Dodekanol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dodekanol[1]
Skeletal formula
Space-filling model
Nazivi
IUPAC naziv
Dodekan-1-ol
Drugi nazivi
Dodekanol
1-Dodekanol
Dodecil alkohol
Lauril alkohol
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.003.620
KEGG[2]
UNII
  • OCCCCCCCCCCCC
Svojstva
C12H26O
Molarna masa 186,34
Agregatno stanje Bezbojna tečnost
Gustina 0,8309
Tačka topljenja 24 °C (75 °F; 297 K)
Tačka ključanja 259 °C (498 °F; 532 K)
Nerastvoran
Rastvorljivost u etanolu i etaru Rastvoran
Opasnosti
R i S oznake R36
Tačka paljenja 127 °C
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Dodekanol (1-dodekanol, dodekan-1-ol, dodecil alkohol, lauril alkohol) je masni alkohol. Dodekanol je bezbojna, u vodi nerastvorna tečnost sa tačkom topljenja od 24 °C i tačkom ključanja 259 °C. On ima miris cveća. On se može dobiti iz masnih kiseline iz palminih koštica ili kononasovog ulja i metil estara putem redukcije.

Dodekanol se koristi u proizvodnji surfakanata, mazivnih ulja, lekova, u pravljenju monolitičkih polimera i kao začin za hranu.

U kozmetici se dodekanol koristi kao ovlaživač.

Toksičnost[uredi | uredi izvor]

Dodekanol je blag iritant kože. On ima polovinu nivoa toksičnosti etanola, ali je veoma štetan za morske organizme.[5]

Uzajamna rastvorljivost dodekanola i vode[uredi | uredi izvor]

Uzajamna rastvorljivost 1-dodekanola i je kvantifikovana.[6]

Uzajamna rastvorljivost vode i dodekanola (98%, tačka topljenja 24 °C), težina %
Temperatura, °C Rastvorljivost dodekanola u vodi Rastvorljivost vode u dodekanolu
29.5 0.04 2.87
40.0 0.05 2.85
50.2 0.09 2.69
60.5 0.15 2.96
70.5 0.09 2.70
80.3 0.14 2.89
90.8 0.18 2.96
standardna devijacija 0.02 0.01

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lide David R., ур. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th изд.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  2. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  3. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  4. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  5. ^ MSDS Safety Sheet Архивирано на сајту Wayback Machine (16. јул 2011)
  6. ^ Richard Stephenson and James Stuart, "Mutual Binary Solubilities: Water-Alcohols and Water-Esters", J. Chem. Eng. Data, 1986, 31, 56-70.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]