Čovjek iz zalagaonice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čovjek iz zalagaonice
Filmski poster
Izvorni naslovThe Pawnbroker
Žanrdrama
RežijaSidni Lumet
ScenarioMorton S. Fajn
Dejvid Fridkin po romanu Edvarda Luisa Volanta
Glavne ulogeRod Stajger
Džeraldina Ficdžerald
Brok Piters
Haime Sančez
MuzikaKvinsi Džouns
SnimateljBoris Kaufman
MontažaRalf Rozenblum
Godina1964.
ZemljaSjedinjene Američke Države
Jezikengleski
NagradeNominacija Roda Stajgera za Oskar za najboljeg glavnog glumca
IMDb veza

Čovjek iz zalagaonice (engl. The Pawnbroker) američki je igrani film iz 1965. u režiji Sidnija Lumeta. Film je snimljen po istoimenom romanu Edvarda Luisa Volanta.

Iako je film premijerno prikazan u junu 1964. na Berlinskom filmskom festivalu, u distribuciju je pušten tek 20. aprila 1965, nakon premijere u Sjedinjenim Američkim Državama,

Ovo je prvi američki film koji se bavi holokaustom kroz iskustva preživjelog.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Nakon dolaska Hitlera na vlast, nemački Jevrejin Saul Nazerman, univerzitetski profesor, poslat je u koncentracioni logor sa celom porodicom. Oba deteta umiru pred njegovim očima, a nacistički oficiri siluju njegovu ženu.

Prolaze godine i Nazerman otvara lihvar u Istočnom Harlemu. Međutim, Solova prošlost ga je učinila sumnjičavim i nepoverljivim prema ljudima oko sebe.

Nazermanu pomaže Portorikanac Hesus Ortiz, koji obožava svog šefa, ali nakon razgovora sa socijalnom radnicom Merilin Berčfild, on dramatično menja svoj stav prema lihvaru.

Jednog dana, Nazerman saznaje da reketaš Rodrigez koristi njegovu radnju kao paravan. Rodrigezov pravi izvor prihoda je prostitucija. Sećajući se poniženja svoje žene, Saul ne želi da učestvuje u tome. Ovo dovodi do sukoba sa Rodrigezom. U pucnjavi, Ortiz uzima metak namenjen Nazermanu i umire u rukama zalagača.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Rod Stajger Sol Nazerman
Džeraldina Ficdžerald Merilin Berčfild
Brok Piters Rodrigez
Haime Sančez Hesus Ortiz

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gates, Anita (5. 4. 2005). „Imaginary Witness: Hollywood and The Holocaust”. The New York Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 31. 7. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]