Bačka Palanka

Koordinate: 45° 14′ 59″ S; 19° 23′ 27″ I / 45.249857° S; 19.390963° I / 45.249857; 19.390963
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bačka Palanka
Panorama grada
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBačka Palanka
Stanovništvo
 — 2022.Pad 25.476
 — gustina197/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 14′ 59″ S; 19° 23′ 27″ I / 45.249857° S; 19.390963° I / 45.249857; 19.390963
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina129,2 km2
Bačka Palanka na karti Srbije
Bačka Palanka
Bačka Palanka
Bačka Palanka na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21400
21401
21402
Pozivni broj021
Registarska oznakaBP
Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću

Bačka Palanka je gradsko naselje u Srbiji, u opštini Bačka Palanka, u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 25.476 stanovnika.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Grad je poznat po još nekim nazivima na drugim jezicima: slč. Báčska Palanka, mađ. Palánka, nem. Plankenburg.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva

Na osnovu arheoloških nalaza i pisanih dokumenata dokazano je da su na ovim prostorima ljudi živeli neprekidno od praistorije do danas. Prva naselja se podižu u XI veku, a naziv Palanka se pominje 1593. godine. Od XI veka na ovim prostorima živeli su Ugari i Srbi (što potvrđuju slovenski srpski toponimi: Veliki i Mali Gajic, Golubnjak, Rajkovo, Ristićev put, Uroška bara itd).

Podaci su uzeti iz mađarskih izvora, koji istražuju borbe Arpadovaca ili Arpadovića u XI veku, te se mogu smatrati pouzdanim. Krajem XVI veka ove prostore zauzimaju Turci, a Karlovačkim mirom 1699. godine ih definitivno napuštaju. Posle toga ovde se naseljava novo srpsko stanovništvo, te nemačko, slovačko i mađarsko. Do 1916. godine ovde postoje tri naselja: Stara, Nova i Nemačka Palanka.

U XVIII veku se u Palanci počinje razvijati privreda (proizvodnja cigle, prerada duvana, proizvodnja svile i prerada kudelje), u XIX veku razvija se prerada drveta i počinje sa radom parni mlin. Pošta je osnovana 1828. godine, pristanište je izgrađeno 1867, prvo kreditno društvo i telegraf 1869, a sud 1871. godine. Bačka Palanka je prvu štampariju dobila 1881. a prva sijalica je upotrebljena 1886, železnička pruga je izgrađena 1856, da bi telefon počeo sa radom 1904. godine.

Najstariji arheološki nalazi su sileksi (kameno oruđe) koji se mogu datirati u doba mlađeg mezolita, a najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Na sremskoj strani opštine su brojni nalazi iz rimskog doba. Jedno od najvrednijih nalazišta je „Keltski opidium“ (I vek n. e.) — jedno od najbolje očuvanih utvrđenja toga doba, a na području Čelareva pronađeno je rano srednjovekovno naselje i nekropola (od VIII do X veka) — „Menora iz Čelareva“.

U najznačajnije spomenike kulture ubrajaju se barokni dvorac (u kojem se čuva stilski nameštaj iz poslednja tri stoleća) i barokni park porodice Dunđerski iz XIX veka, zatim vodenica i „Sremska kuća“ u selu Neštin. Od sakralnih spomenika najznačajniji su ikonostasi Srpske pravoslavne crkve u Bačkoj Palanci iz 1773, i u selima Despotovu, Silbašu i Neštinu. Crna topola, četiri platana, močvarni čempresi i par belorepih orlova su zaštićeni spomenici prirode.

Pre Drugog svetskog rata, postojale su tri opštine, Bačka, Stara i Nova Palanka.[1] Nakon oštre zime 1940, Dunav se prema Iloku još i početkom marta mogao prelaziti automobilom.[2]

Dana 23. avgusta 1945. godine usvojen je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Ovim zakonom će 1.647.305 hektara, od toga 668.412 u Vojvodini, biti podeljeno novim vlasnicima. Ubrzo posle usvajanja Zakona, u Vojvodinu stižu kolonisti iz: Bosne i Hercegovine, Banije, Like, Korduna, Crne Gore, Dalmacije, Raške, Srbije, Makedonije, Slovenije i sa Kosova. Za kratko vreme, na nova ognjišta stiglo je oko 250.000 ljudi, i tako kolonizaciju u socijalističkoj Jugoslaviji pretvorilo u najveću seobu naroda u poslednjih 300 godina na Balkanu.

Organizovana kolonizacija je izvršena krajem 1945. i tokom 1946. godine, ali je doseljavanje u ove krajeve trajalo sve do 1948. godine. Kolonisti su se naselili u 114 vojvođanskih mesta, a mnogima od njih su dali nova imena, koji su ih podsećali na rodni kraj i heroje koji su ih četiri ratne godine vodili u borbi za slobodu. Čib je postao Čelarevo, Bukin – Mladenovo, Buljkes – Bački Maglić, Šupljaja – Krajišnik, Parabuć – Ratkovo, Torža – Savino Selo itd.

U Bačku Palanku doseljen je živalj iz: Drvara, Bosanskog Grahova, Bihaća, Cazina, Bosanskog Petrovca; u Mladenovo iz: Bugojna, Glamoča, Prozora, Kupresa, Livna i Bosanske Krupe; u Gajdobru iz: Mostara, Nevesinja, Stoca, Trebinja; u Novu Gajdobru iz: Gacka, Ljubinja, Stoca, Trebinja; u Obrovac iz: Jajca, Livna, Travnika, Duvna i Bugojna; u Čelarevo iz Bosanskog Petrovca; u Tovariševo iz: Duvna, Livna, Bosanske Krupe, Bosanskog Grahova i Bijeljine. Ukupno je kolonizirano, zajedno sa Bačkom Palankom, sedam naselja u bačkopalanačkom srezu.

Slovačka evangelistička crkva

Kolonisti su se teško prilagođavali novim uslovima života, a naročito novom podneblju. Mnogima nije odgovarala klima, žalili su se na vodu, mnogi nisu bili navikli na ovakav način poljskih radova, bila je jaka nostalgija za starim krajem. Starosedeoci i nova vlast, međutim, činili su izuzetne napore da se sve te i druge, teškoće, prebrode. Organizovani su brojni kursevi na kojima su doseljenici sticali znanja iz higijene, iz vođenja domaćinstva, iz poljoprivrede, a odmah su počeli da rade i kursevi za opismenjavanje, jer je bilo dosta nepismenih.

Naseljavanje teritorije bačkopalanačkog sreza počelo je već krajem 1945. godine, i to tokom novembra i decembra, ali je većina kolonista došla u januaru 1946. godine. Na područje sreza Bačka Palanka, doselile su se 2.594 porodice sa 15.747 žitelja.

Leta 1965. godine poplava je napala Bačku Palanku. Visoke vode Dunava 106 dana su ugrožavale bačku ravnicu. Nasipi su probijenu na više mesta kod Bogojeva, Bačkog Novog Sela, Begeča... Dunav je probio dva nasipa kod Bačke Palanke, ali je zaustavljen na trećem. Front dug 160 km branilo je oko 250.000 ljudi od Bezdana do Novog Sada. Te godine između severne obale jezera Tikvara i grada izgrađen je moćan nasip. Na desnoj strani beton brane stoji bronzana ploča sa tekstom : “Velika je tvoja snaga Dunave to si nam pokazao 1965. godine ali još je veća snaga ljudske solidarnosti koja te je ukrotila.”

Dana 19. maja 1974. godine predsednik SFRJ Josip Broz Tito, pozdravljen od građana Vojvodine i Slavonije, presecanjem vrpce pustio je u saobraćaj most na Dunavu između Bačke Palanke i Iloka (dužine 725 m) — nazvan “25. maj”. Tokom bombardovanja 1999. godine most je u dva navrata gađan i oštećen 4 i 19. aprila, tek 30. aprila 2002. godine ponovo je pušten u saobraćaj.

Dana 13. januara 2002. godine na “Kaloš” čardi skuvan je najveći riblji kotlić (Ginisov), uz 150 kilograma začina, 350 kilograma luka, 300 litara paradajza i soli krčkalo se preko 1.700 kilograma ribe. Prečnik kotlića bio je 2,4 metra, dubina 1,5 metra, i u njega staje 4.000 litara vode. Na -10 °C riblji paprikaš je probalo čak 12.000 gostiju, a još toliko ih je ostalo gladno.

Arhimandrit Tadej, vitovnički starac, upokojio se u Gospodu 13. aprila 2003. godine u Bačkoj Palanci, gde je živeo poslednjih godina svog života.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je dobro razvijena ali moćna Bačkopalanačka industrija ipak je glavni pokretač grada i okoline. Tri privredna giganta Nektar sokovi, Čelarevska pivara i fabrika podnih i zidnih obloga Tarket zapošljavaju nekoliko hiljada ljudi a pored njih kao izuzetno uspešne kompanije možemo navesti Dunavprevoz, industriju slada AD Maltineks, mesnu industriju AD Bačka – Bačka Palanka, metalsko preduzeće Kovis BP, Majevica, Platner, Enia, Fertil i mnogi drugi.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Biblioteka Veljko Petrović

Bačkopalanačka opština zahvata prostranu površinu jugozapadne Bačke sa dvanaest naselja. Pored toga, njoj pripadaju i dva manja naselja u Sremu, što znači da Dunav, koji čini granicu između Bačke i Srema preseca opštinsku teritoriju. Bačka Palanka se na obali reke Dunav na samoj granici sa Hrvatskom.

Pored leve, bačke obale Dunava, na području opštine, prostire se 0,5-2 km široka niska ritska površina, ugrožena visokim vodama Dunava. Zbog toga na samoj obali nema izgrađenih naselja. Najbliža Dunavu je Bačka Palanka. Periferni južni delovi grada udaljeni su od reke 500 m. Jedino malo sremsko naselje Neštin leži neposredno uz desnu dunavsku obalu. Iz navedenih razloga, na području opštine nije izgrađeno ni jedno rečno pristanište, tako da Dunav, iako velika međunarodna plovna reka, u saobraćajnom pogledu za opštinu nema većeg značaja. Opštinskom teritorijom trasirana su i dva plovna kanala hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav. Čitavom širinom opštinsko područje preseca kanal Bački PetrovacKaravukovo, pravcem istok–zapad, a manji severoistočni deo kod Despotova preseca kanal Novi SadSavino Selo pravcem sever–jug. Pomenimo još da pored Mladenova, uz jugozapadno ivično područje opštine teče kanalisana bačka rečica Mostonga.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Ulica kralja Petra.

Neuporedivo većeg značaja za opštinu Bačka Palanka su kopnene saobraćajnice. Najvećeg značaja su dva automobilska putna pravca. Prvi, koji vodi od Novog Sada preko Bačke Palanke prema Baču i Somboru, odakle se nastavlja preko Bezdana za Baranju i na sever ka Mađarskoj, Kod Odžaka se od ovog pravca odvaja značajan put ka Bogojevu i Osijeku. Drugi preseca opštinu pravcem sever–jug. On povezuje Bačku Palanku preko Vrbasa, Bačke Topole i Subotice sa srednjom i severnom Bačkom. Isti put se na jug nastavlja preko mosta na Dunavu ka Iloku, Šidu i auto-putu BeogradZagreb. Kod Iloka ovaj putni pravac preseca značajan Podunavski put koji vodi od Petrovaradina preko Beočina i Iloka prema Vukovaru i dalje ka Osijeku u jednom pravcu i od Vukovara prema Vinkovcima u drugom.

Nešto manjeg značaja je automobilski put Novi SadBački PetrovacOdžaci koji pravcem jugoistok-severozapad preseca severni deo opštine na liniji SilbašParage.

Karađorđevo i Mladenovo se nalaze na lokalnom putu koji se odvaja od puta Bačka Palanka — Bač, između Bačke Palanke i Obrovca i preko ovih naselja vodi ka putu Bač–Bačko Novo Selo. Pomenimo još da se 1 km zapadno od Neština odvaja od Podunavskog puta lokalni put za Vizić, tako da su sva opštinska naselja dobrim automobilskim putevima povezana sa opštinskim centrom ili se pak nalaze na važnim regionalnim putnim pravcima, koji ih dalje povezuju sa ostalim delovima zemlje i Evrope. Bačkopalanačko područje preseca i železnička pruga Novi Sad–Odžaci–Sombor.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Pogled na Bačku Palanku od Iloka.

Područje bačkopalanačke opštine prostire se, u reljefnom pogledu, na svim morfološkim jedinicama karakterističnim za Vojvodinu, sem peščare. Pored Dunava je aluvijalna ravan, odnosno rit, a to su upravo najniže površine u reljefu Vojvodine. U našem slučaju nadmorska visina ove površine iznosi oko 80 m. Severno do rita nalazi se 3-5 m viša površina. Nju predstavlja aluvijalna terasa koju je, kao i prethodnu, nataložio Dunav. Ritovi su ugroženi pri svakom visokom vodostaju, zbog čega je u njima stambena izgradnja zabranjena. Aluvijalnu terasu, na kojoj je izgrađena Bačka Palanka, ugrožavaju samo ekstremno visoki vodostaji. Od aluvijalne terase dalje prema severu prostire se, za još 2-5 m viša stepenica, lesna terasa, koja predstavlja deo prostrane bačke lesne terase.

Pored desne obale Dunava, iza aluvijalne ravni ili neposredno uz obalu nema lesne terase, nego se strmim odsecima ili kosama izdiže 20-30 m viša lesna površina, lesna zaravan. Ona predstavlja deo fruškogorske lesne zaravni. Još južnije, u ataru Vizića, prisutni su ogranci planinskog masiva Fruške gore.

Klima[uredi | uredi izvor]

Teritorija opštine nalazi se u umerenokontinentalnom klimatskom pojasu. U njoj se smenjuju klimatski uticaji sa svih strana, kao, uostalom, i na području čitave Vojvodine, budući da predstavlja ravnicu otvorenu u svim pravcima.

Naselja[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva u centru Bačke Palanke.

Bačka Palanka na teritoriji svoje opštine ima periferni položaj. Ona je, sagledavajući opštinska naselja u Bačkoj, najjužnije i Dunavu najbliže naselje. Istočno od opštinskog sedišta, pored novosadskog puta leži Čelarevo udaljeno 11 km. U pravcu severozapada, na somborskom putu su Obrovac, udaljen od Bačke Palanke 9 km i Tovariševo, udaljeno 14 km. Nešto zapadnije, na lokalnom putu su Karađorđevo, do kog ima 10 km i Mladenovo, udaljeno od opštinskog središta 14 km. U pravcu severa, na putu za Vrbas su sledeća naselja: Nova Gajdobra na 10 km, Gajdobra na 14 km, Silbaš na 20 km i Despotovo udaljeno od opštinskog centra 29 km. Od Despotova put vodi do Pivnica, najudaljenijeg naselja od opštinskog središta do koga ima 34 km, dok od Silbaša put vodi do Paraga udaljenih 25 km. Preko Dunava i dela Vukovarske opštine, što je svojevrsni kuriozitet, dolazi se Podunavskim putem do Neština, udaljenog od Bačke Palanke 9 km, a na lokalnom putu je i poslednje opštinsko naselje Vizić, udaljeno od Podunavskog puta 6, a od centra opštine 13 km.

Granice opština Bačka Palanka uglavnom su administrativne, oivičene linijama između seoskih atara prema susednim opštinama. Jedino Dunav, prema jugu, čini prirodnu granicu i to ne u potpunosti jer se, kako je već istaknuto, jugoistočni manji delovi opštinske teritorije nalaze u Sremu, sa druge strane reke. Južno od Dunava je područje opštine Vukovar, zapadno je opština Bač, severozapadno Odžaci, severno i severoistočno je područje opštine Vrbas, a sa istoka opština Bački Petrovac. Sremski deo bačkopalanačke opštine omeđen je sa zapada opštinom Vukovar, sa jugozapada područjem opštine Šid, sa juga je opština Sremska Mitrovica, a sa istoka opština Beočin. Prema tome, opština Bačka Palanka se graniči sa osam opština od kojih su četiri u Bačkoj i isto toliko u Sremu.

Statistika[uredi | uredi izvor]

SRC Tikvara u Bačkoj Palanci.

Površina opština Bačka Palanka iznosi 579 km². To je za oko 100 km² više od prosečne veličine vojvođanskih opština, što znači da pripada grupi po površini većih opština u Vojvodini. Godine 1991, na teritoriji opštine popisom je registrovano 58.835 stanovnika, što je za oko 14.000 više od vojvođanskog proseka, tako da i u tom pogledu pripada grupi većih opština. Gustina naseljenosti je 101,6 stanovnika po m², takođe je veća od vojvođanskog proseka (93,6).

Opštinska teritorija je nepravilnog oblika, izdužena u pravcu sever-jug. Njena dužina na liniji Pivnice–Vizić iznosi 40 km, a najveća širina na liniji MladenovoČelarevo je 28 km, dok prosečna širina iznosi 14,5 km.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bačka Palanka živi 23560 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,0 godina (37,6 kod muškaraca i 40,3 kod žena). U naselju ima 10051 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,92.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 12.830
1953. 13.625
1961. 16.475
1971. 21.104
1981. 25.001
1991. 26.780 26.515
2002. 29.449 29.836
2011. 28.239
2022. 25.476
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
23.864 81,03%
Slovaci
  
1.194 4,05%
Mađari
  
1.160 3,93%
Hrvati
  
618 2,09%
Jugosloveni
  
607 2,06%
Romi
  
231 0,78%
Crnogorci
  
110 0,37%
Albanci
  
70 0,23%
Nemci
  
68 0,23%
Muslimani
  
41 0,13%
Makedonci
  
27 0,09%
Rusini
  
25 0,08%
Slovenci
  
24 0,08%
Rusi
  
14 0,04%
Česi
  
9 0,03%
Bunjevci
  
8 0,02%
Ukrajinci
  
7 0,02%
Bošnjaci
  
7 0,02%
Bugari
  
2 0,00%
Rumuni
  
1 0,00%
nepoznato
  
312 1,05%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Sport[uredi | uredi izvor]

Stadion Slavko Maletin Vava u centru Bačke Palanke

Sport je u Bačkoj Palanci veoma popularan.

Neki od sportskih klubova su:

  • FK Bačka, veoma popularan fudbalski klub u Bačkoj Palanci i okolini.
  • BK Bačka, bokserski klub
  • RK Lavovi rukometni klub
  • STK Bačka Palanka, stonoteniski klub
  • KKK Tarkett, kajak kanu klub (Najtrofejniji kajakaški klub u Srbiji i regionu, iz ovog kluba dolazi najveći broj reprezentativaca koji još veslaju u ovom klubu ili potiču iz njega)
  • RK Sintelon, bivši rukometni klub
  • FK Stari Grad, fudbalski klub
  • FK Krila Krajine, fudbalski klub
  • RK Nopal, bivši ženski rukometni klub
  • KK Bačka Palanka, bivši košarkaški klub
  • KK Feniks, košarkaški klub
  • KK Tikvara, karate klub
  • KK Marina, košarkaški klub

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 22. mart 1936.
  2. ^ Politika, 11. mart 1940.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]