Dečaci Pavlove ulice

Ovaj članak je dobar. Kliknite ovde za više informacija.
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dečaci Pavlove ulice
Korice prvog izdanja u Austrougarskoj
Nastanak
Orig. naslovA Pál utcai fiúk
AutorFerenc Molnar
ZemljaAustrougarska
(današnja Mađarska)
Jezikmađarski
Sadržaj
Žanr / vrsta delaomladinski roman
Temaavantura
LokalizacijaBudimpešta, 1889.
Izdavanje
Izdavanje1906. god.; pre 118 godina (1906)
Broj stranica226
Prevod
PrevodilacMladen Leskovac
Datum
izdavanja
1983.
Skulptura dečaka Pavlove ulice u Budimpešti
Školski čas; ilustracija iz prvog izdanja knjige, 1907.

Dečaci Pavlove ulice (mađ. A Pál utcai fiúk) epski je avanturistički, pustolovni, omladinski roman mađarskog pisca Ferenca Molnara. Roman je u nastavcima počeo s objavljivanjem 1906. u Studentskom časopisu, da bi godinu dana docnije priče bile objedinjene u knjigu. Dečaci Pavlove ulice su doživeli jedno za drugim nekoliko izdanja, a između dva svetska rata je dramatizovan i ekranizovan.[1]

Glavni likovi romana su: Janoš Boka (vođa dečaka Pavlove ulice) i Erne Nemeček (najmanji član grupe). Tema romana je o dvema grupama dečaka koji vode „rat”. Povod za sukob ove dve grupe bila je zaplena klikera malom plavokosom dečaku Nemečeku iz Pavlove ulice od strane braće Pastor, članova protivničke družine.

Roman je veoma popularan u Mađarskoj i jedan je od najpoznatijih mađarskih romana van zemlje. U anketi jednog časopisa u Mađarskoj bio je na drugom mestu u izboru najboljeg romana za 2005. godinu. Na njemu se zasniva nekoliko različitih igranih filmova i romana (npr. roman Leteći razred iz 1933. godine). Preveden je na mnoge jezike, a u mnogim zemljama je deo plana i programa u školama. Prvi prevod na srpski jezik napravio je Mladen Leskovac, objavljen 1983. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Siže[uredi | uredi izvor]

Roman govori o grupi učenika koji žive u okrugu Jožefvaroš, u Budimpešti krajem 19. veka (1889. godine).[2] Dečaci Pavlove ulice provode svoje slobodno vreme na ulici, praznoj parceli koju oni smatraju svojom „otadžbinom”.[3][4] Priča ima dva glavna lika: Janoša Boku (časni vođa dečaka Pavlove ulice) i Ernea Nemečeka (najmanji član družine).[5][6]

Kada „crvene košulje” — druga banda dečaka, koju predvodi Feri Ač, a koji se okupljaju u obližnjoj botaničkoj bašti — pokušaju da preuzmu gradilište Pavlove ulice,[7] dečaci su prinuđeni da se odbrane na vojni način.[8] Povod za sukob ove dve družine je zaplena klikera malom plavokosom dečaku Nemečeku iz Pavlove ulice od strane braće Pastor, članova protivničke družine.[9]

Iako su dečaci Pavlove ulice pobedili u ratu, a mali Nemeček u više navrata pokazao da njegova hrabrost i vernost premašuju veličinu, roman se završava tragedijom.[10]

Fabula[uredi | uredi izvor]

Jednog dana, prilično dosadan čas hemije prekinuo je iznenadni zvuk muzike. Bila je to vesela mađarska melodija koja je imala ritam marša. Dečji pogledi su s eksperimenta (zelenog plamena u Bunzenovoj lampi) odlutali kroz otvoren prozor, tražeći izvor muzike. Profesor je uzalud pokušavao da povrati njihovu pažnju zatvaranjem prozora, ali su se dečaci Pavlove ulice u međuvremenu krišom dopisivali.[11] Između njih je kružila poruka: „Posle podne u tri glavna skupština. Biranje predsednika na gradilištu. Obnarodovati”. Kad se čas završio, dečaci su bili toliko veseli da njihovu razdraganost nije mogla da pomuti ni činjenica što je prodavac slatkiša tog dana povećao cene.[12]

Gradilište u Pavlovoj ulici bilo je centar sveta za ove dečake. Ono je bilo domovina, grad, šuma, stenovit brdski kraj, jednom rečju sve ono za šta su ga proglasili. Na njemu su svi bili oficiri, a samo je mali Nemeček bio redov. Njega su svi dečaci potcenjivali. Smatrali su ga plašljivim i nedovoljno zrelim za njihovo društvo, ali nisu znali da taj mali plavi dečak nije ni nezreo ni plašljiv, već izuzetno hrabar i uvek spreman da sve učini za svoju družinu.[13] Na skupštini na gradilištu, rezultati glasanja za vođu družine bili su sledeći: 11 glasova je dobio Janoš Boka — ujedno postavši vođa družine, a preostalih 3 glasa je dobio Gereb. Zbog ovoga, Gereb potajno prelazi na protivničku stranu — družinu crvenih košulja.[14]

Sutradan popodne, Janoš Boka, Nemeček i Čonakoš otišli su u botaničku baštu,[15] na „teren” crvenih košulja. Odlučili su da prodru na njihovo ostrvo, a da bi to ostvarili, morali su da prođu kroz razne prepreke i opasnosti. Boki i Nemečeku najteže je bilo kada su među dečacima iz protivničke družine videli Gereba, u koga je Boka imao dosta poverenja, a ovaj ga je izdao. U večernjoj tišini su se čule Gerebove reči: „Na gradilište se može ući s dve strane… Najbolje će biti da se unapred dogovorimo kada ćete doći. Onda ću ja doći na gradilište poslednji i ostaviću otvorena mala vrata.”[16]

Nekoliko dana posle toga Nemeček je odlučio da sam ode na teritoriju crvenih košulja po zastavu svoje grupe koju su crvenokošuljaši zaplenili. Dok je sedeo na drvetu i čekao da mu se oslobodi prolaz čuo je Gereba koji kaže da niko od njegovih drugova nije hrabar. To ga je mnogo povredilo, pa nije mogao da izdrži, a da se ne suprotstavi takvom mišljenju. Kada je Feri Ač, vođa crvenih košulja video da je Nemeček sam došao po zastavu zadivila ga je njegova hrabrost, pa ga je pozvao u svoju družinu, ali mališa ga je ponosno odbio. Kaznili su ga tako što su ga zagnjurili u plitko jezero, a on je ćutke sve podneo, iako je bio prehlađen.[17]

Pred glavnu bitku za odbranu gradilišta (domovine), dečaci Pavlove ulice ostali su bez jedinog svog redova, jer se mali Nemeček razboleo. Uzrok njegove bolesti je bila prehlada, tačnije, kupanje u hladnoj vodi, prvi put za domovinu, drugi put slučajno i treći put kad su ga crvenokošuljaši na to primorali. U međuvremenu, Gereb je poslao pismo komandantu i generalu Boki u kojem priznaje grešku za izdaju, moli ga za oproštaj i traži da se vrati u družinu kao običan redov i učestvuje u borbi za spas gradilišta.[18] Boka i njegovi oficiri primaju Gereba, a Boka još naređuje da se o Gerebovoj grešci ne govori. Dečaci obe ratničke družine prihvataju objavu rata, a time i pravila ratovanja. Neće biti tuče, biće upotrebljene samo peščane bombe, pravilno rvanje i borba kopljem. Pobeđen je onaj ko s oba ramena dotakne zemlju. Kopljem se nije smelo bosti i tući, a dvojica nisu mogli napasti jednoga.[19]

Feri Ač je svoju vojsku podelio u dve grupe: jedna — kojom je komandovao stariji Pastor, napala je gradilište iz Marijine ulice — i druga — koju je predvodio Feri Ač. Druga grupa je morala da sačeka ishod prve grupe. Bokina odbrana u Marijinoj ulici je bila vrlo uspešna: uspeo je da zarobi svih šest crvenokošuljaša. Kada se uverio da je izgubio bitku, Feri Ač je u borbu išao iz Pavlove ulice. Nastavljeno je bombardovanje peščanim bobama, ali je Feri Ač napredovao ka kolibi ne bi li oslobodio članove svoje družine. Presudan momenat za ishod bitke bio je kad je pred Ača stao Nemeček,[20] koji je za čitavu glavu bio niži od njega. Taj mali plavi i bolesni dečak oborio je na zemlju Ferija Ača, a onda i sam pao preko njega pri čemu se onesvestio. To je bila njegova poslednja borba u životu u kojoj je imao čin redova.[21]

Dečaci Pavlove ulice su pobedili u borbi, a veliku radost pobede pomutila je činjenica da se Nemeček smrtno razboleo (upala pluća).[22] Obilazili su ga drugovi iz družine, čak i Feri Ač i članovi njegove grupe. Dečaci su bili mnogo tužni zbog bolesti svoga malog drugara. Divili su mu se jer je on za svoju družinu učinio više od ostalih. Dok je vetar tresao prozore sobe u kojoj se mali kapetan mučio u groznici, čule su se njegove reči izgovorene šapatom: „Sa gradilišta duva. S dragog gradilišta duva”. To pokazuje koliku je ljubav ovaj dečak imao prema svom igralištu.[23]

Ubrzo, posle Nemečekove smrti, na gradilište su došli radnici koji su ga prekopali. Zajedno s Nemečekom nestali su dečja igra i bezbrižni dečiji dani.[traži se izvor]

Likovi[uredi | uredi izvor]

Većina likova u knjizi podeljeno je u dve grupe. Dečaci Pavlove ulice su: Janoš Boka, Erne Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele, Čonakoš, Čengej i Gereb (koji je kasnije prešao u drugu grupu, pa se vratio nazad).[24] Crvenokošuljaši su: Braća Pastor i Feri Ač. Ostali likovi su: profesor Rac, Slovak Janko, pas Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka i Nemečekov otac.[traži se izvor]

Opisi likova[uredi | uredi izvor]

Lik Opis
Erne Nemeček Na početku romana, Nemeček ni za koga ništa nije značio. Bio je mršav i slabašan plavokosi dečak. Dolazio je iz siromašne porodice, a njegov otac je bio krojač. U vojsci dečaka Pavlove ulice bio je jedini redov. Svi su mogli da mu naređuju, a on je sve slušao i izvršavao naređenja.[25] Iako je bio fizički slabašan, nejak, imao je druge osobine po kojima je postao poštovan u obe družine. To su bile njegova hrabrost, kad je svojom voljom otišao u Botaničku baštu da uhodi crvene košulje, njegovo prkosno držanje pred Ferijem Ačom i neizmerna odanost družini Pavlove ulice.[26] Jedina je tragična ličnost ovog romana, jer se za njega dečja igra završila smrću. Mnogo je voleo gradilište, pa je čak i na svojoj samrtničkoj postelji bio u mislima uz svoje drugove, na gradilištu. Oni za koje je on na početku bio niko, sada su ga cenili najviše, jer su znali da je on dao sve što ima za svoju družinu, čak i svoj maleni život.[27]
Janoš Boka Imao je 14 godina i na licu mu je bilo malo tragova muževnosti. Ali čim bi otvorio usta, dobio bi nekoliko godina. Glas mu je bio dubok, blag i ozbiljan. Retko je govorio gluposti. Nije se mešao u manje svađe. Među dečacima Pavlove ulice bio je omiljen. Ulivao im je poverenje i bio im je u svemu pravi vođa, mudar, smiren, ozbiljan i pronicljiv.[28]
Feri Ač Strašan, jak i neverovatno hrabar dečak, ali je u očima imao nešto milo i simpatično, nešto čega nije bilo u očima Pastora. Bio je pravedan i strog i prema članovima svoje družine. Umeo je da bude i osećajan kad se Nemeček razboleo; poslao je svoje dečake da ga posete.[traži se izvor]
Deže Gereb Razmaženo i sujetno gospodsko dete. Čeznuo je za tim da bude vođa i zavideo je Boki kada su ga dečaci izabrali za vođu. Da bi napakostio Boki i društvu, napustio je dečake Pavlove ulice i prešao na stranu Crvenih košulja.[29] Već na prvoj probi pokazao se slabićem, pa su ga prezirali i njegovi bivši drugovi i dečaci kojima se pridružio kao izdajnik. Na kraju je molio Boku da ga ponovo vrati u družinu, makar bio i običan redov.[30]
Braća Pastor Nisu imali nikakvu dečačku toplinu. Uvek su bili skloni nasilju, naročito prema malim i nejakim dečacima. Uvek su išli opuštene glave, gledali mrko i namrgođeno, bili crni, suncem opaljeni momci i još ih niko nikad nije video da se smeju. Njih se valjalo bojati.[31]

Književni značaj i kritika[uredi | uredi izvor]

Knjiga je veoma popularna u Mađarskoj, a takođe je jedna od najpoznatijih mađarskih romana van zemlje. U anketi jednog časopisa u Mađarskoj završila je na drugom mestu u izboru najboljeg romana za 2005. godinu.[32] Na njoj se zasniva nekoliko različitih igranih filmova.[33] Prevedena je na mnoge jezike, a u nekim zemljama je obavezna ili preporučena lektira (kao deo plana i programa u školama).[34] Prvi prevod na srpski jezik napravio je istoričar književnosti, književnik i prevodilac Mladen Leskovac,[35] objavljen 1983. godine.[36] Prvi prevod na engleski jezik je napravio Luj Ritenberg, koji je objavljen 1927. godine,[37] a kasnije ga je preradio Džordž Širtes za ponovno izdavanje 1994. godine.[38]

Erik Kestner je preuzeo temu ovog romana i pridodao joj svu terminologiju militarizma i nacionalizma u romanu Leteći razred (1933), objavljen neposredno pre nego što je nacistička partija pobedila na izborima u Nemačkoj.[39] Kestner je, međutim, bio manje okrutan s likom koji je sličan Nemečeku (Uli), koji u Kestnerovoj verziji trpi ništa više od slomljene noge.[40]

U Izraelu, knjiga se smatra klasičnim omladinskim romanom. Hebrejska verzija pod nazivom Mahanaim („dva kampa” — takođe se odnosi na popularnu igru loptom) objavljena je 1940. i bila je popularna dugi niz godina, s višestrukim preštampama.[41] Noviji prevod pod nazivom The Boys from Paul Street objavljen je 1984. godine. Scenska adaptacija knjige od strane pozorišta Kibuc počela je da se izvodi u 2016. godini.

U Azerbejdžanu, knjiga je postala popularna po Ramilu Safarovu, koji ju je preveo na azerski jezik tokom njegove kazne u Budimpešti.[42]

Filmske, TV i pozorišne adapcije[uredi | uredi izvor]

  • Dečaci Pavlove ulice — nemi film (Mađarska; 1917), režiser: Bela Balog; prva verzija priče mađarskog reditelja Bele Balog.[43]
  • Dečaci Pavlove ulice — nemi film (Mađarska; 1924), režiser: Bela Balog; glumci: Đorđ Farago (Nemeček), Erno Verebeš (Boka), Ferenc Siči (Gereb), Ištvan Barabaš (Feri Ač) i Frinješ Partoš (Čonakoš); druga verzija priče mađarskog reditelja Bele Balog.[44]
  • Nema veće slave — film (SAD; 1934), režiser: Frenk Borzejgi, a izdao ga Kolambija pikčers; glumci: Džordž P. Brejkston (Nemeček), Džimi Batler (Boka), Džeki Srl (Gereb), Frenki Daro (Feri Ač), Donald Hejns (Čonakoš).[45]
  • Dečaci Pavlove ulice — film (Italija; 1935), režiseri: Čezar Čivita, Alberto Mondadori i Mario Moničeli; glumci: Đuljo Tamanjini (Nemeček), Alberto Viđevani (Boka), Đuljo Maki (Gereb), Bruno Agion (Feri Ač) i Karlo Kartiljani (Čonakoš).[46]
  • Dečaci Pavlove ulice — film (Mađarska i SAD; 1969), režiser: Zoltan Fabri; glumci: Antoni Kemp (Nemeček), Vilijam Burli (Boka), Džon Mulder-Braun (Gereb), Džulijen Holdavej (Feri Ač) i Robert Eford (Čonakoš);[47] film je nominovan za Oskara za najbolji film na stranom jeziku.[48]
  • Dečaci Pavlove ulice — TV film (Italija, Austrija, Nemačka i Mađarska; 2003), režiser: Mauricio Zakaro; glumci: Mešiš Gašpar (Nemeček), Čaba Gašpar (Boka), Gergej Misaroš (Gereb), Danijel Lugoši (Feri Ač), Piter Vani (Čonakoš).[49]
  • Dečaci Pavlove ulice — TV film (Mađarska, 2005), režiser: Ferenc Torok; glumci: Balaž Bojtar (Nemeček), Kristijan Fekete (Boka), Milan Kiraj (Gereb), Čaba Čuhaj Činoš (Feri Ač), Robert Roštaši (Čonakoš).[50]
  • Dečaci Pavlove ulice — predstava (Srbija, 2021), režiser: Ognjen Drenjanin; glumci: Simon Jegorović (Nemeček), Ognjen Drenjanin (Boka), Nemanja Cerovac (Gereb), Stefan Milivojević (Feri Ač), Saša Drašković (Čonakoš), Mihailo Arsenović (Čele), Jovan Lazarević (Barabaš), Stefan Tampolja (Stariji Pastor), Aleksa Stevanović / Jovan Đorđević (Mlađi Pastor), Luka Pavlović (Sebenič), Bojan Hlišć (Radnik sezonac).[51]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marjanović, Voja; Đuričković, Milutin. Književnost za decu i mlade u književnoj kritici (PDF). Univerzitet u Kragujevcu, Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu. str. 294. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 06. 2018. g. Pristupljeno 22. 06. 2018. 
  2. ^ „Junaci Pavlove ulice (Ferenc Molnar)”. Savjetnica. 8. 1. 2016. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 6. 2018. 
  3. ^ „Booklist” (PDF). Let's read again. Erasmus+. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 10. 2020. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  4. ^ „Dečaci Pavlove ulice”. Beograd, Srbija: Vulkan. Arhivirano iz originala 30. 05. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  5. ^ „The Paul Street Boys”. Raamatuvahetus. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  6. ^ „Dečaci Pavlove ulice (Ferenc Molnar)”. Beograd, Srbija: Delfi. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  7. ^ „The Paul Street Boys”. Good Reads. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  8. ^ „Dečaci Pavlove ulice”. Beograd, Srbija: Delfi. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  9. ^ The Paul Street Boys, Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g., Pristupljeno 30. 5. 2018 
  10. ^ „Molnár Ferenc: The Paul Street Boys”. Nyelvkonyvbolt. 2017. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  11. ^ „The Paul Street Boys (List of Scenes)” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  12. ^ „Poglavlje I” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 29. 05. 2018. g. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  13. ^ Avramović, Noa. „Nemaček – ljubav i žrtva”. WordPress. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  14. ^ Kovačević, Andrea; Joksimović, Jana. „Kritički prikazi”. Portfolio odeljenja. Weebly. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  15. ^ „Ferenc Molnar: Junaci Pavlove ulice”. Teen385. Arhivirano iz originala 17. 06. 2018. g. Pristupljeno 17. 6. 2018. 
  16. ^ Jokić, Petar T. (2018). „Dečaci Pavlove ulice (prepričano)”. Šabac, Srbija: Tabanović. Arhivirano iz originala 11. 05. 2018. g. Pristupljeno 20. 5. 2018. 
  17. ^ „Dečaci Pavlove ulice (Ferenc Molnar)”. Kragujevac: Boske. Arhivirano iz originala 26. 05. 2018. g. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  18. ^ „The Paul Street Boys Summary”. Book Reports. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  19. ^ „Dečaci Pavlove ulice (prepričano)”. Vesela škola. Gugl sajtovi. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  20. ^ „Erne Nemaček, jedno (pod-)sećanje”. WordPress. 18. 7. 2016. Arhivirano iz originala 01. 07. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  21. ^ „VI epika”. Svetionik. Weebly. Arhivirano iz originala 29. 05. 2018. g. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  22. ^ „The Paul Street Boys”. Polish Institute. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  23. ^ Adžić, Marko; Adžić, Nikola (2. 9. 2013). „Prepričana lektira: Dečaci Pavlove ulice”. Opušteno. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  24. ^ Š., S. „Junaci Pavlove ulice”. Lektire.hr. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  25. ^ „The Paul Street Boys – Book Summary”. Book Summary. Arhivirano iz originala 22. 09. 2020. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  26. ^ „Ernő Nemecsek”. European Literary Characters. Arhivirano iz originala 04. 06. 2019. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  27. ^ „Nemecsek Ernő”. Moly. 25. 2. 2014. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  28. ^ Jokić, Petar T. „Dečaci Pavlove ulice (likovi)”. Šabac, Srbija: Tabanović. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  29. ^ B., V. „Dečaci Pavlove ulice”. Lektire.rs. Arhivirano iz originala 04. 02. 2020. g. Pristupljeno 11. 6. 2018. 
  30. ^ „Junaci Pavlove ulice”. Moje instrukcije. Arhivirano iz originala 17. 06. 2018. g. Pristupljeno 17. 6. 2018. 
  31. ^ „Dečaci Pavlove ulice, Ferenc Molnar”. Saznaj lako. 7. 4. 2014. Arhivirano iz originala 09. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 5. 2018. 
  32. ^ „Ferenc Molnar”. Dereta. Arhivirano iz originala 01. 07. 2018. g. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  33. ^ Lukacs, GC (9. 3. 2017). „Best of The Best Hungarian Authors”. Expat Press Hungary Magazine. Arhivirano iz originala 31. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 6. 2018. 
  34. ^ Barnes, Adam (18. 3. 2018). „8 Hungarian Novels You Should Read Before You Die”. Culture Trip. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 6. 2018. 
  35. ^ „Mladen Leskovac”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 6. 2018. 
  36. ^ Ferenc, Molnár; Bakočević, Olivera; Bori, Imre (1983). Dečaci Pavlove ulice. Prevod: Leskovac, Mladen. Nolit. Arhivirano iz originala 15. 06. 2018. g. Pristupljeno 15. 06. 2018. 
  37. ^ Ferenc, Molnár (1927). The Paul Street boys. Prevod: Rittenberg, Louis. Njujork, SAD: Macy-Masius. OCLC 3719524. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. 
  38. ^ Ferenc, Molnár (1994). The paul street boys. Prevod: Szirtes, George (2. prerađ. izd.). Budimpešta, Mađarska: Corvina. ISBN 978-963-13-3801-0. OCLC 33180925. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. 
  39. ^ Kästner, Erich (1933). Das Fliegende Klassenzimmer. Nemačka. 
  40. ^ „Prepričana lektira: Leteći razred”. Opušteno. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 6. 2018. 
  41. ^ „Mahanaim”. Arhivirano iz originala 26. 9. 2007. g. Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  42. ^ „The Paul Street Boys translated by Ramil Safarov published in Azerbaijani”. Azerbaijan Press Agency (APA). 28. 5. 2012. Arhivirano iz originala 14. 6. 2018. g. Pristupljeno 12. 9. 2012. 
  43. ^ A Pál-utcai fiúk Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. oktobar 2020) (1917) in IMDb.
  44. ^ A Pál-utcai fiúk Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. februar 2017) (1924) in IMDb.
  45. ^ No Greater Glory Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. maj 2019) (1934) in IMDb.
  46. ^ I ragazzi della via Paal Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. oktobar 2020) (1935) in IMDb.
  47. ^ The Boys of Paul Street Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. januar 2015) (1969) in IMDb.
  48. ^ „The Boys of Paul Street”. ACMI. Arhivirano iz originala 17. 06. 2018. g. Pristupljeno 17. 6. 2018. 
  49. ^ I ragazzi della via Pál Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. april 2017) (2003) in IMDb.
  50. ^ "A Pál utcai fiúk Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. februar 2017) (2005) in IMDb.
  51. ^ "Obrenovačko pozorište (2021) in Obrenovačko pozorište.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]