Шумска сириштара

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šumska sirištara
Botanička ilustracija vrste, sa svim biljnim delovima
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
G. asclepiadea
Binomno ime
Gentiana asclepiadea
Sinonimi[1]
Spisak
  • Coilantha asclepiadea G.Don
  • Dasistepha asclepiadea (L.) Raf.
  • Dasystephana schistocalyx (K.Koch) J.Sojak
  • Gentiana ramiflora E.Szabo
  • Gentiana schistocalyx K.Koch
  • Gentianusa asclepiadea (L.) Pohl
Šumska sirištara na prirodnom staništu

Šumska sirištara (lat.: Gentiana asclepiadea) , takođe poznata i pod imenima svećica, trava od žutice, encijan, gencijana,[2] je višegodišnja, zeljasta biljka iz porodice lincura (Gentianaceae). Podzemno stablo ove vrste se koristi u narodnoj medicini.

Latinski ime rod je dobio po ilirskom vladaru Genciju koji je za lečenje kuge preporučivao žutu lincuru (G. lutea),[2] dok je vrsta dobila ime zbog sličnosti listova sa listovima biljaka iz roda Asclepias.[3]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Šumska sirištara je vrsta iz roda lincura poreklom iz umerenog pojasa Evroazijskog kontinenta. Javlja se na velikim nadmorskim visinama, sve do subalpskog pojasa. Naseljava planinske rudine, vlažne livade, tresave, svetle šume i njihove obode.[4] Česta je u zoni šuma bukve i smrče.[5] U smrčevim šumama i u žbunastoj zajednici borovnice i patuljaste kleke (Vaccinio-Juniperetum nanae).[6] Kod nas je ima na Staroj planini iznad 1800 m nadmorske visine, na Babinom zubu i dr.[7]

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Višegodišnja biljka, visoka 15-60 cm (ređe i do 100 cm). Rizomom snažno razvijen i čvornovat, debljine 6-10 mm. Iz rizoma niču brojna nadzemna stabla, koja su uspravna ili povijena, nerazgranata, šuplja, gusto pokrivena listovima. Listovi su jajasto lancetasti, ušiljenog vrha, a pri dnu zaobljeni. Sedeći su, naspramno raspoređeni na stabljici, dugi 5-8 cm i široki 3-5 cm, sa 5 uzdužnih, jasno izraženih nerava. Cvetovi krupni, pojedinačni ili po 2-3 u pazuhu gornjih listova, dugi 3-5 cm. Cveta od jula do septembra.[7] Čašica zvonasta, sa 5 oštrih režnjeva, tamnoplave boje (ređe bela, svetloplava ili ljubičasta), iznutra sa crvenoljubičastim pegama i uzdužnim svetlim linijama.[5][8] Filamenti prašnika srasli, stubić tučka kratak, žig spiralno uvijen. Plod je duguljasta čaura, sužena pri osnovi.[6] Sadrži brojno široko okriljeno seme dužine oko 2 mm.[9]

Šumska sirištara je veoma lepa biljka, koja cveta krajem leta i početkom jeseni. Cvetovi se otvaraju ujutru, između 8 i 9 časova, da bi se između 5 i 6 sati popodne zatvorili.[4]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Šumskoj sirištari najviše odgovaraju osunčani ili polusenovit položaji i duboko, vlažno i bogato, dobro drenirano žemljište. Razmnožava se semenom ili deobom rizoma.[9]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Šumska sirištara upotrebljava se, kao i žuta lincura i u narodnoj medicini i u naučnoj medicini. Upotrebljava se podzemni deo, odnosno rizom (Gentianae asclepiadeae radix), a u pogledu lekovitosti i naučna i narodna medicina se u potpunosti slažu. Preparati od ove biljne upotrebljavaju se kao provereno efikasna sredstva za jačanje organizma,[10] U narodu se koristi kod poremećaja verenja, pre svega kao profilaktičko sredstvo, za poboljšanje apetita, stimuliše lučenje želudačno crevnih sokova, a zatim i kod anemije, skorbuta, rahitisa, za opšte jačanje organizma.[7] U narodu je posebno popularan lek protiv žutice, naročito kao sredstvo za oporavak posle preležane žutice.[5]

Sakuplja se u jesen ili rano u proleće.[7] Branje ove lekovite biljke je regulisano zakonom.[8] Vrsta je komercijalna i na nju se odnose odredbe Uredbe o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune.[11]

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Koren šumske sirištare sadrži gorke materije genciopikrin, genciamarin, genciazin, alkaloid gencianin, šećer gencianozu, nešto masti i pektine.[7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gentiana asclepiadea L.”. USDA GRIN.  - Pristupljeno 20. 12. 2016.
  2. ^ a b Konjević, Radomir; Tatić, Budislav (2006). Rečnik naziva biljaka. Beograd: NNK Internacional. str. 86. ISBN 978-86-83635-59-7. COBISS.SR 134409484
  3. ^ Gligić, Vojin (1954). Etimološki botanički rečnik. Sarajevo: "Veselin Masleša". COBISS.SR 89560583
  4. ^ а б Трифуновић, Снежана. „Šumska sirištara”. Bionet Škola. Приступљено 19. 12. 2016. 
  5. ^ а б в Tasić 2004, стр. 170
  6. ^ а б Kojić 2006, стр. 310
  7. ^ а б в г д Maksimović, Zoran. „Plava lincura”. Travari Srbije. Приступљено 20. 12. 2016. 
  8. ^ а б Dožai, Jožef. „Gentiana asclepiadea L.”. BioRaS. Istraživačka stanica Petnica. Архивирано из оригинала 21. 12. 2016. г. Приступљено 20. 12. 2016. 
  9. ^ а б „Šumski srčanik”. Priroda i biljke. Приступљено 20. 12. 2016. 
  10. ^ Туцаков 1984, стр. 542
  11. ^ PRAVILNIK o proglasenju i zastiti zasticenih vrsta (Sl. glasnik RS", br. 5/2010 i 47/2011) - Приступљено 20. 12. 2016.

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Коњевић, Радомир; Татић, Будислав (2006). Речник назива биљака. Београд: ННК Интернационал. стр. 86. ISBN 978-86-83635-59-7. COBISS.SR 134409484
  • Tasić, Slavoljub; Katarina Šavkin Fodulović, Nebojša Menković (2004). Vodič kroz svet lekovitog bilja. Valjevo: Valjevac. ISBN 978-86-83555-09-3. COBISS.SR 116485644
  • Kojić, Momčilo; Dragica Vilotić (2006). Ekskurziona flora šuma Srbije. Beograd: Šumarski fakultet. ISBN 978-86-7299-126-0. COBISS.SR 132147724
  • Tucakov, Jovan (1984). Lečenje biljem : Fitoterapija. Beograd: Rad. COBISS.SR 38154759
  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]