Direkcionalnost (molekularna biologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Furanozni molekul sa atomima ugljenika označenim koristeći standardnu notaciju. DNK i RNK se sintetišu u 5' ka 3' smeru.

Direkcionalnost u molekularnoj biologiji i biohemiji je hemijska orijentacije jednolančane nukleinske kiseline. Hemijska konvencija imenovanja atoma ugljenika u nukleotidnom šećernom prstenu numerički daje 5′-kraj i 3′-kraj.[1][2] Relativne pozicije struktura duž lanca nukleinske kiseline, uključujući gene i razna mesta vezivanja proteina, je obično navode kao ispred (ka 5′-kraju) ili iza (ka 3′-kraju).

Konvencija imenovanja je važna zato što se nukleinske kiseline mogu sintetisati in vivo jedino u 5′-ka-3′ smeru. Polimeraze koje se koriste za formiranje novih lanaca moraju da dodaju nove nukleotide na 3′-hidroksilnu (-OH) grupu formirajući fosfodiestarsku vezu. Po konvenciji, jednolančane DNK i RNK sekvence se pišu u 5′-ka-3′ smeru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bruce Alberts; Alexander Johnson; Julian Lewis; Martin Raff; Keith Roberts; Peter Walter (2002). Molecular Biology of the Cell. New York: Garlard Science. ISBN 0815332181. 
  2. ^ Harvey Lodish, Arnold Berk, Paul Matsudaira and Chris A. Kaiser (2004). Molecular Cell Biology (5th изд.). New York: W.H. Freeman and Company. ISBN 978-0-7167-4366-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]