Širokolisne i mešovite šume umerenih predela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prostor umerenih širokolisnih i mešovitih šuma

Širokolisne i mešovite šume umerenih predela, ili često samo umerene širokolisne šume, predstavljaju biom rasprostranjen u uslovima umerene i vlažne klime, prisutan na obe hemisfere.[1] U širokolisnim listopadnim šumama prisutne su listopadne vrste drveća i pokoja vrsta zimzelenog žbuna, u širokolisnim zimzelenim šumama prisutno je zimzeleno visoko drveće, dok se u mešanim šumama najčešće nalaze listopadne vrste drveća iz grupe skrivenosemenica i zimzelene vrste četinara. Najzastupljenije širokolisne vrste drveća su hrastovi, bukve, javori i breze, a od četinara prisutni su kontinentalni borovi, smrče, ariševi i jele[2].

Ove šume su najbogatije i najizrazitije u centralnoj Kini i istoku Severne Amerike, sa nekim drugim globalno prepoznatljivim ekoregijama na Kavkazu, Himalajima, Južnoj Evropi, Australaziji, južnoj Južnoj Americi i Ruskom dalekom istoku.[1][3][4]

Rasprostranjenost bioma[uredi | uredi izvor]

listopadna šuma na Staroj planini

Biom listopadnih i mešovitih šuma umerenog predela prisutan je u predelima sa umerenom klimom na svim kontinentima, izuzev Afrike. Ne predstavlja kontinuirani geografski pojas, usled različitih promena klime. Sa povećanjem nadmorske visine, ovaj biom prelazi u biom četinarskih šuma umerenog predela (npr. šume jele), a sa povećanjem kontinentalnosti u biom travnih i žbunastih vegetacija (npr. šumo-stepe u Panonskoj niziji). Sa povećanjem maritimnosti, dolazi do prelaza u biome tropskih i suptropskih šuma.

Klima[uredi | uredi izvor]

Listopadne i mešovite šume se u umerenim klimatskim pojasevima javljaju na prostorima sa jasno odvojenim toplim i hladnim periodom godine, što uslovljava srednju godišnju temperaturu između 5,5 °C i 15,6 °C. Godišnja količina padavina je uopšteno govoreći veća od 600 mm, a obično i iznad 1500 mm. U nekim oblastima, postoji i jasno izražen sušni period godine — zimi u istočnoj Aziji, ili leti na planinama Mediterana (oromediteran).

Širokolisne i mešovite šume umerenih predela postoje u područjims sa hladnom i toplom sezonom, zbog kojih je prosečna godišnja temperatura ugodna (3 do 15,6 °C). Ove šume postoje u relativno toplim i kišovitim klimama, ponekad i sa suvom sezonom pored već navedenih. Suva sezona se pojavljuje zimi u istočnoj Aziji i u leto u Sredozemlju. Druga područja imaju česte kiše; godišnja količina kiše je obično preko 600 milimetara, a često i preko 1500 milimetara. Temperatura je obično umerena, osim u nekim delovima Azije poput Primorskog kraja gde ove šume opstaju uprkos surovih uslova i vrlo hladnih zima.[5][6]

Ove šume su najbogatije i najkarakterističnije u središnjoj Kini i istočnoj Severnoj Americi, s nekim drugim globalno prepoznatljivim ekoregijama na Kavkazu, Himalajim, južnoj Evropi i ruskom Dalekom istoku.[1][3][4]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Tipska struktura ovih šuma se obično sastoji od četiri dela, tj. sprata. Najviši sprat su krošnje i on se sastoji od odraslog visokog drveća koje može biti visoko između 33 i 66 м. Ispod krošnji se nalaze ostala tri sprata, koja su otprilike 9 do 15 metara niža od sprata krošnji; tu opstaju vrste biljaka koje su otporne na manju količinu svetlosti. Gornji sprat se nalazi ispod sprata krošnji i čini ga manje odraslo drveće ili mlado drveće koje čeka priliku da izraste uz više svetlosti, nakon što se sruši neko veće drvo. Ispod ovog sprata je sprat grmlja, koji se sastoji od drvenastih biljaka koje ne rastu mnogo uvis. Najniži (i biološki najraznolikiji) sprat je sprat zeljastih biljaka.[1]

Tipski opisane, šume ovog bioma su strukturirane u četiri sprata:

  1. sprat visokog drveća;
  2. sprat niskog drveća;
  3. sprat žbunja i visokih zeljastih biljaka;
  4. sprat prizemnih zeljastih biljaka.

Najveći biodiverzitet vrsta ima sprat prizemnih zeljastih biljaka. Imena šumama (ekosistemima u okviru ovog bioma) daju se na osnovu sprata visokog drveća, iako je on sačinjen od najmanjeg broja vrsta. Tako, primera radi, postoje šume bukve (bukove šume), mešovite šume bukve i smrče, šume oraha

Karakteristično i dominantno širokolisno drveće ovog bioma su hrastovi (vrste roda Quercus), bukve (vrste roda Fagus), javori (vrste roda Acer) i breze (vrste roda Betula).[7] Izraz „mešovite šume” se odnosi na šume u kojima ima i listopadnog i zimzelenog drveća. Tipično zimzeleno drveće su: borovi (vrste roda Pinus), jele (vrste roda Abies) i smrče (vrste roda Picea). Na nekim područjima sa ovim biomom zimzeleno drveće može biti karakterističnije od listopadnog.

Ekoregioni[uredi | uredi izvor]

Ekoregioni u jugoistočnoj Evropi[uredi | uredi izvor]

U okviru bioma širokolisnih i mešovitih šuma umerenog predela, u jugoistočnoj Evropi javljaju se sledeći ekoregioni:

Australazija[uredi | uredi izvor]

Australazijske umerene širokolisne i mešovite šume
Čatamskoostrvske umerene šume Novi Zeland
Istočnoaustralijske umerene šume Australija
Fiordlandske umerene šume Novi Zeland
Nelsonobalske umerene šume Novi Zeland
Nortladske umerene šume Novi Zeland
Nortlandske umerene šume smreke Novi Zeland
Stjuardske umerene šume Novi Zeland
Ričmondske umerene šume Novi Zeland
Južnoaustralijske umerene šume Australija
Južnoostrvske umerene šume Novi Zeland
Tasmanijske umerene šume centralne visoravni Australija
Tasmanijske umerene šume Australija
Tasmanijske umerene kišne šume Australija
Zapadne umerene šume Novi Zeland

Evroazija[uredi | uredi izvor]

Indomalajske umjerene široolisne i mešovite šume
Istočnohimalajske širokolisne šume Butan, Indija, Nepal
Umjerene šume sjevernog trougla Mjanmar
Zapadnohimalajske širokolisne šume Indija, Nepal, Pakistan
Palearktičke umjerene širokolisne i mešovite šume
Apeninske listopadne planinske šume Italija
Atlantske mešovite šume Danska, Francuska, Belgija, Njemačka, Holandija
Azorske umjerene mješovite Portugal
Balkanske mešovite šume Bugarska, Grčka, Severna Makedonija, Rumunija, Srbija, Turska
Baltičke mešovite šume Švedska, Danska, Njemačka, Poljska
Cantabrijske mešovite šume Španija, Portugalija
Kaspijskoiranske mešovite šume Iran, Azerbejdžan
Kavkaske mešovite šume Gruzija, Armenija, Azerbejdžan, Rusija, Turska, Iran
Keltske širokolisne šume Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska
Centralnoanadolijske listopadne šume Turska
Mešovite šume centralnokineskog platoa Kina
Centralnoevropske mešovite šume Austrija, Njemačka, Litvanija, Moldavija, Poljska, Belorusija, Češka
Centralnokorejske mešovite šume Severna Koreja, Južna Koreja
Čangbajske planinske mešovite šume Kina, Severna Koreja
Zimzelene šume Čangjiangske ravni Kina
Krimski kompleks submediteranskih šuma Rusija, Ukrajina
Zimzelene šume Daba planina Kina
Dinarske planinske mešovite šume Albanija, Bosna i Hercegovina, Italija, Crna Gora, Srbija, Slovenija, Hrvatska
Istočnoevropske šumske stepe Bugarska, Moldavija, Rumunija, Rusija, Ukrajina
Istočnoanadolijske listopadne šume Turska
Engleske ravničarske bukove šume Ujedinjeno Kraljevstvo
Crnomorskomrazovačke listopadne šume Bugarska, Gruzija, Turska
Hokaidoske listopadne šume Japan
Mešovite šume Huang He ravni Kina
Zimzelene šume Madeire Portugalija
Mandžurijske mešovite šume Kina, Sjeverna Koreja, Rusija, Južna Koreja
Zimtelene šume Nihonkaja Japan
Listopadne planinske šume Nihonkaja Japan
Severnoatlantske vlažne mešovite šume Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Listopadne šume severoistočne kineske ravni Kina
Panonske mešovite šume Austrija, Bosna i Hercegovina, Češka, Mađarska, Rumunija, Srbija, Slovačka, Slovenija, Ukrajina, Hrvatska
Mešovite šume bazena reke Po Italija
Pirenejske četinarske i mešovite šume Francuska, Španija, Andora
Listopadne šume planina Cin Ling Kina
Rodopske planinske mešovite šume Bugarska, Grčka, Severna Makedonija, Srbija
Sarmatske mešovite šume Rusija, Švedska, Norveška, Danska, Finska, Litvanija, Latvija, Estonija, Belorusija
Zimzelene širokolisne šume Sičuanskog bazena Kina
Južnosahalinsko-Kurilske mešovite šume Rusija
Južnokorejske zimzelene šume Južna Koreja
Zimzelene šume Tajheijoa Japan
Planinske listopadne šume Tajheijoa Japan
Listopadne šume i stepe Tarimskog bazena Kina
Ussurijske širokočisne i mešovite šume Rusija
Zapadnosibirske širokolisne i mešovite šume Rusija
Zapadnoevropskw širokolisne šume Švajcarska, Austrija, Francuska, Nemačka, Češka
Zagroske planinske šumske stepe Iran, Arabijsko poluostrvo

Amerike[uredi | uredi izvor]

Alegenske visoravanske šume Sjedinjene Države
Apalačke mešovite mezofitske šume Sjedinjene Države
Apalačke-Blu Ridžške šume Sjedinjene Države
Šume tvrdog drveta iz centralnih SAD Sjedinjene Države
Šume istočnog centralnog Teksasa Sjedinjene Države
Istočna šumsko-borealna tranzicija Kanada, Sjedinjene Države
Nizijske šume istočnih Velikih jezera Kanada, Sjedinjene Države
Nizijske šume zaliva Svetog Lorensa Kanada
Srednjoatlantske primorske šume Sjedinjene Države
Nizijske šume Misisipija Sjedinjene Države
Novoenglesko-akadijske šume Kanada, Sjedinjene Države
Severoistočne primorske šume Sjedinjene Države
Severoistočne primorske šume Sjedinjene Države
Jugoistočne mešovite šume Sjedinjene Države
Južne šume Velikih jezera Kanada, Sjedinjene Države
Šume gornjeg Srednjeg zapada-savanska tranzicija Sjedinjene Države
Šume zapadnih Velikih jezera Kanada, Sjedinjene Države
Šume Vilametske doline Sjedinjene Države
Umerene šume ostrva Huan Fernandez Čile
Magelanske subpolarne šume Argentina, Čile
Umerene pume San Feliks-San Ambrozio ostrva (Desventuradas ostrva) Čile
Valdivijska umerena kišna šuma Argentina, Čile

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g World Wide Fund for Nature. „Temperate Broadleaf and Mixed Forest Ecoregions”. Arhivirano iz originala 1. 4. 2011. g. Pristupljeno 29. 5. 2019. 
  2. ^ World Wildlife Fund: Temperate Broadleaf and Mixed Forest Ecoregions, Pristupljeno 30. april 2013.
  3. ^ a b Zhao, Ji; Zheng, Guangmei; Wang, Huadong; Xu, Jialin, ur. (1990). The natural history of China. New York: McGraw-Hill Publishing Company. 
  4. ^ a b Martin, WH; Boyce, SG; Echternacht, AC, ur. (1993). Biodiversity of the southeastern United States: Lowland terrestrial communities. New York: John Wiley and Sons. 
  5. ^ F, Beck, H. E., Zimmermann, N. E., McVicar, T. R., Vergopolan, N., Berg, A., & Wood, E. (6. 11. 2018), English: Köppen–Geiger climate classification map.Français: Carte de classification climatique de Köppen–Geiger., Pristupljeno 6. 8. 2019 
  6. ^ Terpsichores (28. 10. 2012), English: Temperate broadleaf and mixed forests, Pristupljeno 6. 8. 2019 
  7. ^ World Wildlife Fund: Temperate Broadleaf and Mixed Forest Ecoregions

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]