Aquae Iasae (Varaždinske Toplice)

Koordinate: 46° 12′ 29″ N 16° 25′ 17″ E / 46.20806° S; 16.42139° I / 46.20806; 16.42139
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
46° 12′ 29″ N 16° 25′ 17″ E / 46.20806° S; 16.42139° I / 46.20806; 16.42139
Aquae Iasae
Arheološki lokalitet Aquae Iasae
MestoVaraždinske Toplice Hrvatska
Sagrađen1. vek - 4. vek
Tip struktureterme

Aquae Iasae je arheološki lokalitet na području današnjih Varaždinskih Toplica u Hrvatskoj, rimsko carsko naselje koje procvat doživljava u periodu od 1. do 4. veka. Naselje je nazivano po plemenu Jasa koje je živeo na području rimske provincije Panonije. Administrativno je pripadalo petovianskoj oblasti (lat. res publica Poetoviensis). Najbolje su sačuvani ostaci koji potiču iz vremena cara Konstantina (306.337. godine).

Varaždinske Toplice se nalaze 20 km jugoistočno od Varaždina u Hrvatskoj. Mesto je poznato po izvorima termalne mineralne vode bogate sumporom, kalcijumom i natrijumom, kao i po lekovitom mulju. Ovo područje je naseljeno od paleolita, ali su najbolje sačuvani nalazi rimskog perioda.

Istorijat iskopavanja[uredi | uredi izvor]

Arheološka iskopavanja započela su sredinom 20. veka i traju do danas. 1953. godine je Antički odsek Arheološkog muzeja u Zagrebu započeo sistematsko istraživanje lokaliteta. Dokazano je da su rimske terme izgrađene u 1. veku, kao da su i terme i ostale zgrade više puta obnavljane. Najvredniji nalaz, statua boginje Minerve, otkriven je 1967. godine. Na teritoriji današnjeg lečilišta otkiven je forum, kapiteli sa hramova i terme sa bazilikom, kao i veliki broj pokretnih nalaza poput delova mačeva, štitova, noževa, carskog novca i kipova nifmi. Lokalitet nije moguće potpuno istražiti, jer su na lokalitetu izgrađeni savremeni arhitektonski objekti.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Najstariji ostaci, deo termi iz 1. veka, pronađeni su u jugozapadnom delu lokaliteta. Zauzimaju površinu od 200 m². Otkriveno je nekoliko prostorija u obliku pravougaonika, bez sistema za grejanje, i bazen. Pretpostavlja se da je korišćena voda termalnog izvora. Prema pronađenim natpisima, u ovoj fazi terme su koristili vojnici. U vreme Hadrijana i Antonina Pija sagrađene su nove terme, čiji su ostaci slabo očuvani. Bazilika je oslikana u 2. veku, ali su ove predstave samo delimično sačuvane. Tokom ovog perioda sazidan je forum i podignun nimfej. Postojala su 3 hrama posvećena Jupiteru, Junoni i Minervi. Na ulazu u Minervin hram otkrivena je statua boginje. Zgrade su uništene tokom napada Gota.

Bazilika[uredi | uredi izvor]

Bazilika (lat. basilica thermarum) je pravogaonog oblika, dimenzija 22,5 x 14,5 m, zidova očuvanih do visine od 2,8 m. Na zapadnom i severnom delu nalazila su se zazidana vrata, a na južnom monumentalna vrata, sa kamenim pragom i stepenicama, ispred kojih je predvorje. U bazilici je otkriven sistem za grejanje. Sagrađena je od poluobrađenog i lomljeng kamena. Pod je crveni i uglačan. U severnom delu nalazila se velika plukružna eksedra, čija se oba kraja završavaju pilastrima. Eksedra je bila bogato ukrašena, ali je ornamentika samo delimično sačuvana. Pronađen je fragment slike muškarca sa bradom i oreolom (slika sveca), koja se vezuje za kasniji period. O obnovi termi svedoči ploča cara Konstantina, pronađena u 18. veku sa tekstom:

lat. …AQVAS IASAS OLIM VI IGNIS CONSVMPTAS CUM PORTICIBVS ET OMNIBVS ORNAMENTIS AD PRISTINAM FACIEM RESTITVIT… [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (Prevod:Jazijskim Toplicama, nekada uništenim silom ognja, s porticima i svim ukrasima povratio prvobitni izgled)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gorenc-Vikić, Istraživanja antiknog kupališta u Varaždinskim Toplicama od 1956. do 1959. godine, VAMZ, 3. ser. sv. II, 1961, 181-223.
  • Gorenc-Vikić, Završna istraživanja antičkog kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, VAMZ, 3. ser. sv. IV, 1970, 121-157.
  • Aquae Iasae – Varaždinske Toplice: vizuelizacija rimske arhitekture, Zagreb, Arheološki muzej, 1997.

Napomene[uredi | uredi izvor]