Ček

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Primer čeka
Uzorak čeka iz Kanade, 2006
Ček iz 1905
Ček iz 1933

Ček predstavlja pismenu ispravu kojom izdavalac/potpisnik daje banci bezuslovnu naredbu da podnosiocu isplati naznačenu sumu novca. Za razliku od menice, koja se izdaje i kada nema novca na računu, ček se izdaje samo uz postojanje novčanog pokrića.

U evropskim zemljama svaki ček mora da obavezno sadrži sledeće elemente:

  • Označenje da je to ček
  • Bezuslovni nalog za isplatu naznačene svote
  • Ime lica koje treba da isplati čekovnu svotu (trasata)
  • Datum i mesto izdavanja
  • Potpis izdavaoca čeka (trasanta)

U pogledu trasanata i trasata razlikujemo bankarski ček kod koga je trasat banka i nebankarski ček kod koga je trasat neka firma ili fizičko lice. S obzirom na namenu ček može biti: gotovinski, virmanski, obračunski, barirani, putnički, akreditivni, cirkularni. Kao i menicu, ček karakterišu: indosiranje, avaliranje, amortizacija, plaćanje i protest čeka. Ček se ne može izdati blanko i on može biti opoziv.

Tri bitne čekovne radnje su:

  • Izdavanje čeka, gde moraju biti zadovoljeni bitni elementi čeka
  • Prenos čeka, gde se ček na donosioca prenosi prostom predajom, po naredbi putem indosamenta, a na ime putem cesije uz predaju isprave
  • Avaliranje, što podrazumeva garanciju od određenog lica

Iako razne forme čekova bile u upotrebi od davnina, a najmanje od 9. veka, tokom 20. veka čekovi su postali veoma popularan bezgotovinski metod plaćanja i upotreba čekova dostigla je vrhunac. Do druge polovine 20. veka, kako je obrada čekova postala automatizovana, izdavale su se milijarde čekova godišnje; ove količine su dostigle vrhunac početkom 1990-ih.[1] Od tada je upotreba čekova opala, i delimično je zamenjena sistemima elektronskog plaćanja. U sve većem broju zemalja čekovi su ili postali marginalni sistem plaćanja ili su potpuno ukinuti.

Deoba čeka prema njihovom obliku i nameni[uredi | uredi izvor]

Gotovinski ček[uredi | uredi izvor]

Gotovinski ček je onaj kojim trasant upućuje trasata da remitentu isplati određeni iznos gotovog novca iz njegovog pokrića.

Cirkularni ček[uredi | uredi izvor]

Cirkularni ček izdaje banka komitenta koji ima kod nje pokriće s ovlaštenjem da ga naplati kod njenih filijala (podružnica) ili banaka s kojima je u poslovnom odnosu (korespondenti), a rok podnošenja na isplatu je 6. meseci od dana izdanja.

Virmanski ček[uredi | uredi izvor]

Virmanski ček je onaj ček kojim trasant nalaže trasatu da određeni iznos novca prenese s njegovog (trasantovog) žiro-računa na žiro-račun remitenta.

Trasant, a i svaki posednik čeka može da zabrani da se ček isplati u gotovom novcu. Radi toga on mora na prednjoj strani čeka, preko sloga da napiše „samo za obračun” ili kakav drugi izraz koji znači isto. Oznaka „samo za obračun” ne može se opozvati.

Barirani ili precrtani ček[uredi | uredi izvor]

Barirani ček je onaj ček koji je s prednje strane precrtan dvema uporednim crtama i koji posednik čeka može da naplati samo preko banke. Ovo precrtavanje može da izvrši bilo trasant bilo imatelj čeka. Precrtavanje može bili opšte ili posebno. Precrtavanje je opšte ako između dve njegove crte nije ništa naznačeno ili ako je napisano „banka”, odnosno kakav drugi izraz, koji znači isto. Precrtavanje je posebno, ako je između njegovih crta napisano ime neke određene osobe. Opšte precrtavanje može se pretvoriti u posebno, a posebno ne može u opšte.

Brisanje precrtavanja ili imena označene banke smatra se kao da nije obavljeno. Trasat koji u slučaju opšteg precrtavanja ne isplati ček banci nego nekoj drugoj osobi, ili koji u slučaju posebnog precrtavanja isplati ček kojoj drugoj a ne u precrtavanju označenoj banci, odgovara za nanesenu štetu. Naknada štete ne može biti veća od čekovne svote.

Deoba čeka prema načinu određivanja korisnika[uredi | uredi izvor]

Ček može glasiti na ime, po naredbi ili na donositelja.

Bitni sastojci čeka[uredi | uredi izvor]

Ček sadrži:

  1. oznaku da je ček, napisanu u samom slogu isprave ili ako je ova izdana na stranom jeziku, izraz koji na tome jeziku odgovara pojmu čeka,
  2. bezuslovno uputstvo da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića,
  3. ime onoga koji treba da plati (trasat),
  4. mesto gde treba platiti,
  5. oznaka data i mesta izdanja čeka,
  6. potpis onoga koji je ček izdao (trasant).

Ček koji je plativ u zemlji može se trasirati samo na banku. Ček plativ izvan zemlje može se prema zakonu mesta plaćanja trasirati i na druge osobe. Ako nije naročito određeno vredi kao mesto plaćanja ono mesto koje je označeno kraj trasatovog imena. Ček u kome nije naznačeno mesto izdanja smatra se da je izdat u mestu koje je označeno kraj trasantovog imena. Određivanje kamata u čeku smatra se kao da nije napisano.

Prenos čeka[uredi | uredi izvor]

Ček se sme trasirati samo na onu osobu kod koje trasant ima pokriće kojim može raspolagati putem čeka na temelju izričitog ili prešutnog sporazuma s tom osobom. Trasant koji izda nepokriven ček dužan je dati imatelju čeka potpunu odštetu. Kao što je već rečeno, ček može glasiti na ime po naredbi ili na donositelja. Ček na ime koji sadrži oznaku „ili donositelja” odnosno drugi izraz koji isto znači vredi kao ček na donositelja. Isto tako ček bez oznake osobe kojoj se treba platiti (korisnik, remitent) vredi kao ček na donositelja. Ček može glasiti i na ime ili po naredbi samog trasanta. Ne vredi ček na donositelja u kome su trasant i trasat jedna ista osoba. Trasant odgovara za isplatu.

Ček na donositelja prenosi se jednostavnom predajom. Svaki drugi ček, makar i da nije izričito trasiran po naredbi; prenosi se indosamentom. Ček, u kome je trasant stavio reči „ne po naredbi” ili drugi izraz koji znači isto, prenosi se samo u obliku i sa učincima običnog ustupa (cesije). Ček na donositelja može se pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi odgovarajućim punim indosamentom. Indosament mora biti bezuslovan. Svaki uslov koji bi bio stavljen smatra se kao da nije napisan. Delimičan indosament je nevaljan. Nevaljan je trasatov indosament. Indosament „na donositelja” vredi kao bjanko indosament. Osoba koja izuzimajući trasata, stavi na poleđini čeka izdanog na donositelja svoj potpis, ne ispisujući odredbu o indosamentu, odgovara kao trasantov avalista. Ček ovim ne gubi osobinu čeka na donositelja. Indosament na trasata vredi kao priznanica o isplati.

Isplata čeka[uredi | uredi izvor]

Izjava o akceptu, koja bi se stavila na ček, nema čekovno-pravnog učinka. Isplata čeka se može za celu čekovnu svotu ili za izvestan njen deo osigurati jamstvom (avalom). Izuzimajući trasata, ovo osiguranje može dati svaka treća osoba, te i ona koja je ček potpisala. Ček se plaća po viđenju. Ček koji se isplaćuje u zemlji mora se trasatu podneti na isplatu, i to računajući od dana izdanja:

  1. u roku osam dana, ako je mesto izdanja i plaćanja u našoj zemlji jedno isto,
  2. u roku petnaest dana, ako su mesto izdanja i plaćanja različita mesta,
  3. u roku dvadeset dana ako je ček izdan u bilo kojoj evropskoj zemlji,
  4. u roku šezdeset dana ako je ček izdan u bilo kojoj zemlji izvan Evrope.

Kad se ček trasira iz jednog mesta na neko drugo mesto i kada u tim mestima ne vrede isti kalendari, onda se dan izdanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru, koji vredi u mestu plaćanja, te se prema tome određuje dospeće. Nemaju nikakvog uticaja na učinak čeka smrt trasantova ni njegova čekovna nesposobnost za obvezivanje, kad nastupe nakon izdanja čeka. Trasat mora odbiti isplatu čeka ako zna da je nad imovinom trasanta otvoren stečaj.

Opoziv čeka[uredi | uredi izvor]

Opozivanje čeka deluje:

  1. kad proteče rok koji je određen za podnošenje radi isplate,
  2. ako trasant neposredno pošalje ček koji glasi na ime ili „po naredbi” trasatu, s odredbom da ga namiri osobi označenoj u čeku, a opozivanje stigne trasatu pre nego što je ta odredba izvršena.

Kad nema opozivanja, trasatu je dužnost prema trasantu da ček isplati i nakon što proteče rok za podnošenje, osim ako ne postoji drukčiji sporazum. Trasant koji bi nakon isteka roka za podnošenje raspolagao pokrićem, mada nije pravovaljano opozvao ček, odgovara za naknadu štete.

Potvrda o isplati[uredi | uredi izvor]

Prilikom isplate čeka trasat može zahtevati da mu imatelj preda ček s potvrdom na njemu da je isplaćen. Imatelj čeka može odbiti delimičnu isplatu. U slučaju delimične isplate trasat može zahtevati da se ona zabeleži na čeku i da mu se uz to izda priznanica na isplaćenu svotu.

Regres zbog neisplate[uredi | uredi izvor]

Postoji obaveza notifikacije kao i kod menice. Nema regresa zbog neprihvatanja, jer nema ni akcepta. Imatelj čeka može ostvariti regres protiv indosanata, trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vreme. Podnošenje na isplatu i neisplatu moraju biti utvrđeni:

  1. javnom ispravom („protest zbog neisplate”), ili
  2. potpisanom izjavom trasatovom na čeku kojom odbija isplatu, s naznačenjem dana kada je ček bio podnesen; izjava se mora u protestnom roku uneti u registar protesta, u čemu protestno telo stavlja potvrdu na čeku, odnosno njegovom alonžu, ili
  3. datiranom potvrdom obračunskog zavoda, kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vreme i da nije namiren obračunom.

Protest zbog neisplate mora se podići prije nego što proteče rok za podnošenje na isplatu. Ali, za ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka za podnošenje, ako ne bude isplaćen, protest se može podići još i prvog radnog dana koji za ovim danom dolazi.

Umnožavanje[uredi | uredi izvor]

Ček izdat u zemlji, a plativ izvan nje, može se izdati u dva ili više istovetna primeraka. U slogu svakog primerka mora se staviti njegov tekući broj, ako se to ne učini, svaki primerak vredi kao poseban ček. Ček na donositelja ne može se umnožavati.

Zastarevanje[uredi | uredi izvor]

Regresni zahtevi imatelja čeka protiv indosanata i protiv trasanta zastaruju za šest meseci od proteka roka za podnošenje na isplatu. Regresni zahtevi indosanata jednih protiv drugih i protiv trasanta zastarevaju za šest meseci od dana kada je indosant iskupio ček ili od dana kada je protiv njega kod suda postupljeno.

Tužba[uredi | uredi izvor]

Naplata čeka tužbom – ako regresni dužnici ne bi udovoljili regresnom zahtevu imatelja čeka, on može protiv njih podignuti regresnu (čekovnu) tužbu u zastarnom roku; na osnovi tužbe sud izdaje platni nalog protiv kojeg se mogu izneti prigovori u roku od tri dana, a ako se ne iznesu, platni nalog postaje pravomoćan i izvršan.

Tužba iz temeljnog odnosa :

  • umesto regresne tužbe, imatelj čeka može svoju potražnju koja je proistekla iz pravnog odnosa, koji je temelj izdavanja ili prenosa čeka, ostvariti u redovitoj parnici protiv trasanta ili neposrednog indosanta, uz prethodni povrat čeka
  • ta se tužba može podići i kad imatelj čeka nije ispunio uslove za regres ili je regres zastario
  • rok za podizanje tužbe je zastarni rok za tražbinu iz osnovnog posla.
  • potražnju iz temeljenog odnosa imatelj čeka može ostvariti i onda kad nisu ispunjeni uslovi za regres ili je ovaj zastareo, ali tada se imatelju od njegove potražnje odbija iznos štete koju je tuženi dužnik pretrpio zbog nepravodobno učinjenog ili zbog propuštenog podnošenja čeka.

Neispoštovani čekovi[uredi | uredi izvor]

Neispoštovani ček se ne može unovčiti za svoju nominalnu vrednost i bezvredan je. Takvi čekovi su poznati kao RDI (engl. returned deposit item, vraćena depozitna stavka) ili NSF (engl. non-sufficient funds, nedovoljna sredstva). Čekovi obično bivaju neispoštovani jer je potaživani račun zamrznut ili ograničen, ili zato što na računu trasanta nije bilo dovoljno sredstava kada je ček iskorišćen. Kaže je ček črimeni na račun sa nedovoljnim sredstvima, kaže se odskače, a može se nazvati gumenim čekom.[2] Banke tipično naplaćuju klijenatu proviziju za izdavanje neispoštovanog čeka, a u nekim jurisdikcijama takav postupak predstavlja krivičnu radnju. Trasant takođe može da zahteva zaustavljanje čeka, nalažući finansijskoj instituciji da ne ispoštuje određeni ček.

U Engleskoj i Velsu se takvi čekovi obično vraćaju sa oznakom „Refer to Drawer“ - uputstvom za kontaktiranje osobe koja je izdala ček radi objašnjenja zašto ček nije ispoštovan. Ova formulacija natpisa je uvedena nakon što je banka uspešno tužena za defamaciju nakon što je vratila ček sa izrazom „Nedovoljno sredstava“ nakon što je napravljena grešku - sud je presudio da je s obzirom na to da je bilo dovoljno sredstava, izjava očigledno lažna i šteti ugledu lice koje izdaje ček. Uprkos upotrebe ove revidirane fraze, bilo je uspešnih defamacionih tužbi koje su pojedinci pokrenuli protiv banaka zbog sličnih grešaka.[3]

U Škotskoj ček deluje kao dodeljivanje iznosa novca primaocu uplate. Kao takav, ako je ček neispoštovan u Škotskoj, sredstva prisutna na bankovnom računu su „priložena“ i zamrznuta, sve dok na račun ne bude uplaćeno dovoljno sredstava da se isplati ček, platilac vrati ček i preda ga banci, ili platilac dobije pismo od potražioca u kojem se navodi da oni nisu više zainteresovani za ček.

Ček takođe može biti neispoštovan jer je zastareo ili nije unovčen pre isteka „roka validnosti“. Na mnogim čekovima je odštampano izričito obaveštenje da su nevažeći nakon nekog vremenskog perioda. U SAD, Uniformni komercijalni zakon ne obavezuje banke da poštuju zastarele čekove, kao što su čekovi predstavljeni šest meseci nakon njihovog datuma izdavanja.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Cheques and Bankers' Drafts Facts and Figures”. UK Payment Administration (UKPA). 2010. Arhivirano iz originala 13. 6. 2010. g. Pristupljeno 30. 6. 2010. 
  2. ^ Garner, Bryan A. (1995). A dictionary of modern legal usageNeophodna slobodna registracija (2nd izd.). Oxford University Press. str. 953. ISBN 978-0-19-507769-8. 
  3. ^ „Bounced cheques yield libel damages”. The Independent. UK. 21. 7. 1992. Pristupljeno 24. 9. 2009. 
  4. ^ „Uniform Commercial Code § 4-404”. United States Congress. „A bank is under no obligation to a customer having a chequing account to pay a cheque, other than a certified cheque, which is presented more than six months after its date, but it may charge its customer's account for a payment made thereafter in good faith. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]