Čikaška škola (arhitektura)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čikaška škola ili Čikaški stil je obeleženje za grupu arhitekata koji su radili u Čikagu i u Njujorku krajem 19. veka i u prvoj četvrtini 20. veka, u periodu od 1883. do 1893. godine.

Nastanak ovoga arhitektonskog pravca uzrokovalo je nekoliko stvarnosti. Prva je bila pravilna segregacija parcela u Čikagu iz razloga pravilnog iskorištavanja površine grada. To je izazvalo nastanak gradskih blokova koje karakterišu Čikago i težnju da se koristi zemljište što više u visini. Jednim od uslova bilo je da se koristi bezbednost i odolnost od strane požara. Konkretno dva velika požara godina 1871. i 1874. u velikoj su meri devastirali grad i zahtevali su tako promenu materijala i stvaranje sloja oko konstrukcije koja bi bila bezbednija od zahvatanja požarima.

Najznačajnijim znakom Čikaške škole bio je prelaz od nosećih zidova ka skeletnom sistemu koji je obezbeđivao snažnu i stabilnu konstrukciju i do visina koje do tada nisu bili dostupni. Skelet je bio i značajan fasadni elemenat. Bio je često priznavan, raščlanjivao je fasadu i stvarao je jednostavni raster. Skelet je ispunjavan sa velikim prozorima koji su omogućavali prosunčavanje prostora u to vreme najčešće sa administrativnim funkcijama. Na fasadama su se često upotrebljavali biljni motivi sa uticajimaiz Evrope koja je raširivala secesionistički pokret i koji su se postepeno iz zgrada gubili i nastajao je čisti funkcionalni izraz građevine. Jednim od znakova bila je i funkcionalna diferencijacija prostora i tako su u prizemlju nastajali prodavnice dok su spratovi bili određeni za administrativni prostor.

Predstavnici[uredi | uredi izvor]

Građevine[uredi | uredi izvor]

Luis Salivan „Carson, Pirie, Scott & Co. Building“

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Udo Kuterman, Savremena arhitektura, Novi Sad 1971.
  • iz slovačke Vikipedije