Cink-sulfat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cink-sulfat
Nazivi
IUPAC naziv
Cink sulfate
Drugi nazivi
Beli vitriol
Goslarit
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.028.904
EC broj 231-793-3
MeSH Zinc+sulfate
RTECS ZH5260000
UN broj 3077
Svojstva
ZnSO4
Molarna masa 161,47 g/mol (anhidrovan)
179,47 g/mol (monohidrat)
287.53 g/mol (heptahidrat)
Agregatno stanje beli prah
Miris bez mirisa
Gustina 3,54 g/cm3 (anhidrovan)
2.072 g/cm3 (heksahidrat)
Tačka topljenja 680 ºC razlaže se (anhidrovan)
100 °C (heptahidrat)
70 °C, razlaže se (heksahidrat)
Tačka ključanja 740 °C (anhidrovan)
280 °C, razlaže se (heptahidrat)
22 g/100 ml, anhidrovan (20 ºC)
96.5 g/100mL, heptahidrat (20 °C)
Rastvorljivost anhidrovan:
rastvoran u metanolu, glicerolu
heptahidrat:
40 g/100 mL, glicerol
nerastvoran u alkoholu
Indeks refrakcije (nD) 1.658 (anhidrovan)
1.4357 (heptahidrat)
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja ICSC 1698
Štetan (’Xn)
Opasan za životnu sredinu (N)
S-oznake (S2)
Tačka paljenja Ne-zapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni
Kadmijum sulfat
Srodna jedinjenja
Bakar(II) sulfat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Cink sulfat (ZnSO4) je bezbojno kristalno, rastvorljivo u vodi hemijsko jedinjenje. Hidratisani oblik, ZnSO4•7H2O, mineral goslarit, je istorijski poznat kao "beli vitriol" i može se pripremiti reagujući cink sa razvodnjenom sumpornom kiselinom. Može se isto tako pripremiti dodajući čvrst cink u rastvor bakar(II) sulfata.

Zn + CuSO4 → ZnSO4 + Cu

Još jedan prirodan oblik ovog heptahidrata je poznat kao mineral cink-melanterit (Zn,Cu,Fe)SO4•7H2O (on je strukturno različit od goslarita). Niži hidrati cink sulfata se u retkim slučajevima nalaze u prirodi kao minerali: biancit (Zn,Fe)SO4•6H2O, boileit (Zn,Mg)SO4•4H2O i guningit (Zn,Mn)SO4•H2O.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Cink sulfat se koristi kao izvor cinka u stočnoj hrani, veštačkim đubrivima, i u agrikulturnim sprejevima. ZnSO4•7H2O se koristi za pravljenje litopona, u koagulacionim kupatilima za dobijanje rajona (veštačke svile), u elektrolitima za cink galvanizaciju, kao mordan (fiksator boja) kod bojenja, kao prezervativ za kožu, i u medicini kao astringent i emetik.[3][4][5]

Za vodene rastvore cink sulfata se tvrdi da su efektivni u odstranjivanu mahovine sa krovova. Sprejiranje mešavine na mahovinu omogućava vetru da jednostavno oduva preostali otpad, ali se ne preporučuje za upotrebu na travnjacima jer je jednako efikasan u uklanjaju trave.[6]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ „ICSC (International Chemical Safety Cards) 1698 ZINC SULFATE”. Centers for Disease Control. Архивирано из оригинала 30. 09. 2010. г. Приступљено 16. 05. 2010. 
  4. ^ „Burns, Gilbert's, Parasites, Stomatitis, Trichomoniasis, ...”. National Institutes of Health. 
  5. ^ „CAMEO Chemical data sheet for ZINC SULFATE”. National Oceanic and Atmospheric Administration. 
  6. ^ From [1] Архивирано на сајту Wayback Machine (29. мај 2010) "If zinc sulfate comes into contact with neighboring plants, damage may occur. Plants and shrubbery should be draped when this chemical is being used."

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]