Čačak

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Merge-arrows.svg Predloženo je da se ovaj članak ili jedan njegov deo spoji sa člankom Grad Čačak.   (Razgovor)
Čačak

Panorama Čačka
Panorama Čačka

Grb Čačka
Opširnije
Osnovni podaci
Država Flag of Serbia.svg Srbija
Pokrajina centralna Srbija
Okrug Moravički okrug
Stanovništvo
Stanovništvo 73.217
Aglomeracija 117.072
Položaj
Koordinate 43°53′17″N 20°20′35″E / 43.888166, 20.343166
Vremenska zona UTC+1, leti UTC+2
Nadmorska visina 225 m
Čačak na mapi Srbije
{{{alt}}}
Čačak
Čačak na mapi Srbije
Ostali podaci
Gradonačelnik Velimir Stanojević (NS)
Poštanski kod 32000
32101
32102
32103
32104
32105
Pozivni broj 032
Registarska oznaka ČA
Veb-strana www.cacak.org.rs


Koordinate: 43° 53′ 17" SGŠ, 20° 20′ 35" IGD

Čačak je grad u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 73217 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 70475 stanovnika).

Sadržaj

[uredi] Geografija

U geografskom pogledu, Čačak se nalazi na kontaktu Šumadije i unutrašnjih dinarida. Opština zauzima površinu od 636 km² niz tok Zapadne Morave.

[uredi] Istorija

Najstarija otkrivena arheološka nalazišta na ovom prostoru, koja govore o postojanju ljudskih zajednica i njihovom životu, pripadaju periodu neolita ili mlađeg kamenog doba (od oko 5500. do 3200. godine pre nove ere). Registrovani su i lokaliteti iz bronzanog doba, uglavnom humke. Najznačajniji praistorijski nalaz je iz Atenice, gde su oko 500. pre nove ere sahranjeni, najverovatnije, tribalski knez i kneginja sa bogatim zlatnim i srebrnim nakitom.

[uredi] Stari vek

Sledeći veliki istorijski period odgovara vremenu rimske dominacije na ovom području. U okviru čačanske opštine otkrivene su brojna poljoprivredna imanja sa pratećim objektima (villae rusticae) iz rimskog doba. Na osnovu još nekih nalaza (epigrafskih natpisa, metala i keramike) može se reći da se antički život na ovom prostoru odvijao u periodu od I. do početka V veka naše ere, kada je teritorija Čačka i okoline pripadala rimskoj provinciji Dalmaciji.

U samom centru grada istražene su terme iz II i IV veka naše ere. Nakon velike seobe naroda na ovom prostoru život zamire. Tek u VI veku u brdsko-planinskom području oko Čačka podiže se vizantijsko utvrđenje, danas nazvano Gradina, za koje se pretpostavlja da je predstavljalo administrativni i verski centar celog područja.

[uredi] Srednji vek

Najstariji pouzdano potvrđeni materijalni ostaci života Srba na ovim prostorima, koji su se na Balkan doselili za vreme vizantijskog cara Iraklija (610-641), otkriveni su na lokalitetu „Kulina“ pod Kablarom i koji su datovani u X-XI vek.

Za vreme Stefana Nemanje, ovaj kraj pod vlašću njegovog brata Stracimira, koji njime upravlja između 1168. i 1189. godine, i kada na mestu današnje crkve podiže manastir Moravski Gradac, koji je bio i sedište episkopije a kasnije mitropolije. Čačak se pod današnjim imenom prvi put pominje 18. decembra 1408. godine, u jednom spisu iz Dubrovačkog arhiva.

[uredi] Turska vlast

Padom pod Turke (1459), Gradac je pretvoren u tursku palanku (crkva Bogorodive Gradačke pretvorena je u džamiju), a staro gradačko stanovništvo je isterbljeno. U poslednjem vojnom pohodu Sulejmna Veličanstvenog (1566) Čačak se navodi kao sedište kadije, a pominje se i njegovo ranije ime kao Stari Gradac (tur. Eski Hisarluk}. Turski geograf Hadži-Kalfa navodi u Smederevskom sandžaku varoš „Džadžka, na beogradskom putu, na obali Morave“, kao sedište kadiluka, a turski geograf Evlija Čelebija na putu iz Edirna (1660), pominje turska kasabu (varoš) Džadžka.

Turska vlast na ovim prostorima nije bila ugrožena sve do Bečkog rata (16831699). Austrijska vojska je 1688. godine prodrla duboko u Srbiju, kada su ustanici oplenili i Čačak. Nakon dve godine austrijska vojska i srpski ustanici bili su poraženi, a turska vojska je uskoro razorila i sva ustanička mesta u Zapadnoj Srbiji. Mir između dve carevine nije dugo trajao. Uoči Austro-turskog rata 17161738. Čačak je imao oko 150 kuća. Oslobođenje u jesen 1717. zateklo je "nenaseljeno pusto mesto", koje Požarevačkom mirom ostalo u austrijskim rukama. Turci su u svojoj ofanzivi krajem februara 1738. ponovo zauzeli i spalili Čačak.

Posle ponovnog pada severne Srbije u turske ruke veliki deo ovog prostora ostao je pust usled seoba preko Save i Dunava. To je vreme kada se na ovo područje naseljava stanovništvo iz Crne Gore, Hercegovine, Bosne i Starog Vlaha od kojih danas potiče 90% stanovnika ovog kraja. Za vreme Kočine krajine varoš su 1788. popalili ustanici kneza Alekse Nenadovića.

[uredi] Čačak u modernoj Srbiji

Čačak je u Prvom srpskom ustanku oslobođen u proleće 1804. godine. Varoš je 1808. imala 250 stanovnika. Kada su Turci 1813. napali Srbiju sa svih strana, pod njihovu vlast pao je i Čačak. Posle ponovnog osvajanja Srbije represalije nad srpskim stanovništvom od strane Turaka bile su nepodnošljive. Misao o novom ustanku nijednog trenutka nije zamirala.

U selu Trnavi kod Čačka, septembra 1814. izbila je Hadži-Prodanova buna i uglavnom je ostala u lokalnim okvirima. Turci su je svirepo ugušili. Novi ustanak planuo je u Takovu sledeće 1815. godine na proleće, i zahvatio veliki deo Srbije. Velika bitka na Čačku trajala je od 25. aprila do 13. juna. Rešena je u nekoliko uzastopnih bojeva na prostoru od brda Ljubića i varoškog šanca. Poginuo je i predvodnik turske vojske Imšir - paša, i uništena glavnina turske vojske u beogradskom pašaluku. Čačak se posle Drugog srpskog ustanka razvijao kao nahijsko sedište. Posle konačnog odlaska Turaka iz Čačka, početkom tridesetih godina XIX veka, varoš je imala samo 900 stanovnika.

[uredi] Kultura

Konačna obnova crkve izvršena je 1834. godine. U gradu je 1837. počela je sa radom i Gimnazija. Sredinom XIX veka Čačak je imao oko 1.500 stanovnika. Gradski centar sa sabornom crkvom i objektima balkanske arhitekture podsećao je na doba prve vlade kneza Miloša Obrenovića.

Nezavisnost i međunarodno priznanje koju je Srbija dobila 1878. godine uslovili su veliki ekonomski preporod cele zemlje. Čačak postaje veliki centar za promet poljoprivrednih proizvoda u Zapadnoj Srbiji. U železnički saobraćaj Čačak je uključen 1911. kada je u grad ušao prvi voz.

Privredni napredak uslovio je i rast grada. Broj stanovnika se sa 2.290 iz 1874. godine povećao na 3.869 u 1890. godini, da bi 1900. godinu dočekao sa 4.232 žitelja čiji je broj narastao na 5.671 u 1910. godini.

Nakon trogodišnje Austrougarske okupacije, Čačak je oslobođen 25. oktobra 1918. godine. Grad je nastavio svoj razvoj, ali ovoga puta u sasvim novom ambijentu proširene države. Čačak je 1921. godine, dobio i električnu energiju za napajanje domaćinstava i prvih većih industrijskih postrojenja, Vojno-tehničkog zavoda koji je počeo sa radom 1930. godine i zapošljavao oko 1.000 radnika i Fabrike hartije, osnovana 1930. i koja imala oko 200 radnika. Opšti napredak ogledao se i prerastanjem Gimnazije u Čačku iz šestorazredne u osmorazrednu i otvaranjem nove zgrade 1927, u kojoj je gimnazija i danas smeštena. Izvršena je i obnova crkve, 1929. godine. Sve je to za posledicu imalo i povećanje stanovnika grada, sa oko 5.000 iz 1918. na oko 13.000 pred 1941. godinu.

Dom kulture

Tokom 1941. godine Čačak i njegova okolina su središte ustanka, kao i kasnijeg građanskog rata između partizana i četnika. Sukobi između dva pokreta izbilu su oko pitanja zajedničke komande, oznaka koje nisu državne, revolucionarnih organa vlasti. Nemci su pored represije nad civilnim stanovništvom i pojedinačnih i masovnih likvidacija svojih neprijatelja, izvršili i pljačku industrijskih postrojenja. Okupacija je u mnogome vratila čitavo područje čačanskog kraja, u period sa početka XX veka. U jesen 1944. godine potpomognuti podrškom zapadnih saveznika i jedinica Crvene armije, pripadnici partizanskog pokreta odneli su prevagu. Konačno oslobođenje Čačka dogodilo se 4. decembra 1944. kada su nemačke jedinice isterane iz grada.

Posle Drugog svetskog rata došlo je do revolucionarnog preobražaja društva. Monopol komunističke partije u svim vidovima života trajao je više decenija, sve do prvih višestranačkih izbora u Srbiji 1990. godine, odnosno do 2000. godine kada je došlo do konačnog smenjivanja nosioca starog režima nasleđenog iz vremenena komunizma. Razvoj Čačka od oslobođenja zemlje 1945. godine bio je usporen usled posledica okupacije i rata. Obnovljena su mnoga i poginuta nova preduzeća, kulturne ustanove, sportska društva. Grad kojeg danas poznajemo u ovom periodu dobio je i svoju arhitektonsku fizionomiju. Broj stanovnika Čačka neprekidno je rastao. Od oko 13.000 iz 1948. godine, kada je dostignut broj žitelja grada pre početak Drugog svetskog rata, preko 27.642 stanovnika u 1961. godini do 72.392 u 1991. godini. U celoj opštini je 1991. bilo ukupno 116.618 stanovnika. Prema poslednjem popisu iz 2002. godine, u gradu je živelo 73.217 stanovnika, a u opštini 117.072 stanovnika.

[uredi] Demografija

U naselju Čačak živi 58471 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,8 godina (37,9 kod muškaraca i 39,7 kod žena). U naselju ima 25304 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,89.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka

Demografija
Godina Stanovnika
1948. 18808 [1]
1953. 24020
1961. 34964
1971. 49422
1981. 62258
1991. 70475 69707
2002. 74652 73217
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
70.947 96,89%
Crnogorci
  
402 0,54%
Romi
  
349 0,47%
Jugosloveni
  
263 0,35%
Makedonci
  
111 0,15%
Hrvati
  
78 0,10%
Muslimani
  
46 0,06%
Slovenci
  
16 0,02%
Rusi
  
13 0,01%
Mađari
  
11 0,01%
Bošnjaci
  
11 0,01%
Ukrajinci
  
8 0,01%
Bugari
  
7 0,00%
Albanci
  
7 0,00%
Goranci
  
6 0,00%
Rumuni
  
4 0,00%
Česi
  
3 0,00%
Rusini
  
3 0,00%
Nemci
  
3 0,00%
Bunjevci
  
3 0,00%
Slovaci
  
2 0,00%
nepoznato
  
469 0,64%



[uredi] Privreda

Čačak je do devedesetih godina prošlog veka važio za privredno središte opštine, dok u regionalnoj raspodeli razvoja nije bio previše bitan. Možda je zbog toga propadanje društvenih preduzeća u njemu krenulo ranije nego u okolnim gradovima (Kraljevu i Gornjem Milanovcu, na primer). Čačani su na vreme počeli razvijati privatno preduzetništvo, pa je Čačak danas po privrednom razvoju daleko ispred svih suseda i nametnuo se kao središte moravičkog okruga. Nekadašnji privredni divovi su ili pred posustajanjem (Sloboda), ili su u toku NATO napada na SRJ uništeni skoro u potpunosti (Cer), ali se zato razvijaju brojna privatna preduzeća čija su imena postala poznate i prepoznatljive robne marke.

[uredi] Znamenitosti

Info non-talk.svg Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno prerađivanje.


Članak je označen ovim šablonom 21.01.2012. i nalazi se u kategoriji Geografija.
Pogledajte kako se menja stranica ili stranicu za razgovor za pomoć. Uklonite ovu poruku kada završite.

  • Planine Ovčar, Kablar, Jelica i Vujan.
  • Posetu RIMSKIM TERMAMA, koje potiču iz četvrtog veka kada je ovo područje bilo sastavni deo rimske provincije Dalmacije. One su najstarije materijalno svedočanstvo o istoriji grada.
  • Posetu KONAKU JOVANA OBRENOVIĆA: Građen je u orijentalno-balkanskom stilu 1835. godine. Danas je u konaku stalna postavka Narodnog muzeja.
  • Posetu SPOMENIKU JUNACIMA PRVOG SVETSKOG RATA: Podignut 1934. godine izginulim srpskim ratnicima, ali i pripadnicima protivničkih armija.
  • Da se popnete na brdo Ljubić. Tamo se nalazi SPOMENIK TANASKU RAJIĆU, čuvenom tobdžiji, poginulom 1815. godine.
  • SPOMENIK VOJVODI STEPI STEPANOVIĆU, u centru grada, ispred pošte. Od spomenika pa sve do kuće u kojoj je živeo Stepa Stepanović postavljene su ploče sa ispisanim godinama bitki u kojima je on učestvovao.
  • SPOMENIK UČESNICIMA HADžI-PRODANOVE BUNE koji se nalazi u porti stare crkve u Trnavi.
  • MANASTIRI oko Čačka kojih ima zaista mnogo, a posebno mesto zauzimaju Ovčarsko-kablarski manastiri: manastir Vujan, Hram Vaznesenja Hristovog, manastir Vavedenje, Manastir Nikolje...
  • BANjU GORNjU TREPČU, OVČAR BANjU i SLATINSKU BANjU. Sve su na sedamnaest, osamnaest kilometara od Čačka.

[uredi] Poznati Čačani

Spomenik Nadeždi Petrović

[uredi] Gradovi pobratimi

[uredi] Sport

Za Čačak se sa pravom može reći da je sportski grad. Veliki broj reprezentativaca (jugoslovenskih i srpskih) su svoje prve sportske korake i afirmaciju stekli upravo u Čačku. Takođe je poznat i kao „grad košarke“. Najpopularniju sportski klubovi u Čačku: FK Borac, KK Borac i RK Mladost.

[uredi] Galerija

[uredi] Reference

  1. ^ Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. ^ Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-00-9
  3. ^ Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

[uredi] Spoljašnje veze

Sa drugih Vikimedijinih projekata :


Naseljena mesta opštine Čačak

Atenica • Baluga (Ljubićska) • Baluga (Trnavska) • Banjica • Beljina • Bečanj • Brezovica • Bresnica • Vapa • Vidova • Viljuša • Vranići • Vrnčani • Vujetinci • Goričani • Gornja Gorevnica • Gornja Trepča • Donja Gorevnica • Donja Trepča • Žaočani • Zablaće • Jančići • Ježevica • Jezdina • Katrga • Kačulice • Konjevići • Kukići • Kulinovci • Lipnica • Loznica • Ljubić • Međuvršje • Milićevci • Miokovci • Mojsinje • Mrčajevci • Mršinci • Ovčar Banja • Ostra • Pakovraće • Parmenac • Petnica • Preljina • Premeća • Pridvorica • Prijevor • Prislonica • Rajac • Rakova • Riđage • Rošci • Slatina • Sokolići • Stančići • Trbušani • Trnava • Čačak

Lični alati
Imenski prostori

Latinica

Varijante
Pregledi
Radnje
navigacija
tehničke
Štampaj/izvezi
alati
Drugi jezici