bog da nakon njega vlada tom zemljom, moli i zaklinje, da to što je Ivan Crnojević priložio, uzakonio i potvrdio, ostane na vijeke netaknuto, kao što i on ništa nije uzeo svetim crkvama, no koliko je mogao priložio i potvrdio. Dalje se navodi, da ako koga nauči sijač zloće i naš protivnik đavo da štogod oduzme od ovoga što je zapisano, takav da bude proklet od Boga i sile časnoga i životvornog krsta... i da bude podoban Judi izdajniku (4. januara 6993. godine na Rijeci, U Hrista Boga blagovjerni i Bogom čuvani Gospodar zetski Ivan Crnojević). [15] U istoj povelji je navedeno da je manastir priložena i planina Lovćen. [16]

Knjaz Nikola I Petrović Njegoš je 1895. izdao Ukaz o Cetinjskom manastiru u kojem je napisano da je zetski gospodar i posljednji nezavisni srpski vladalac Ivan Crnojević osnovao na Cetinju manastir, kao stolicu zetskih mitropolita. Obradio ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja. Ta mitropolija je navedena kao jedina koja je osnovana od Svetog Save, a da je u kontinuitetu opstala do danas. Pošto se u Nikolino vrijeme na imovini manastira, na cetinjskom polju zasnovala varoš, koja se sve više širi, donesene su odluke koje su omogućile manastiru dalji opstanak. Pored ostaloga, odlučeno je da manastir svog godišnji prihod ulaže u kupovinu nepokretnih dobara u Crnoj Gori, da bi imovinu umnožio, te da bi time i u budućnosti mogao blagotvorno djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskoga naroda. Time se najsvečanije potvrđuje manastirsko pravo svojine zemljišta, na kom se prestonica podiže, i daje se svakome na znanje, da to zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno. Ta prava su darovana od Ivana Crnojevića, a od Nikole Petrovića potvrđena. [17]

Krajem 2019. godine, u toku noći i uz hapšenje opozicionih poslanika, izglasan je sporni zakon, po kojem bi sva crkvena imovina izgrađena do 1918. godine, a za koju SPC u Crnoj Gori nema dokaze vlasništva, pripale državi Crnoj Gori. Zakon je izazvao građanske proteste u vidu crkvenih litija i negodovanje od strane kanonske Crkve, jer se ovaj zakon odnosi samo na SPC i politički je usmjeren protiv srpskog karaktera istorijske Crne Gore.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janković 1984, str. 199-204.
  2. ^ Medaković 1993, str. 425-440.
  3. ^ Burović, Kaplan (2014). Skadar, pp. 46. Niš: Štamparija Viktorija. 
  4. ^ Stanojević 1975c.
  5. ^ Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovine XVIII. stoleća. Zagreb. 1914. str. 227., 229., 231... 
  6. ^ Arkiv za povjestnicu jugoslavensku - Knjiga III, Dopisi crnogorskog vladike Save Petrovića... Zagreb. 1854. str. 133... 
  7. ^ Mitropoliti zetski, crnogorski i primorski (od 1484. do 1692.g) čiji su zemni ostaci sahranjeni 20. juna u crkvi Cetinjskog manastira na Ćipuru. 
  8. ^ Tomanović 2018, str. 494..
  9. ^ Tomanović 2018, str. 574..
  10. ^ Tomanović, Lazar (1899). G. Ruvarac i Montenegrina. Sremski Karlovci. str. 79. 
  11. ^ Malbaša, Predrag. „CETINjSKI MANASTIR NA ĆIPURU”. Montenegrina. Pristupljeno 28. 5. 2020. 
  12. ^ Dabović, Đoko (2006). Pleme Šestani, str. 114. Bar: Udruženje građana Šestani. 
  13. ^ Bronevski, Vladimir (1995). Zapisi o Crnoj Gori i Boki, str. 62. Podgorica: CID. 
  14. ^ Sudbina ruke Svetog Jovana Krstitelja, ruke koja je krstila Isusa („Večernje novosti“, 13. april 2015)
  15. ^ Šekularac, Božidar (1996). „Crnogorski anali“ ili „Cetinjski ljetopis. Cetinje: Obod. str. 102, 103. 
  16. ^ Šekularac, Božidar (1996). „Crnogorski anali“ ili „Cetinjski ljetopis. Cetinje: Obod. str. 98. 
  17. ^ Glas Crnogorca, br. 26. za subotu 24. juna, Tekst: Službeni dio, Mi Nikola Prvi po milosti Božijij... 1895. str. 1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]