Šarlota Bronte

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga
Шарлота Бронте
Šarlota Bronte

Šarlota Bronte (Charlotte Brontë) rođena (21. april, 1816 umrla 31. mart, 1855) je engleska spisateljica, i najstarija od tri sestre Bronte čiji su zajednički radovi postali sam krem engleskog literarnog klasičnog dela.

[uredi] Život i rad

Šarlota Bronte je rođena u Thortonu u Jokširu Engleska, kao treće od šestoro dece, od oca Patrika Brontea (bivši "Patrik Brunti"), irskog porekla i njegove žene, Marije Branvel. U aprilu 1820 porodica Bronte se seli u Havort gde će Patrik raditi i služiti misu kao katolički sveštenik. Marija Branvel Bronte umire od raka 15. septembar 1821, ostavivši petoro kćeri i sinana odgajanje svojoj sestri Elizabet Branvel. Avgusta 1824, Šarlota je sa još trima svijih sestri poslata na školovanje u „Daughters' School“ (Za koju kažu da je uticala na prestavljanje Lowood škole u njenom delu Džejn Ejr). Loše uslove je Šarlota uspela da izdrži i preživi, ali je uticalo na njeno zdravlje što na fizičkom, tako i na psihičkom preživljavajući smrt ljenih dveju starijih sestara, Marije (rođene 1814) i Elizabet (rođene 1815), koje su umrle od Tuberkuloze godine 1825 ubrzo posle napištanja škole.

Kući, preživela deca - Branvel, Emili, i Ana – su bile inspirisane očevom bibliotekom opremljenom piscima kao što su Valter Skot, Lord Bajron, 1001 noć itd. Zajedno su počeli izmišnjati priče i nepoznata kraljevstva. Šarlota i Branvel su napisali priču o svojoj izmišljenoj zemlji - Angriji- dok su Emili i Ana pisali članak o svojo izmišljenoj zemlji pod nazivom- Gondal. Neke sage tih priča i dan danas postoje, i bude radoznalost istoričara i biografičara zato što otkrivaju način razmišljanja porodice Bronte u svojim najranijim godinama.

Šarlota je nastavila svoje školovalje u školi „Roe Head school“ od 1831 do 1832, gde sreće istomišljenike i buduće prijatelje, Ellen Nussey i Meri Tejlor. Šarlota se vraća u školu, ali ovog puta kao učiteljica od 1835 do 1838. Godine 1839 ona uzima prvu od mnogih pozicija kao guvernanta raznih familija u Jorkširu, i to je radila sve do 1841. Godine 1842 ona i Emili putuju do Brisela. Zbog putničkih troškova, Šarlota podučava Engleski jezik, a Emili muziku . Ubrzo iskrsava problem i njih dve se vraćaju kući zbog smrti njihove tetke Elizabet Branvel, koja im se pridružila u familiji posle smrti njihove majke, preminuvši u Oktobru, 1842. Šarlota se vratila sama u brisel, januara 1843 da bi prihvatila mesto učiteljice. Njen drugi boravak tamo nije bio baš posebno srećan; Bila je usamljena, i nedostajala joj je kuća. Konačno se vraća kući januara 1844 i kasnije nalazi inspiraciju u događajima u briselu za svoj roman „Profesor“.

Maja 1846, Šarlota, Emili, i Ana izdaju kolekciju poezije pod pseudonimom. Uprkos činjenici da knjiga nije privukla neku posebnu pažnju (prodate su samo dve kopije) sestre su nastavile da pišu svoja sledeća dela. Šarlota je nastavila pod svojim imenom 'Currer Bell' kada je izdala svoja dva prva romana.

Njeni romani su:

Njena dela su poprilično kritikovana. Dosta se spekulisalo u ono vreme da li je Currer Bell stvarno bio muško ili žensko.

Šarlotin brat, Branvel, jedini sin u porodici, umire od hroničnog bronhitisa izazvanog pićem, u septembru 1848, mada je ŠArlota bila ubeđena da je za njegovu smrt kriva Tuberkuloza. Emili i Ana obe umiru od tuberkuloze decembra 1848 i maja 1849,.

Šarlota i njen otac su sada ostali sami. Zbog uspeha njenog romana Džejn Ejr, izdavači je ubeđuju da poseti London, gde će otkrizti svoj pravi identitet gde će se početi kretati u malo većim društvenim slojevima, sprijateljivši se sa tadašnjim velikim engleskim piscima. Uprkos svemu nikad nije napustila Havort više od par nedelja.

Juna 1854, Šarlota se udaje za Artura Bela Nikolsa, očevog pomoćnika. Ona umire devet meseci kasnije tokom svoje prve trudnoće. Na sertifikatu umrlice , piše kao uzrok smrti tuberkuloza, ali danas se pojavđuju i dokazu da je možda umrla i od tifusa. Šarlota je sahranjena ispred crkve „St. Michael“ u Havortu u Engleskoj.


[uredi] Spoljašnje veze