Širaz

Koordinate: 29° 36′ S; 52° 31′ I / 29.6° S; 52.51° I / 29.6; 52.51
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Širaz
شيراز

Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Iran
PokrajinaFars
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2016.1.869.001[1]
Geografske karakteristike
Koordinate29° 36′ S; 52° 31′ I / 29.6° S; 52.51° I / 29.6; 52.51
Vremenska zonaUTC+3:30
Aps. visina1.486 m
Površina1.268 km2
Širaz na karti Irana
Širaz
Širaz
Širaz na karti Irana
Ostali podaci
GradonačelnikHejdar Eskandarpur[2]
Pozivni broj071
Veb-sajt
www.shiraz.ir

Širaz (pers. شیراز), (O ovoj zvučnoj datoteci izgovor) je grad Iranu i središte pokrajine Fars. Prema popisu iz 2016. u gradu je živelo 1.723.745 stanovnika, a sa stanovništvom u predgrađima 1.869.001 stanovnika.[1]

Širaz se nalazi u središnjem delu pokrajine Fars, na nadmorskoj visini od 1.486 metara u području planine Zagros i ima umerenu klimu. Udaljen je 984 kilometara južno od Teherana.

Opština Širaz podeljena je na 11 nezavisnih urbanih oblasti i prostire se na površini od 240 kvadratnih kilometara.

Ime Širaza zabeleženo je u knjigama i istorijskim dokumentima pod različitim nazivima kao što su „Tirazis“ i „Širazis“. Ovaj grad je bio prestonica Irana u periodu vladavine Safarida, Bujida i Zenda.

Zahvaljujući svom središnjem položaju u području južnog Zagrosa i lokaciji na relativno plodnom području, Širaz je od davnina bio prirodno mesto za lokalnu razmenu roba i dobara između poljoprivrednika, stanovnika i nomada.

Grad se, takođe, nalazi na ruti trgovačkih puteva ka lukama na jugu kao što je luka Bušer.

Zbog svojih brojnih istorijskih, kulturnih, verskih i prirodnih znamenitosti, Širaz je oduvek privlačio mnoge turiste. Sejid Ali Hamnei, vrhovni verski vođa Irana, dodelio mu je titulu „trećeg svetilišta Ehlul bejta na prostoru Irana“.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Citadela Karima Kana

Prema istoriji Irana u izdanju Univerziteta u Kembridžu "Širaz je stalno naseljen grad još od sasanidske ere, pa čak i ranije". Međutim, prvi verodostojni pomeni grada datiraju iz rane islamske ere. Prema Islamskoj enciklopediji, Širaz je grad izgrađen u islamskoj eri na mestu koje je stalno naseljeno od vremena Sasanida, ili verovatno i pre toga.

Bujidsko carstvo do Safavida[uredi | uredi izvor]

U 10. i 11. veku dinastija Al-Bujida iz Farsa izabrala je Širaz za glavni grad i u njemu podigla džamije, palate, biblioteke i vodene kanale iz reke Kur. Tokom ovog perioda, Širaz je postao najveći grad pokrajine Fars (uključujući Jazd i severnu obalu Persijskog zaliva). Od polovine 12. veka dominaciju nad Širazom imali su Salguridi. U tom periodu Širaz je doživeo napredak i izgrađene su mnoge škole, bolnice i Atabak bazar. Zahvaljujući taktici Salgurida Širaz je u vreme najezde Džingis-kana ostao pošteđen razaranja i masakra, pošto se salguridski vladari, Abu Bakr ibn Sa'd, obavezao na plaćanje poreza Mongolima. U 13. veku Širaz je bio vodeći centar nauke i umetnosti. Zahvaljujući podsticaju vladara i prisustvu naučnika i umetnika, ovaj grad je od strane starih geografa prozvan Dar al-ulama (Zemlja znanja).

Širaz, Iran iz svemira. Fotografija por. Krisa Hadfilda iz Kanadske svemirske agencije, slikana iz Međunarodne svemirske stanice 20. marta 2003. godine (na dan iranske Nove godine Noruz).

Safavidski period do savremene epohe[uredi | uredi izvor]

Širaz je 1503. godine pao u ruke dinastije Safavida. U ovom periodu podignuta su mnoga zdanja među kojima i Hanova škola, Palata na trgu i gradske zidine.

Karim-han Zand je 1766-7. godine odabrao Širaz za prestonicu svog sultanata. Tokom ovog perioda, Širaz je ponovo doživeo procvat i broj njegovih stanovnika se povećao. Iz Širaza su se dopremali predmeti od stakla u čitav Iran, a širasko vino koje su uglavnom proizvodili Jermeni i Jevreji, preko Persijskog zaliva se izvozilo na indijsko tržište. U periodu vladavine Karim Hana majstori i zanatlije dolazili u Širaz su iz svih krajeva sveta. Kaže se da je samo u izgradnji novog šanca oko grada učestvovalo 12.000 ljudi. Po nalogu Karim-hana izgrađeno je mnoštvo zgrada kao što je nova gradska tvrđava, bazar Vakil, sudnica, artiljerija, velelepna džamija i nekoliko hiljada stambenih jedinica za Lore i Lake koji su se nalazili u sastavu vojske Karim-kana.

Naslednici Karim-hana nakon njegove smrti nisu uspeli da očuvaju vlast dinastije Zand, a dolaskom na vlast dinastije Kadžar, Aga Muhamed-han je prestonicu premestio u Teheran.

Godine 1974. Širaz se po veličini nalazio odmah iza industrijskih gradova, Tabriza i Isfahana, i religijskog središta Mešheda.

Nakon revolucije pristupilo se renoviranju istorijskih spomenika od kojih su najvažniji tvrđava Karim-hana, mauzolej Hadžu Kermanija i kapija Kur'ana, kupatilo Vakil i Hafizova grobnica.

Dan Širaza[uredi | uredi izvor]

Gradsko veće Širaza je usvojilo da se Dan Širaza obeležava sredinom proleća, odnosno 15. maja, što je verifikovano i u Parlamentu Islamske republike Iran. Tim povodom svake godine u organizaciji opštine Širaz ovog dana se održavaju posebne manifestacije. Godine 2010. godine, iznad neba nad Širazom po prvi put je istovremeno pušteno 12 vazduhoplovnih balona. Povodom manifestacije Nedelja Širaza, nebom iznad grada leteli su baloni iz različitih evropskih zemalja kojima su upravljali profesionalni vozači, a čija posada su bili građani Širaza.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Širaz, glavni grad pokrajine Fars, prostire se na površini od 1.268 km² na jugozapadu Irana u centralnom delu pokrajine Fars. Širaz je okružen relativno visokim planinskim vencem u obliku čvrstog bedema koji imaju posebnu stratešku važnost za zaštitu grada.

Širaz se nalazi na koordinatama od 29° 36' geografske širine i 52° 32', geografske dužine, sa nadmorskom visinom koja u različitim delovima grada varira između 1.480 i 1.670 metara.

Rudhane-je hošk (Suva reka) je sezonska reka koja nakon prolaska kroz Širaz teče prema jugoistoku i uliva se u jezero Maharlu.

Klima[uredi | uredi izvor]

Prosečna temperatura u julu (najtopliji mesec) je 30 °C, u januaru (najhladniji mesec u godini), 5 °C, 17 °C u aprilu i 20 °C u oktobru. Prosečna godišnja temperatura je 18 °C, dok godišnja količina padavina u Širazu iznosi 337,8 mm.

Klima (Širaz)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 12,1
(53,8)
14,7
(58,5)
18,9
(66)
23,8
(74,8)
30,6
(87,1)
36,1
(97)
37,8
(100)
37,0
(98,6)
33,7
(92,7)
27,8
(82)
20,5
(68,9)
14,4
(57,9)
25,6
(78,1)
Prosek, °C (°F) 5,3
(41,5)
7,7
(45,9)
11,8
(53,2)
16,2
(61,2)
22,5
(72,5)
27,7
(81,9)
29,8
(85,6)
28,7
(83,7)
24,5
(76,1)
18,4
(65,1)
11,7
(53,1)
6,8
(44,2)
17,6
(63,7)
Srednji minimum, °C (°F) −0,4
(31,3)
1,2
(34,2)
4,8
(40,6)
8,5
(47,3)
13,2
(55,8)
17,1
(62,8)
19,9
(67,8)
18,8
(65,8)
14,1
(57,4)
8,8
(47,8)
3,8
(38,8)
0,5
(32,9)
9,2
(48,6)
Količina padavina, mm (in) 79,8
(31,42)
49,8
(19,61)
48,4
(19,06)
36,0
(14,17)
6,6
(2,6)
0,2
(0,08)
1,0
(0,39)
0,1
(0,04)
0,0
(0)
5,2
(2,05)
20,7
(8,15)
63,2
(24,88)
305,6
(120,31)
[traži se izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu, u gradu je 2016. živelo 1.723.745 stanovnika, a sa stanovništvom u predgrađima 1.869.001 stanovnika.

Stanovnici Širaza govore širaskim dijalektom persijskog jezika. Istraživanja o sadašnjem statusu širaskog dijalekta pokazuju da žitelji Širaza starije dobi imaju viši nivo poznavanja ovog dijalekta. Pojava dva velika persijska pesnika, Hafeza i Saadija, još od mongolske epohe je snažno uticala na sve aspekte života stanovnika Širaza, čak i nakon njihove smrti, tako što je dovela do postepenog slabljenja ranijeg dijalekta i dominacije novog persijskog jezika kod ljudi sa ovih prostora.

Kretanje broja stanovnika
1986. 1991. 1996. 2006. 2011. 2016.
848.289 965.117[3] 1.053.025[3] 1.227.331[3] 1.460.665[1] 1.869.001[1]

Religija[uredi | uredi izvor]

Islam je većinska religija kod stanovnika Širaza. U njemu se zadržala i jevrejska manjina koja danas broji 6.000 ljudi. U Širazu trenutno postoje dve aktivne crkve, jermenska, i druga anglikanska.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Širaz je poznat kao grad poezije. Poznata iranska pesnikinja Džahan Malek Katun živela je u Širazu. Širaz je, takođe, poznat i kao grad vina, vrtova i cveća. Vrt ima posebno mesto u iranskoj kulturi, a Širaz je od davnina poznat po svojim prelepim vrtovima. Brojni vrtovi Širaza imaju istorijski značaj i danas važe za značajne turističke destinacije. Među njima su najpoznatiji vrt Eram, Afif-abad, Delgoša i Đahan-nama.

U Širazu je od 1967. do 1977. godine održavan Širaski festival umetnosti. Ovaj festival je u svoje vreme i u svojoj kategoriji bio najveći kulturni događaj od svetskog značaja. Festival je osnovan u cilju podsticanja tradicionalnih iranskih umetnosti i podizanja kulturnih standarda. To je, takođe, bio lokalni događaj na kojem su se okupljali najveći tradicionalni i moderni umetnici iz Irana i sveta.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Istorijske atrakcije[uredi | uredi izvor]

Širaz važi za jedan od najvažnijih turističkih centara u Iranu, i poznat je po mnogim istorijskim znamenitostima koji privlače domaće i strane turiste. Među istorijskim atrakcijama Širaza mogu se navesti hram vatre Samikan, grobnica Hafeza, grobnica Hadžu Kermanija, grobnica Saadija, tvrđava Karim-hana, bašte Đahan-nama, Eram, Taht, Ćehel tan, Delgoša, Afif-abad, Narandžestan Kavam, Haft tan, palata Salehi, bunar Mortaz Ali, kupatilo Bag-e nešat, palata Bag-e Ilhani, palata Divanhana, palata Kolah farangi, Nasir-ul Mulkova džamija, Abu Nasrova palata, tvrđava Kak-ha, škola Aga Baba-hana, Hanova škola, muzej Pars, muzej Haft tanan, bareljef Bahrama na Barm-e delak.

Prirodne atrakcije[uredi | uredi izvor]

Od prirodnih znamenitosti Širaza mogi se navesti Kuhmaresorhijski vodopad, Barm-e delak, tvrđava Kel'ebandar, Nacionalni park Bamu, Širaski vrt ptica, termalni izvori Parbanab, Đušak, Horagan i Rići, jezera Aržan i Maharlu, selo Roknabad, reka Kareagadž, selo Karat, planina Sabzpušan, zaštićeno prirodna područja Ataškade, Čahmeski, Salmani i Haftberm sa mnoštvom termalnih izvora.

Prirodni termalni izvori oko Širaza imaju poseban značaj kako za lečenje, tako i za razvoj turizma pokrajine Fars.

Religijske znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Brojna svetilišta posvećena potomcima imama koja se nalaze u Širazu tokom stoleća formirala su društveno-ekonomsku strukturu ovog grada. Kaže se da je u vreme vladavine abasidskog halife Mamuna, veliki broj potomaka Muse ibn Dža'fera, sedmog šiitskog imama, pronašla utočište u Širazu, gde su, saglasno raznim predanjima, umrli prirodnom smrću ili su bili ubijeni od strane abasidskih vladara. Trebalo je da prođe mnogo godina da se svi ti grobovi otkriju,identifikuju i postanu šiitska svetilišta. Neka od njih, kao što je mauzolej Ali Ibn Hamze, identifikovan je u vreme bujidske dinastije, dok je za neka druga, poput mauzoleja Šah Čeraga, trebalo da prođe oko četiri stotine godina da budu identifikovana od strane salguridskih vladara. Identifikacija većine ovih svetilišta izvršena je na osnovu islamskih predanja, pre nego na istorijskim dokazima i svedočanstvima.

Zelene površine[uredi | uredi izvor]

U 2008. godini pokrivenost zelenim površinama po glavi stanovnika iznosila je 12,7 kvadratnih metara. Trenutno u gradu postoji 118 parkova od kojih je najveći Azadi, sa površinom od 204,191 kvadratnih metara.

Međunarodni sajam[uredi | uredi izvor]

Izvorni članak: Međunarodni sajam u Širazu

Međunarodni sajam u Širazu predstavlja najveći izložbeni centar u južnom Iranu. Sajam se nalazi u naselju Golestan, na severozapadu grada, na površini od preko 760.000 kvadratnih metara, sa 6 zatvorenih i tri salona u izgradnji, a otvoreni izložbeni prostor ima površinu od 3.000 kvadratnih metara.

Galerije[uredi | uredi izvor]

Širaz ima 18 galerija u kojima se izlažu umetnička i kulturna dela.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Grad Širaz ima 11 muzeja, među kojima se izdvajaju Muzej Ahemenida, Muzej Sasanida i Kadžarski muzej, u kojima su izloženi eksponati iz epoha ovih dinastija. Muzej istorije prirode i tehnologije Univerziteta u Širazu prikazuje različite vrste životinja, vegetacije i primerke geologije. Muzej Parsa prikazuje glinene predmete stare nekoliko hiljada godina p. n. e. do kadžarskog perioda, Muzej Afif-abad prikazuje razne vrste oružja iz vremena Safavida do pahlavijske ere.

Hoteli i odmarališta[uredi | uredi izvor]

Grad Širaz ima ukupno 131 registrovanih motela i hostela, kao i 34 hotela, među kojima su Širaz, Zendije, Čamran, Pars i Homa sa pet zvezdica, 26 hotela sa četiri, tri, dve i jednom zvezdicom i četiri turističke rezidencije.

Skijaški centri[uredi | uredi izvor]

Na 80 kilometara severno od Širaza na nadmorskoj visini od 2850 metara nalazi se sportsko- rekreativni kompleks Puladkaf koji ima drugu po veličini međunarodnu ski stazu u zemlji. Kompleks je otvoren 2001. godine i sadrži žičaru, restorane, objekte za brzu hranu, kafiće, hotele, motele i školu skijanja, a u pogledu rekreativnih sadržaja posetioci mogu da uživaju u vožnji motornih sanki, bicikala, hoverborda, pedalina i jahanju.

Transport[uredi | uredi izvor]

Aerodromi[uredi | uredi izvor]

Izvorni članak: Međunarodni aerodrom Širaz

Širaz je drugi iranski grad, posle Teherana, koji je dobio međunarodni aerodrom. Ovaj aerodrom je otvoren u vreme vladavine Muhameda Reza Šaha Pahlavija po imenu Međunarodni aerodrom Širaz, koji je nakon Islamske revolucije preimenovan u "Međunarodni aerodrom šehid Dastgejb. Nakon renoviranja 2005. godine, Međunarodni aerodrom Širaz je u pogledu bezbednosti letenja, uključujući i elektronske i navigacione sisteme aerodromske kontrole, prepoznat kao drugi najpouzdaniji i najmoderniji aerodrom u Iranu (nakon Međunarodnog aerodroma Imam Homeini u Teheranu).

Trenutno, aerodrom ima godišnji kapacitet da primi 4 miliona putnika, što će, do kraja razvojnog plana biti povećano na 10 miliona.

Železnica[uredi | uredi izvor]

Preko železničke stanice koja važi za najbolju i po površini najveću u zemlji, Širaz je povezan sa iranskom železničkom mrežom. Železnička stanica u Širazu postala je u potpunosti operativna u oktobru 2011. godine i sa ove stanice putnički vozovi šest dana nedeljno saobraćaju sa gradovima kao što su Isfahan, Teheran i Mašhad.

Autobuski prevoz[uredi | uredi izvor]

U blizini glavnih saobraćajnih izlaznih čvorišta grada nalaze se četiri prigradska terminala.

Širaz ima 71 autobusku liniju na kojima saobraća 50.000 autobusa. U Širazu je 2009. godine pušten u rad Treći sistem brzog autobuskog prevoza (Bus Rapid Transit) sa dve linije, a još dva planiraju da budu otvorene 2010.

Metro[uredi | uredi izvor]

Izvorni članak: Metro u Širazu

Godine 2001. Organizacija za gradski železnički prevoz Širaza započela je projekat izgradnje gradskog metroa sa tri linije. Dužina prve linije iznosi 22,4 km, dužina druge linije iznosiće 8,5 km, dok će treća linija imati 16 km. Na prvoj ruti izgrađena je 21 stanica. Kada budu završene, linije će imati 32 stanice ispod zemlje, šest iznad i jedna, specijalna stanica, biće priključena na železničku stanicu. Prva linija je puštena u rad u oktobru 2014. godine.

Visokoškolske ustanove i univerziteti[uredi | uredi izvor]

Od nekoliko važnih univerziteta koji se nalaze u Širazu, najznačajniji je Univerzitet u Širazu u sklopu kojeg rade fakulteti za prirodne nauke, poljoprivredu, veterinarstvo, književnost i humanističke nauke, umetnost i arhitekturu, pravo i političke nauke, pedagogiju i psihologiju.

Medicinski fakultet postoji 60 godina. Osim ovih, u Širazu se nalazi i Tehnološki fakultet, Fakultet za telekomunikacije, Fakultet za elektronsku industriju, Tehnički fakultet Šahid Bahonar, Visokoškolske ustanove Hafez Širazi i Pasargad. Islamski univerzitet Azad koji se sastoji od nekoliko fakulteta i Univerzitet Pajame Nur takođe spadaju u važne akademsko-obrazovne centre Širaza.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući svom središnjem položaju u području južnog Zagrosa i lokaciji na relativno plodnom području, Širaz je od davnina bio prirodno mesto za lokalnu razmenu roba između poljoprivrednika, stanovnika i nomada.

Grad se, takođe, nalazio na ruti koja vodi na jug, ka lukama poput Bušera, i izgradnjom železničke mreže koje povezuju druge luke, njegov značaj je opao. Širaz je tokom svoje istorije bio administrativno i vojno središte, što je, takođe, uticalo na njegov ekonomski procvat. U proteklim decenijama turizam je značajno uticao na prosperitet grada.

Širaz je središte mnogih fabrika koje proizvode elektronske uređaje kao što su iranska elektronska industrija i telekomunikacije (SAIRAN), Simens, ITMC i TAKSA. IT sektor jedan je od najzastupljenijih u gradu koji u cilju razmene iskustava sarađuje sa velikim IT sektorima u svetu, kao što su Minhen i Berlin (u fabrikama Simens-a).

Zbog obilja vode koja postoji u ovoj oblasti u odnosu na okolne pustinje, poljoprivreda je oduvek bila važan deo ekonomije Širaza i njegovih prigradskih naselja. Najznačajniji poljoprivredni proizvodi Širaza su: grožđe, pomorandže, persimon (japanska jabuka), mušmula, nektarina, nar i pšenica. Grad je takođe poznat po proizvodnji tepiha i cveća. Od tradicionalnih zanata zastupljeni su intarzija, mozaik, tepisi i rezbarenje.

Glavni segment industrije Širaza je elektronska industrija, rafinerija nafte, petrohemijski kompleks, proizvodnja cementa, sintetičkih guma, mleka i mlečnih proizvoda i tkanje. Energetsku okosnicu Širaza čine gasna elektrana Širaz, elektrana Hafez, kombinovana termoelektrana Fars i solarna elektrana Širaz.

Suveniri[uredi | uredi izvor]

Širaz je poznat po brojnim poslasticama i suvenirima, kao što su limunov sok, nar, smokva, turšija, urme, šafran, tradicionalni suvi kolači (koluće i kak), kana, predmeti od pletenog pruća, predivo, ukrasni predmeti od stakla, grnčarija i filc.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „«نتایج سرشماری شهرستان‌های کشور سال ۱۳۹۵» (Cenzus stanovništva po pokrajinama za 2016. godinu)”. Centar za statistiku Irana (na jeziku: persijski). Pristupljeno 22. 6. 2018. 
  2. ^ „آشنایی با شهردار شیراز (Upoznajte gradonačelnika Širaza)”. Zvanični veb-sajt grada Širaza (na jeziku: persijski). Pristupljeno 22. 6. 2018. 
  3. ^ a b v „IRAN: Major and Midsize Cities”. citypopulation.de. 20. 12. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]