Elektronski top

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Elektronski top)
Elektronski top iz monitora sa katodnom cevi
Elektronski top iz osciloskopa CRT-a
Elektronski top i elektrostatički deflekcioni sklop korišćen 1980-ih u Sinklerovom FTV1 portabl TV-u
Elektronski top iz cijevi sa progresivnim talasom, rasečen po osi da bi se prikazala konstrukcija

Elektronski top (koristi se i naziv elektronski emiter) je električna komponenta u nekim vakuumskim cijevima koja proizvodi uzak, kolimatovan (paralelan) i neprekidan katodni zrak (tok elektrona) precizne kinetičke energije. Sastoji se od grejane katode koja otpušta elektrone (termoelektronska emisija) i anode koja ih privlači tako da formiraju pravilan snop.

Najveća upotreba je kod monitora sa katodnom cevi (CRT monitori), korišćenih u izradi starijih TV prijemnika, računarskih monitora i osciloskopa. Takođe su korišćeni i kod vakuumskih cijevi sa mikrotalasnim linearnim zrakama kao što su klistroni, induktivne izlazne cijevi, cijevi sa progresivnim talasom, girotroni i sl., ali i kod naučnih instrumenata poput elektronskih mikroskopa i akceleratora.

Elektronski topovi se mogu klasifikovati po tipu električnog polja koje generišu (DC ili RF), po mehanizmu emisije (termoelektronski, fotokatodski, hladni ili sa plazma-izvorima), po vrsti fokusiranja (čisto elektrostatički ili sa magnetskim poljima), te po broju elektroda.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Elektronski top sa jednosmernom strujom termoelektronske emisije je sastavljen od nekoliko delova: od grejane katode (koja je zagrejana kako bi stvorila tok elektrona putem termoelektronske emisije), elektroda (koje generišu električno polje kako bi se snop fokusirao; npr. Veneltov cilindar) i jedne ili više anoda (koje ubrzavaju i dodatno fokusiraju elektrone). Visoki napon između katode i anode ubrzava elektrone. Odbojni prsten smešten između njih fokusira elektrone na malu tačku koja se nalazi na anodi, „na račun” niže ekstrakcije jačine polja na površini katode. Na ovoj tački se često nalazi rupa kako bi elektroni koji prolaze kroz anodu formirali kolimatovan (paralelan) snop i na kraju stigli do druge anode koja se zove kolektor. Ova postavka je slična Ajnzelovim sočivima.

Većina monitora sa katodnom cevi u boji — kao što su oni korišćeni u televizijama u boji — uključuje tri elektronska topa od kojih svaki proizvodi različit snop elektrona. Svaki snop putuje kroz tzv. sensku masku gde će elektroni biti pod uticajem crvenog, zelenog ili plavog fosfora da bi se osvetlio jedan piksel na ekranu. Rezultujuća boja koju gledalac vidi će biti kombinacija ovih triju primarnih boja (primarnih u elektronici).

Primena[uredi | uredi izvor]

Najčešća primena elektronskih topova je u monitorima sa katodnom cevi, koji su bili naširoko korišćeni u izradi monitora za računare i televizore. Elektronski top se takođe može koristiti za jonizaciju čestica u isparavanju ili gasovitom stanju. Snažniji elektronski topovi se koriste u zavarivanju, premazivanju (oblaganju) metala, 3D metalnim štampačima, proizvodnji metalnog praha i vakuumskim pećima.

Merenje i detekcija[uredi | uredi izvor]

Nanokulonmetar u kombinaciji sa Faradejevim cilindrom se može koristiti za merenje i detekciju snopova emitovanih iz elektronskih ili jonskih topova.

Drugi način za detekciju snopova iz elektronskog topa je korišćenje fosforskih ekrana koji će zasvetleti ukoliko budu „pogođeni” elektronom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]