0 (godina)

0 je apstraktna godina koja ne postoji ni u gregorijanskom, ni u julijanskom kalendaru. Međutim, ona postoji u astronomskom računanju godina, kao i u budističkom i hindu kalendaru.

Istorija

Eru Anno Domini uveo je 525. godine skitski monah Dionisije Mali, koji ga je koristio da identifikuje godine na svojoj uskršnjoj trpezi. On je uveo novu eru da bi izbjegao korišćenje Dioklecijanove ere, zasnovane na ulasku rimskog cara Dioklecijana, jer nije želio da nastavi sjećanje na progonitelja hrišćana. U predgovoru svoje uskršnje trpeze, Dionisije je naveo da je „sadašnja godina“ bila „konzulstvo Proba mlađeg“ što je takođe 525 godina „od ovaploćenja Gospoda našeg Isusa Hrista“. Kako je došao do tog broja nije poznato.

Dionisije Mali nije koristio godine 'AD' da datira nijedan istorijski događaj. Ova praksa je počela sa engleskim klerikom Bedom, koji je koristio godine nove ere u svojoj Historia ecclesiastica gentis Anglorum, popularišući to doba. Beda je takođe koristio - samo jednom - termin sličan modernom engleskom izrazu 'prije Hrista', iako se ta praksa nije koristila skoro hiljadu godina, kada su knjige Dionisija Petavija koje tretiraju nauku o kalendaru stekle popularnost. Beda nije redom numerisao dane u mjesecu, nedjelje u godini ili mjesece u godini. Međutim, on je brojio mnoge dane u nedjelji koristeći izvor brojanja na crkvenom latinskom.

Astronomija

U astronomiji, za godinu AD 1 i kasnije uobičajeno je da se dodeljuju isti brojevi kao Anno Domini notacija, što je zauzvrat numerički ekvivalentno notaciji Common era. Ali diskontinuitet između 1. n.e. i 1. p. n. e. čini glomaznim poređenje drevnih i modernih datuma. Dakle, godina pre 1 AD je označena sa 0, godina prije 0 je −1, i tako dalje.

Slova „AD“, „BC“, „CE“ ili „BCE“ su izostavljena. Dakle, 1. p. n. e. u istorijskoj notaciji je ekvivalentno 0 u astronomskoj notaciji, 2. p. n. e. je ekvivalentno −1, itd. Ponekad pozitivnim godinama prethodi znak +. Ove godine numeraciju je uveo astronom Žak Kasini 1740. godine.

Istorija korišćenja u astronomiji

Godine 1627., njemački astronom Johanes Kepler, u svojim Rudolfinskim tabelama, prvi je upotrijebio astronomsku godinu u suštini kao nultu godinu. Označio ga je Christi i ubacio ga između godina sa oznakom Ante Christum i Post Christum — što je danas skraćeno prije Hrista i naše nove ere — na stranicama sa „srednjim kretanjem“ Sunca, Mjeseca i planeta. Godine 1702, francuski astronom Filip de la Hire označio je godinu kao Christum 0 i stavio je na kraj godina označenih Ante Christum (BC), i neposredno ispred godina označenih poslije Christum (AD), na stranicama sa srednjim kretanjem u njegov Tabulæ Astronomicæ, dodajući tako oznaku broja 0 Keplerovom Christi-ju.

Konačno, 1740. godine, tranziciju je završio francuski astronom Žak Kasini (Kasini II), kome se tradicionalno pripisuje izum nulte godine. U svojim Tables astronomiques, Kasini je godinu označio jednostavno kao 0 i stavio je na kraj godina sa oznakom avant Jesus-Christ (BC), i neposredno prije godina sa oznakom apres Jesus-Christ (AD).