Citoplazma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Citoplazma je homogena, najčešće transparentna materija u obliku želatina, koja popunjava unutrašnjost ćelije.[1]

Građa[uredi | uredi izvor]

Citoplazma se sastoji od citozola i ćelijskih organela, osim nukleusa. Citozol se sastoji od vode, soli, organskih molekula i mnogih enzima koji su katalizatori u određenim reakcijama. Citoplazma ima veliku ulogu u ćelijama, i služi kao molekularna supa, u kojoj su sve ćelijske organele potopljene i koje su ograničene ćelijskom membranom. Citoplazma se nalazi između plazma membrane i jedrove membrane.[2]

Vodeni sastav citoplazme (81%) je izgrađen od jona i rastvorljivih makromolekula kao što su enzimi, ugljeni hidrati, soli i proteini, kao i veliki broj RNK molekula. Vodeni sastav citoplazme može da bude ili u obliku želatina ili u obliku tečnosti, u zavisnosti u kojoj fazi aktivnosti se nalazu ćelija. U prvom slučaju, kada je u obliku želatina, naziva se citogel, a kada je u tečnom stanju onda se naziva citozol.[3]

Nerastvorljivi delovi citoplazme su ćelijske organele, kao što su mitohondrije, hloroplast, lizozomi, ribozomi, endoplazmatični retikulum i dr.

Sve ćelije bez obzira kom organizmu pripadaju imaju citoplazmu i u tom smislu sve ćelije su iste. Međutim, ćelije iz različitih bioloških grupa i porodica se razlikuju po svojim karakteristikama. Na primer, kod životinja, citoplazma zauzima gotovo polovinu ćelijske zapremine, dok kod biljaka citoplazma zauzima mnogo manje prostora usled prisustva vakuole.

Citoplazma ima mehaničku ulogu, to jest, ima ulogu da održi oblik i formu ćelije, kao i da služi kao jastuk u slučaju da dođe do naglog udara ćelije i na taj način zaštiti ćelijske organele. Citoplazma je takođe i mesto vitalnih reakcija neophodne za život, kao što su metabolizam, glikoliza i sinteza proteina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shepherd VA (2006). The cytomatrix as a cooperative system of macromolecular and water networks. Current Topics in Developmental Biology. 75: 171–223.
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Glenn i Susan Toole. Biology for Advanced Level. Cheltenham: Stanley Thornes Publishers Ltd, 1999. ISBN 978-0-7487-3957-8.
  • C. J. Clegg i D. G. Mackean. Advanced Biology: Principles and Applications. Cheltenham: Stanley Thornes Publishers Ltd, 2000. ISBN 978-0-7195-7670-6.
  • ALBERTS, Bruce i cols. Biologia molecular de la cèl·lula. Trad. de Mercè Durfort i Coll i Miquel Llobera i Sande. Barcelona: Ediciones Omega, S.A., 1994. 1376 pàg. ISBN 978-84-282-0927-4

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]