Šesti pomesni sabor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pomesni sabor Laodikijski poznat još i kao Šesti pomesni sabor je održan u maloazijskom gradu Laodikeji, Frigijau, drugoj polovini 4. veka, a pre Drugog vaseljenskog sabora.

To je bio pomesni skup episkopa i vodećih sveštenika iz Male Azije. Održan je tokom 363. i 364. godine, nedugo nakon smrti rimskog cara Julijana Odstupnika, kojom je okončan poslednji pokušaj da se u Rimskom carstvu obnovi paganizam, ali je i deo carskih teritorija pao pod vlast, prema hrišćanstvu neprijateljski raspoložene sasanidske Persije.

Sabor u Laodikeji je doneo niz kanonskih pravila za Crkvu i vernike, koji se tiču liturgijske prakse, ponašanja sveštenika i vernika, ograničenja prilikom Evharistije i određivanja biblijskog Kanona. Jedan od najvažnijih kanona je bila zabrana hrišćanima da praznuju jevrejski Sabat, odnosno da se odmaraju isključivo na Dan Gospodnji, odnosno nedelju. [1]

Sabor ograničava javno čitanje u crkvi samo na kanonske knjige Starog i Novog Zaveta. Navodi se spisak knjiga Novog zaveta, koji sadrži 26 knjiga, sve osim Knjige Otkrivenja, i Stari zavet, koji sadrži 22 knjige, plus knjigu Baruha i Pismo Jeremije.

Nije poznato koliko je tačno episkopa prisustvovalo ovom saboru. Sabor je doneo ukupno šezdeset kanona.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Council of Laodicea at bible-researcher.com
  2. ^ "Synod of Laodicea" Nicene and Post-Nicene Fathers, Second Series, Vol. 14. Philip Schaff and Henry Wace (eds). Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., (1900)

Vidi još[uredi | uredi izvor]