Dvoelektronska tricentarska veza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dvoelektronska tricentarska veza je elektronski oskudna hemijska veza gde tri atoma dele dva elektrona. Kombinacijom tri atomske orbitale se formiraju tri molekulske orbitale: jedna vezujuća, jedna nevezujuća, i jedna antivezujuća. Dva elektrona idu u vezujuću orbitalu, što dovodi do net vezujućeg efekta i formiranja hemijske veze između sva tri atoma. U mnogim uobičajenim vezama ovog tipa, vezujuća orbitala je pomerena u smeru dva od tri atoma, umesto da bude ravnomerno raspodeljena među sva tri. Najjednostavniji primer 3c-2e veze je trivodonični katjon, H3.[1] Još jedan primer 3c-2e veze su divodonični kompleksi.

Jedinjenja bora[uredi | uredi izvor]

Rezonantne strukture 3c-2e veze diborana.
Diboran. Dva centralna atoma vodonika su simultano vezana za oba atoma bora u 3c-2e vezama.

Dvoelektronske tricentarske veze se često javljaju u jedinjenjima bora, poput diborana (B2H6). Monomer BH3 je nestabilan pošto je atom bora okružen sa samo šest valentnih elektrona, i stoga da bi se formirala stabilna elektronska konfiguracija bliža oktetu, deli elektrone sa B−H vezom drugog atoma bora, formirajući B−H−B vezu sa 3-centra-2-elektrona. U diboranu, postoje dve takve veze: dva H atoma premoštavaju dva B atoma, ostavljajući dva dodatna H atoma u uobičajenim B−H vezama na svakom atomu bora.

Dva elektrona (koja odgovaraju jednoj vezi) u B−H−B vezujućoj molekulskoj orbitali su raspoređena preko tri internuklearna prostora.[2] Red veze svake B−H interakcije je 0,5,[3] i stoga su premoštavajuće B−H veze slabije i duže od terminalnih B−H veza, kao što to pokazuju dužine veza na strukturnom dijagramu.

Ovaj šablon vezivanja je isto tako prisutan u trimetilaluminijumu, koji formira dimer Al2(CH3)6 sa atomima ugljenika dve metil grupe u pozicijama premoštavanja. Ovaj tip veze se takođe javlja u jedinjenjima ugljenika, gde se ponekad naziva hiperkonjugacijom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ IUPAC Gold Book Архивирано на сајту Wayback Machine (10. јун 2007)
  2. ^ I. Mayer (1989). „Bond orders in three-centre bonds: an analytical investigation into the electronic structure of diborane and the three-centre four-electron bonds of hypervalent sulphur”. Journal of Molecular Structure. 186: 43—52. doi:10.1016/0166-1280(89)87037-X. 
  3. ^ F. Albert Cotton, Geoffrey Wilkinson and Paul L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 2nd ed. (Wiley 1987), p.113

Vidi još[uredi | uredi izvor]