Šeik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šeik, šeih ili šejh (arap. شيخ) je arapska reč za starog oca (po napunjenoj 50. godini života), poglavara veće familije, zajednice ili plemena, ali i za svaku uglednu osobu, koja ima prosvetni i duhovni autoritet, kao što su duhovne vođe (npr. ulema).

U sufizmu, šejk je duhovni vođa i učitelj verske zajednice. U Osmanskom carstvu, Šeik el Islam je izricao fatve i bio po hijerarhiji odmah do vezira.

Vidi još[uredi | uredi izvor]